Nubijske piramide kušitskog kraljevstva (FOTO)

Početkom XIX. stoljeća u kulturnim se krugovima zapadnog svijeta uzbuđeno raspravljalo o otkriću spomenika nevjerovatne ljepote južno od Egipta, u Sudanu.

Mnogobrojni putnici-istraživači iz Evrope i Amerike pisali su o postojanju velebnih hramova i mnogobrojnih piramida južno od Asuana, između Prve i Šeste katarakte velikog Nila, na području stare Nubije. Tamo je, naime, nekada postojalo do tada tajan­stveno i neistraženo Kušitsko kraljevstvo.

Nažalost, jedan od ovih putnika, italijanski pustolov Giuseppe Ferlini, nije išao tražiti arheološke vrijednosti već skriveno blago, pa je u nestrpljivoj potrazi sustavno rušio vrhove piramida načinivši tako nenadoknadivu štetu na njih četrdeset.

Međutim, kako je sjeverni Sudan izuzetno negostoljubivo područje, čitava su polja piramida još skoro čitavo stoljeće ostala zaboravljena. Tek je otvaranje željezničke pruge Kairo-Kartum 1898. godine omogućilo detalj­nija istraživanja ovog područja.

Prva sistematska istraživanja obavio je početkom XX. stoljeća američki egiptolog George Reisner. Počeo je s iskopavanjima egi­patskog hrama na podnožju planine Barkale, i pronašao nekoliko piramida. Kasnija istraživanja usmjerio je na ispitivanje nubijskih piramida uopšte, te je uspio utvrditi hronologiju događanja i postavio naučne temelje istorije drevne Nubije.

Iako su u Nubiji do sada otkrivene 223 piramide, dvostruko više nego na cijelom području Egipta, mnogi na njih gledaju kao na neuspjeli pokušaj držanja koraka s moćnim sjevernim susjedima – Egipćanima.

Karakteristike nubijskih piramida

Tri su značajna nalazišta piramida u Nubiji. Prva dva potječu iz napatanskog razdoblja Kušitskog Kraljevstva (900. g. pr.n.e. – 295. g. pr.n.e.) i nalaze se u el-Kurruu i Nuriju, a treće je iz merojskog razdoblja (295. g. pr.n.e. – 320. g.) i nalazi se u Merou.

Svim nubijskim piramidama zajedničko je da su izgrađene na povišenom terenu, a po izgledu i načinu gradnje razlikuju se od egipatskih. Izgrađene su od horizontalnih nizova stepenasto postavljenih blokova lokalnog kamena pješčenjaka. Visine su od šest do trideset metara. Površine njihovih baza relativno su male, dužina stranica nigdje ne prelazi osam metara, ali su strmije od onih u Gizi. Jedini je izuzetak Taharkina piramida u Nuriju, čija visina i dužine stranica baze iznose pedeset metara.

Strane klasičnih egipatskih piramida nagnute su pod uglom od 52 stepena u odnosu na bazu, a nubijske pod uglom od 60 do 70 stepeni. Ovo je bilo moguće jer su zbog njihovih manjih dimenzija unutarnja naprezanja puno manja. Ono što ih čini zaista impresivnima svakako je njihova broj­nost na relativno malom području.

Iako su većinom opustošene, iz onoga što je ostalo nedvojbeno se može zaključiti da se radi o grobnicama u koje su u drvenim sarkofazima polagali mumificirane kraljeve, bogato ukrašene zlatnim nakitom. Kasnije su otkrivene i grobnice uklesane u stjenovite temelje na kojima je piramida sagrađena. U njih se silazilo stepeništem duž dugog hodnika koji je počinjao malo dalje od same piramide, izvan zida koji ju je okruživao, a uvijek s njene istočne strane.

Iznad ovog stepeništa, uz fasadu je najčešće bilo ugrađeno svetište u koje se ulazilo kroz portal s pilonima. Piloni, svetišta i grobnice bili su bogato ukrašeni reljefima i crtežima vidljivo egipatskih obilježja, ali uz mnogo detalja karakterističnih za Crnu Afriku.

Usprkos pljačkama, nađeni su mnogobrojni ušabti kipići, zlatni predmeti, drveni sarkofazi, kanopske vaze i sitni predmeti za svako­dnevnu upotrebu. Sve se to danas nalazi u muzejima u Kartumu i Bostonu.

Tijela, kako članova kraljevskih porodica tako i predstavnika plemstva i sveštenstva, najčešće su bila mumificirana, ali su isto tako pronađena i mnogobrojna tijela pokopana u položaju fetusa, što je bio izvoran nubijski način pokapanja mrtvih.

Pomoću hijeroglifskih natpisa na pronađenim starijim predmetima uspo­stavljena je hronologija kraljevskih grobnica, ali se od III. st. pr.n.e. pojav­ljuju natpisi na novom, domorodačkom pismu koje, iako naizgled jednostavnije od hijeroglifa, do danas nije odgonetnuto.

Iako očigledno grobnice, ove piramide nisu bile samo grobnice. Poput onih u Egiptu, i ovdje su one dio veće cjeline i imaju teološko značenje povezano s kultom čiji su nositelji sveštenici iz Heliopolisa.

El-Kurru

Kad je oslabila moć egipatske Nove države, u Napati se 770. g. pr.n.e. pojavljuje moćan kušitski vladar Kašta koji Egiptu oduzima vlast nad Donjom i Gornjom Nubijom i Gornjim Egiptom do Tebe. Njegov sin Pij osvaja cijeli Egipat i priznaju ga za faraona.

Pij je svoju krunidbu proslavio u Heliopolisu, otišao se pokloniti Amon Rau, a onda se vratio na jug i iz Napate vladao Egiptom kao prvi od pet faraona XXV., odnosno Nubijske dinastije.

Pokopan je u piramidi u el-Kurruu, trinaest kilometara nizvodno od Amonovog hrama, u podnožju planine Barkale za koju se od davnina vjerovalo da je mjesto rođenja Amona, zbog čega se smatrala svetom. Njegova piramida je prva od 223 nubijske piramide izgrađene tokom sljedećih hiljadu godina.

Reisner je u el-Kurruu pronašao samo jednu u cijelosti očuvanu piramidu. Ispod hrpa kamenja pronađena je Pijova grobnica i grobnice njegovih nasljednika u XXV. dinastiji, Šabake, Šabatake i Tantamanija, kralja Kašte i još četrnaest kraljica. Sve su ove grobnice očito bile prekrivene piramidama koje su do početka XX. stoljeća nestale.

Posmrtna odaja Pijove grobnice isklesana je u kamenoj podlozi u obliku otvorenog jarka i pokrivena zidanim krovom na konzolama. Krevet s tijelom bio je smješten u središtu odaje na kamenom postolju. Podnica kreveta bila je položena direktno na postolje, što nije slučaj kod Egipćana. S obzirom na ostatke kanopskih vaza i ušabti kipića, tijelo je najvjerovatnije bilo balzamovano.

U grobnicama el-Kurrua nađeni su i balzamovani konji i psi. U Pijovoj i Tantamanijevoj pronađena su po četiri konja pa se nagađa da su možda pripadali njihovim bojnim kolima. Bezglavi i u stojećem položaju, konji su očito bili žrtvovani, a prekriveni su biserima te srebrnim i zlatnim dijelovima opreme. Čak se nagađa da su predstavljali zamjenu za brodove koji su se nalazili u egipatskim piramidama.

Nuri

Pretposljednji kralj XXV. dinastije, Taharka, svoju je piramidu sagradio u Nuriju, lokalitetu koji se nalazi preko puta onog u podnožju planine Barkale, na suprotnoj obali Nila. Bila je to prva i najveća piramida u Nuriju, ali danas je tek ruševina. Jedinstvena je po svojoj građi jer se sastoji od dvije piramide sagrađene jedna preko druge. Unutrašnja je obložena glatkim pješčenjakom, a vanjska, nagibnog ugla od 69 stepeni, izvedena je u stepenastim slojevima. Piramide su bile opasane čvrstim zidom.

Podzemne odaje Taharkine piramide arhitektonski su bogato osmišljene i izuzetno fino obrađene. U samoj grobnici šest velikih stubova isklesanih u živoj stijeni formiralo je trobrodnu prostoriju bačvastog svoda u središtu koje se nalazilo izdubljeno mjesto za sarkofag. U sjevernom i južnom zidu bile su uklesane po četiri pravougaone niše, a u zapadnom dvije.

U ovoj se nekropoli nalaze grobnice još dvadeset i jednog kralja i pedeset i dvije kraljice. No, oni nisu više vladali Egiptom, nego su tokom sljedećih 350 godina vladali teritorijom od Prve do Šeste katarakte (od Asuana do područja 100 km sjeverno od Kartuma).

Piramide u Nuriju, visine od dvadeset do trideset metara, veće su od onih u el-Kurruu i sličnih su tlocrta. Svetišta se nalaze uz istočnu fasadu, ukrašena su reljefima i imaju stelu ugrađenu u zidnu konstrukciju na kojoj je prikazan kralj.

U temeljima s istočne strane nalazio se jarak sa stepeništem kojim se silazilo u podzemne odaje. U nekima od tih odaja bio je ispisan tekst Negativne ispovijedi iz Egipatske knjige mrtvih.

Pogrebni običaji uglavnom su egipatski. Kraljevske mumije bile su ukrašene zlatnim nakitom i zelenim skarabejima, i odjevene u zlatne prsluke s nataknutim zlatnim naprscima na rukama i nogama. Drveni su sanduci bili optočeni zlatnim listićima i šarenim kamenjem. Nekoliko je kraljeva pokopano u granitnim sarkofazima s izrezbarenim motivima iz Egipatske knjige mrtvih i likovima egipatskih bogova.

Meroe

Nakon 308. g. pr.n.e., prijestolnica Kušitskog kraljevstva, pa i kraljevsko groblje, sele se u Meroe, južno uz Nil, između Pete i Šeste katarakte. Idućih šesto godina, do 350. g., Meroe će ostati kraljevsko groblje, u kojem je pokopano četrdesetak kraljeva i kraljica. Ono je najveće i svakako najbolje očuvano nalazište, ali vjerovatno ne bi bilo najljepše da su piramide u el-Kurruu i Nuriju u boljem stanju.

Iako se pretpostavlja da su inspiracija za gradnju ovih piramida bile velike piramide sjevernog Egipta, one su mnogo sličnije privatnim piramidama kakve se još uvijek mogu naći na Zapadnoj obali u Tebi.

Mnogi arheolozi opisuju Meroe kao jedno od najvećih arheoloških nalazišta na svijetu. Kao i u Nuriju, i ove su piramide međusobno slične: strmih su strana, sagrađene od pješčenjaka, visoke od deset do trideset metara. Građene su takođe stepenasto, ali su im bridovi uokvireni glatkim ozidanim rubovima. Sačuvani vrhovi pokazuju da su linije u gornjoj četvrtini piramida zaobljene. I ovdje se uz istočni zid piramida nalazilo svetište čija su pročelja često ukrašavali minijaturni piloni.

U grobnicama su nađena mnogobrojna mumificirana tijela, kao i ona postavljena u položaj fetusa. Uz raskošan zlatan i srebrni nakit, pokraj tijela je pronađeno i mnogo stvari za svakodnevnu upotrebu: namještaj, bronzane i srebrne zdjele, grnčarija, oružje.

Pri kraju merojskog razdoblja kvaliteta izgrađenih piramida opada, više nisu stepenaste nego glatke, oplatni blokovi su mnogo manji i postavljeni na nestručno pripremljenu podlogu. Posljednje piramide izgrađene su od opeke i kamenih krhotina, a plohe su im bile prekrivene žbukom.

Ponovna pojava piramida nakon osam stoljeća – koliko je proteklo od posljednjih egipatskih do prvih nubijskih, kao kraljevskih (ali i drugih) grobnica, svakako je zanimljiv slučaj prijenosa arhitektonske, ali i religijske ideje iz jednog područja i kulture u drugu. Nubijci su nedvojbeno visoko cijenili svog sjevernog susjeda. Kad je Egipat bio na svom zalasku, a Nubijci stupili na istorijsku scenu, nubijski su vladari pokušali vratiti dio sjaja starog Egipta. S prestankom izgradnje piramida u Nubiji, piramida kao obilježje kraljevske grobnice nestaje.

Vesna Perhat

Izvor: nova-akropola.com