Nevidljivi vanzemaljci već su među nama? Kako je to moguće?
Prva Britanka u svemiru nedavno je iznenadila javnost izjavom kako su drukčiji oblici života sasvim moguće već među nama. Evo objašnjenja što je time mislila
Život je prilično jednostavno prepoznati. Kreće se, raste, jede, izbacuje štetne viškove iz sebe i reprodukuje se.
Ali, nedavno je Helen Sharman – prva astronautkinja iz Velike Britanije i hemičarka pri Imperial Collegeu u Londonu – rekla kako vanzemaljski oblici života koje je nemoguće primijetiti možda žive među nama.
Kako je to moguće?
Istraživanje otežava i to što su nam na raspolaganju ograničeni načini proučavanja na mikroskopskoj razini. Naime, tek mali postotak mikroba moguće je uzgajati u laboratoriji. Sad možemo izdvojiti sekvence DNK sojeva i mikroba koje nije moguće uzgajati u laboratoriji, ali time možemo otkriti samo život kakav poznajemo – onaj koji sadrži DNK.
Drukčija biohemija
Umjesto na karbonu, moguće je zamisliti biohemiju koja bi počivala na siliciju, elementu koji je u velikoj mjeri dostupan ne samo na Zemlji već i u svemiru. Tačnije, to je sedmi najzastupljeniji element u kosmosu, koliko dosad znamo.
Silicij je sličan karbonu. Ima četiri slobodna elektrona koje može koristiti za povezivanje s drugim atomima. No, ujedno je i teži jer u jezgri ima 14 protona.
Dok karbon može stvoriti jake dvostruke i trostruke veze kako bi kreirao dugačke lance molekula pogodne za brojne svrhe i namijene, siliciju kreiranje jakih veza znatno teže uspijeva pa su njegovi dugi lanci značajno nestabilniji.
Uz to, uobičajeni silicijevi spojevi poput silicijevog dioksida uglavnom su u čvrstom stanju pri temperaturama kakve je moguće zabilježiti na Zemlji i ne otapaju se u vodi. Karbon dioksid i slični spojevi su visoko topivi. Karbon, drugim riječima, u zemaljskim uvjetima pruža daleko više mogućnosti na molekularnoj razini.
Izvan uskih okvira zemaljske biologije
Protiv teze o silicijskoj biosferi u sjeni je i to što je previše silicija zarobljeno u stijenama. No, u prilog toj tezi ide činjenica kako je priroda prilagodljiva. Prije nekoliko godina naučnici pri institutu Caltech uspjeli su uzgojiti bjelančevinu bakterije koja se povezivala sa silicijem.
Ako i nije moguć na Zemlji, život koji se temelji na siliciju svakako ne treba isključiti na drugim dijelovima Sunčevog sistema, npr. Saturnovog mjeseca Titana, ili na planetama koje kruže oko drugih zvijezda.
Kako bismo ih pronašli morat ćemo početi razmišljati izvan uskih okvira zemaljske biologije i pronaći načine kako otkriti i proučavati oblike života koji se fundamentalno razlikuju od onih nastalih na karbonu. Više eksperimenata već istražuje moguće alternativne biohemije.
Izvor: tportal.hr
