Tesla je uistinu imao odlike jogija: bavio se fizičkim vježbanjem, vježbao pranajamu (tehniku kontrole disanja) i meditaciju, živio je u celibatu, hranio se vegetarijanski, nije pušio i pio kafu, spavao je jako malo, vjerovao u vječnost života prolazom kroz utjelovljenja, u jedinstvo svih stvorenja i “točak” sudbine.
O Nikoli Tesli kao naučniku i pronalazaču je puno toga napisano i rečeno. No još je mnogo toga o njegovom životu i radu malo poznato. Na primjer, to da je Tesla poznavao tajne starodrevne nauke joge, kao i da je dobar dio života upražnjavao neke od jogičkih vježbi. Teslu danas neki nazivaju i jogijem novovjekovne nauke, zbog duhovnih sposobnosti koje su bile na razini vrhunskih majstora joge, starodrevne nauke o tijelu, umu, svijesti i duši.
Posmatrano kroz prizmu nauke o energetskim središtima tijela ili čakrama, može se potvrditi da je Tesla ovladao i uravnotežio većinu od njih, odnosno da je dosegao visoke razine svijesti. Na svoj poseban način i pod drugim nazivom, primjenjivao je vježbe joge (posebno koncentracije i meditacije) od rane mladosti i kroz njih uveliko sazrio u čovjeka neslućenih umnih sposobnosti i izuzetnih moralnih vrlina.
Krijepost je održao do duboke starosti
Tesla se smatrao vjernikom u Boga, a poštovao je sve religije. Uz kršćanstvo (pravoslavlje) iz kojeg je potekao, posebno se nadahnjivao učenjima hinduizma (tačnije učenjem Vedante). To nije bila usputna, već trajna ljubav. Jednom od svojih najboljih prijatelja, novinaru Robertu Johnsonu, darovao je knjigu o hinduizmu. Od kuda Tesli zanimanje za jogu i hinduizam? Poznato je da se još 1893. u Chicagu, tokom Svjetskog religijskog parlamenta, susreo sa Svamijem Vivekanandom, jednim od poznatih duhovnih učitelja iz Indije, koji je među prvima širio nauku joge u SAD-u. Vivekananda je Teslu upoznao s učenjem Veda, a Tesla ga je prihvatio kao prijatelja i učitelja. Vivekananda je bio oduševljen Teslinim naučnim radom, a Nikola Svamijevom duhovnošću. Tesla se u opisu fizikalne stvarnosti počeo koristiti Sanskritskim riječima akasha (prostor ili tvar) i prana (dah ili energija).
Pranajama – upravljanje dahom
Da je Nikola Tesla vježbao pranajamu, svjedoči njegov prijatelj i životopisac John O’ Nill u knjizi “Nenadmašni genije – život Nikole Tesle”, objavljenoj 1944. godine:
“Pronašao je da je cijelog svojeg života osjećao neki neobičan doživljaj kada god bi duboko disao. Kada god bi duboko disao, obuzimalo ga je osjećanje lakoće, kao da mu je tijelo izgubilo težinu i može letjeti kroz vazduh samo snagom njegove volje. U dječaštvu nije spoznao da je u tom pogledu bio neobičan.”
“Ono osjećanje uznesenosti koje je imao kada god bi duboko disao davalo mu je takav osjećaj lakoće da je uvjerio sebe da bi mu bilo lako letjeti kroz vazduh samo ako bi mogao izmisliti neku mehaničku napravu koja bi ga odbacila i omogućila mu da savlada ono malo težine koja je, kako je mislio, još ostala u njegovom tijelu.”
“Dubokim disanjem on je pročišćavao svoja pluća, izbacujući nešto zaostalog ugljičnog dioksida koji čini hemijski ‘pepeo’ i dobrim je dijelom trom, i zamjenjujući ga vazduhom koji sadrži mješavinu isto tako tromog dušika i aktivnog kisika. Pošto se kisik poslije toga nalazi u većoj količini nego obično, to on odmah počinje mijenjati hemijsku ravnotežu u tijelu. Podražaj na mozak proizvodi učinak koji se ne razlikuje mnogo od opijanja alkoholom. Pripadnici neke vrste vjerske zajednice upotrebljavaju ovaj postupak da bi izazvali ‘tajne’ ili ‘duhovne’ doživljaje. Kako je taj 12-godišnji dječak mogao sve to znati?”.
Poput askete ili isposnika
Sljedbenici joge rekli bi da je Nikola to znanje donio u svijet iz prethodnog(ih) života. U tome su mu, često i nesvjesno, pomagali majka i otac, te stariji i prerano preminuli brat, poznati po nadarenosti, obrazovanosti, ali i poštenju i požrtvovnosti. Ne treba zaboraviti da je odrastao u porodici predanih vjernika (pravoslavni kršćani), premda je kasnije izjavljivao da vjeruje u Boga koji ne pripada niti jednoj vjeroispovijesti (u duhu učenja joge!). Kako god bilo, neosporno je već kao mladić poznavao neke od osnovnih vježbi joge i koristio se njihovom dobrobiti.
O tome je malo svjedočanstava (i zapisa), ponajviše stoga jer je bio povučen i skroman. Književnica Margaret Cheney u knjizi “Tesla – čovjek ispred vremena” objavljenoj 1981. godine o tome kaže: “Djelomično zbog toga da obeshrabri sve one koji su mu željeli pripisati neuobičajene sposobnosti i moći, Tesla je ustrajno poricao čak i svoju osjetilnu darovitost koju je nesumnjivo posjedovao.”
Vjerovao je u vječnost (promjenjivog) života prolazom kroz utjelovljenja ili reinkarnacije, jedinstvo svih stvorenja i “točak” sudbine (karmu). Razvio je – današnjim rječnikom kazano – sposobnosti kao što su: vidovitost, astralna putovanja, telepatija, prekognicija, bioenergija … Tesla nije vjerovao u “natprirodne moći”, već je sve ljudske sposobnosti nastojao naučno objasniti.
Napomena: Tesla je predvidio pa i opisao osnove rada ciklotrona, radara, televizije, lasera, mobitela, interneta, solarnih kolektora …
Najvažnije je ovladati samim sobom
Sam Tesla o dosezima jogijskih vježbi kaže: “… (u mladosti) počeo sam vježbati samosavladavanje. … Kako je vrijeme prolazilo, ta snažna duhovna vježba postala je moja druga priroda. … Nakon nekoliko godina te discipline potpuno sam ovladao sobom tako da sam se mogao igrati strastima koje bi inače uništile i najsnažnijeg čovjeka.”.
Da je Nikola Tesla znanja o jogi crpio i iz knjiga, svjedoče pisma koja je razmjenjivao s prijateljima, ponajprije bračnim parom Johnson. U jednom pismu iz 1895. (kada je Tesli bilo 39 godina) Robert Johnson zahvaljuje Nikoli na knjizi o budizmu (hinduizmu). Pismo takođe svjedoči da je Tesla “tajne” joge bio spreman dijeliti samo s uskim krugom bliskih prijatelja i to izuzetno rijetko: “Viteže, nisam znao da ste se posvetili ovoj vrsti službe …”.
Teslin prijatelj Kenneth Swezey pak svjedoči o Nikolinoj sposobnosti usredotočenja (meditacije) i pod stare dane (nakon 1929., kada je Tesla imao 73 godine). Opisao ga je kao čovjeka koji bi znao sate i sate provesti u potpunoj zadubljenosti, ali čija je ljudskost bila strastvena te koji je znao biti “gotovo bolno obuzet osjećajem zajedništva sa svime što je živo i što se kreće”.
Prijateljstvo sa Swami Vivekanandom
Premda je imao sklonosti ka jogi od mladosti, na posebno zanimanje za nju potaknuo ga je susret sa Swami Vivekanandom (1863.-1902.), jednim od najpoznatijih gurua vedske filozofije. Vivekananda je 1893. godine iz Indije otputovao u SAD, potom u Evropu, gdje se u tokom tri godine susretao i družio s nekolicinom poznatih naučnika i umjetnika.
Vivekananda se u jednom pismu prisjeća prvih susreta s Teslom ovim riječima: “Neki od najvrsnijih naučnih umova današnjice govorili su mi koliko su savršeno racionalni zaključci u Vedama. Poznajem jednog koji je jedva stizao ručati ili napustiti svoj laboratorij, ali koji je redovno dolazio i satima slušao moja predavanja o Vedama, jer su, kako je govorio, toliko naučne i toliko skladne s našim vremenom i zaključcima do kojih nauka tek danas dolazi.”.
Poslije posjete Teslinoj laboratoriji u New Yorku 1896. Vivekananda je bio još više oduševljen Teslom: “Ovaj je čovjek sasvim drugačiji od svih zapadnjaka (…) Pokazao mi je svoje eksperimente s elektricitetom, koji je za njega živo biće i s kojim razgovara (…) Radi se o visoko spiritualnoj osobi. On bez sumnje posjeduje duhovnost najviše razine …”.
Tesla je nastavio s proučavanjem vedske filozofije i tokom narednih godina o čemu svedoče pisma, na primjer, Lorda Kelvina (koji je takođe posjećivao Vivekanandina predavanja), u kojima navodi i knjige o jogi, hinduizmu i budizmu koje je dobio na poklon od Tesle.
Duhovnost kao putokaz razvoja
U časopisu “Drvo znanja”, broj 97 iz septembra 2006., koji je posvećen upravo Nikoli Tesli, može se pročitati i prilog “Tesla i vedska filozofija” iz kojeg prenosim: “Teslini opisi prirodnih fenomena donekle su slični drevnoj terminologiji sanskrta (starodrevni jezik Veda). Od 1891. godine Nikola Tesla je opisivao svemir kao kinetički sistem ispunjen energijom koja se može iskoristiti u bilo kojoj svojoj tački. … Prema nekim izvorima, nakon upoznavanja sa Swamijem Vivekanandom i izučavanja istočnjačkog pogleda na mehanizme koji pokreću materijalni svijet, Tesla je mjestimično počeo koristiti riječi akaša, prana, te pojam svjetlosnog etera kako bi opisao izvor, postojanje te građu materije. Prema vedskoj nauci, prana znači energija (uobičajeno ju je prevoditi kao životnu silu), a akaša je materija (uobičajeno ju je prevoditi kao eter).”.
Napokon, poznata je Teslina izjava: “Onoga dana kada nauka počne proučavati nefizikalne (duhovne) pojave, u deset godina napredovat će više nego u ranijim vijekovima svoje istorije.”
Zaključno, predanost jogi Tesli je nesumnjivo pomogla u njegovom naučnom i istraživačkom radu, otvorivši mu s jedne strane uvid u brojne tajne postojanja, a s druge omogućivši snagu volje, postojanost zdravlja i dogovječnost potrebne za rasvjetljavanje zagonetki prirode. Posvećenost učenju i vježbama joge Nikolu je učvrstila i u etičkom svjetonazoru usmjerenom ka nesebičnom pomaganju. Na tom putu, Tesla se uspinjao i padao, ali mu je ostao vjeran sve do starosti:
“Moramo se vježbati u umjerenosti i nadzoru naših čula i sklonosti u bilo kojem pogledu. To sam činio mnogo godina, održavajući sebe mladim u tijelu i razumu. Suzdržavanje mi nije uvijek bilo po ukusu, ali su moja ugodna iskustva velika nagrada.”
