NLO iznad Sarajeva (1976): Trka za letećim tanjirom

Početkom septembra 1976. godine, tačno iznad Sarajeva je primjećen NLO.

Prvo pilot Lufthanse, pa zatim pilot Swiss Air-a i na kraju kapetan Aviogenexovog “tupoljeva” su podjednakim riječima opisali objekat koji im je bio vidljiv. U pitanju je bilo tijelo slično čigri, relativno malih razmjera i što je najinteresantnije sa crvenim i zelenim svjetlima koja su rotirala. Letilo je stalnim rotiranjem ali u cik-cak linijama. Letjelica je prilazila blizu pomenutim avionima ali im nije ugrožavala let. Nijedan pilot nije primjetio nikakav znak da u tom objektu postoji posada, mada je manevrisanje bilo bezbjedno i sinhronizovano. Kontrola letenja je obavijestila odgovarajuće vojne organe i ‘para’ (naziv za dva borbena aviona) se digla sa obližnjeg aerodroma. Vrlo brzo su avioni JNA došli u blizinu NLO-a. Pošto su vođeni na posebnom kanalu nije poznato kakav su izvještaj slali. Zbog lijepog vremena vrlo je vjerovatno da su i napravljeni snimciispali dobro.

U svakom slučaju, ono što je viđeno na radarskom ekranu bilo je impresivno. NLO koji se tako slobodno šetao oko civilnih aviona, spazivši svoje nove pratioce mijenja ponašanje. Povećava brzinu i usmjerava se prema Banja Luci. Migovi 21 ga prate, ali očigledno ne otvaraju vatru. Ima i tu određene logike. Ukoliko NLO, bez obzira na porijeklo, ima oko sebe zaštitni omotač, bilo kakvo ispaljivanje rakete može biti opasno, može se vratiti prema Migovima ili usmjeriti prema nekom cilju na zemlji. Postoji, naravno, i mogućnost da su avioni otvorili vatru ali to se na radarskim ekranima nije moglo vidjeti.

U svakom slučaju, bilo je impresivno gledati tu trku – taman kada bi Migovi dostigli to tijelo, ono bi odjednom ubrzalo. U blizini Banja Luke NLO je skrenuo prema Slavonskom Brodu i zatim prema Mađarskoj. Kod naših tadašnjih komšija uvijek je postojao običaj (koliko li ih je samo to koštalo) da postoji par borbernih aviona u vazduhu, najčešće iznad Balatona. Ta navika proističe iz toga što gotovo svako može da preleti Mađarsku u pravcu sjever-jug ili obrnuto a da njihovi avioni u tom vremenu ne mogu ni da polete. Raketiranje sa zemlje je nešto drugo ali tu postoji problem identifikacije cilja.

Dva mađarska ratna aviona su krenula prema svojoj granici, da dočekaju nezvane goste. Jugoslovenski Migovi su odustali od daljnje trke, postigavši glavni cilj a to je istjerivanje neprijatelja sa svoje teritorije a NLO je ušao u mađarski vazdušni prostor. Kontrolor letenja na odgovarajućem sektoru je pozvao Budimpeštu direktnom vezom i dao poziciju tajanstvenog objekta naglasivši da je u pitanju NLO. Mađarski avioni su očito imali zadatak da taj objekat unište po svaku cijenu, pa su se prestrojili i pokušali da opkole cilj.

Na radarskom ekranu, poslije nekoliko sekundi, sva tri cilja su se stopila. Sljedećešto je viđeno bili su munjeviti odrazi jednog cilja, ali cilja čija je brzina bila bar pet puta veća od brzine zvuka. NLO je očigledno odlučio da se više neće zamajavati sa lovcima pa je dodao gas. Već sljedećeg trenutka u kontroli leta je bilo drugih problema i sve je prepušteno zaboravu.

Dva mjeseca kasnije u nevezanom razgovoru sa mađarskim kolegom (šifra ‘Zoltan’) čuo se i nastavak priče. Mađarski avioni su zaista dobili naredbu da otvore vatru odnosno obore NLO. Da li su otvorili vatru ili ne to ni ‘Zoltan’ nije znao, ali lovaca više nije bilo. I on je sam vidio da je NLO otišao i bilo mu je izuzetno krivo što su mladi piloti u lovcima izginuli. Ono što je svakako najnevjerovatnije je činjenica da nikad nisu nađena ni tijela pilota ni dijelovi aviona. Kao da ta dva ratna mađarska aviona nisu ni postojala.

Izvor: conopljanews.net/pozitivno.ba