NISU SVA BIĆA JEDNAKO DOBRONAMJERNA: Avantura koju dvojica mladića nikada neće zaboraviti
Dvojica mladića iz engleskog grada Hednesforda, Al i Will, i danas se sjećaju novogodišnje večeri od prije pet godina, kada su još bili tinejdžeri.
Kolima koja su pozajmili od roditelja krenuli su u avanturu kroz šumovitu oblast poznatu po misterioznim dešavanjima. O tome šta im se dogodilo, Al priča:
– Svi koje smo znali imali su neki svoj plan za tu noć ili su ostali kod kuće i dosađivali se, a Will i ja nismo imali dovoljno novca da bismo negdje izašli na piće i zabavili se, pa smo odlučili da krenemo okolo i provozamo se. Sve je počelo normalno, krstarili smo dobro poznatim putevima, kada je WilL odlučio da se odvezemo u Cannock Chase, oko dvije milje udaljen od Hednesforda, predio poznat po pričama o viđenju crnih pantera, ogromnih zmija, pa čak i bigfuta ili stvorenja nalik vukodlacima, kaže Al.
Nakon vožnje koja je trajala oko sat i po, približila se ponoć, i mladići su zaustavili automobil na jednom malom parkingu sa strane puta, kako bi nazdravili Novoj godini konzervama piva koje su ponijeli.
– Slušali smo radio, pričali i smijali se na račun planova za novogodišnju noć koje nismo ostvarili. Kada su zvona sa Big Bena oglasila ponoć, otvorili smo konzerve i nazdravili. Sjedili smo tako još oko pola sata, kada se Will iznenada trgao i pitao me: ‘Da li si me ti upravo dotakao rukom po leđima?’ Pitanje je bilo suvišno, jer je bilo očigledno da u jednoj ruci držim konzervu piva, a u drugoj mobilni telefon. Will je onda iznenada okrenuo ključ i startovao motor. Stuštili smo se putem prema Baptističkom koledžu, prošli pored njega i stali na pošljunčani parking na suprotnoj strani. Tako je naglo zakočio, da su se kola okrenula za 180 stepeni. ‘Šta to radiš, dođavola, idiote jedan?!’, povikao sam bijesno, ali on je otvorio vrata i vidio sam da je blijed i da mu je loše. Gledao me je ćutke nekoliko trenutaka i rekao: ‘Vidio sam tamo crnu sjenku kako se kreće iza tvojih leđa i približava mi se!’ Onda je dodao: ‘Bježimo odavde!’ i krenuo prema Pay Greenu.
Ali, nevoljama nije bio kraj. Motor je naglo izgubio snagu, i mada je vozač snažno stiskao pedalu za gas, činilo se kao da nešto kola vuče unazad. Jedva su se dovukli do raskršća, a onda se autu naglo vratila energija i mladići su uskoro napustili kobnu oblast Cannock Chasea.
– Znam da Will nije pokušavao da izvede šalu da bi me prestrašio, s obzirom na to kako je izgledao i kako se tresao. Ali, ko god ili šta god da je to bilo, uplašilo nas je na smrt. Jednom sam samo vidio duha, i to je bio moj pokojni djed John, koji je sjedio na zadnjem sjedištu mojih kola samo dvije nedjelje nakon što sam položio vozački ispit. Vidio sam ga u retrovizoru kako mi se smiješi, a slučajno ili ne, to je bilo takođe dok sam se vozio kroz Cannock Chase. Poslije sam taj predio prokrstario bezbroj puta, ali više mi se ništa slično nije dogodilo, ispričao je Al svoju novogodišnju avanturu.
Izvor: mojastrolog.net/pozitivno.ba
