Nesvakidašnji svijet pod vodom: Avioni, tenkovi, helikopteri i ostala čuda Akapskog zaliva (FOTO)

U kakvoj su vezi avioni, tenkovi i helikopteri sa koralnim grebenima? Odgovor je jednostavan – u najbližoj mogućoj, jer oni su dio njih.

Namjerno potapanje raznih plovnih objekata, sa ciljem formiranja vještačkih podvodnih grebena je odavno poznata praksa. Uglavnom na dno mora odlaze brodovi, poneki manji avion ili automobili. Međutim, nedavno su u jordanskoj Akabi potopljeni objekti koji pravazilaze sva očekivanja. Radi se o potapanju putničkog aviona Locheed TriStar L-1011 i formiranju podvodnog vojnog muzeja, u okviru kojeg su potopljeni tenkovi, oklopni transporteri, topovi i dva helikoptera. Uopšte nije malo, za zemlju koja ima 20-tak kilometara obale Crvenog mora.

Džin na dnu mora

Lockheed TriStar L-1011 spada u grupu širokotrupnih putničkih aviona, koji je kao posljedica neuspjelih poslovnih aranžmana završio napušten, na aerodromu Kralj Husein. Nakon nekoliko godina stajanja ASEZA je uspjela da organizuje njegovo potapanje u blizini stare luke za transport fosfata. Tom prilikom, u Akabi se okupilo 20-tak uticajnih podvodnih fotografa, snimatelja i novinara koji prate ronjenje kao glavnu temu svoga rada.

Lockheed je pripremljen i postavljen na lokaciju za potapanje (King Abdulah Reef). Nakon ceremonije, vazduh iz balona je počeo da se ispušta i avion je počeo, lagano i kontrolisano da tone. Nakon dvadesetak minuta iz vode je virio samo rep i dio pilotske kabine. Uskoro je sletio na morsko dno, ostavljajući iznad sebe posljednje mjehuriće vazduha koji su izlazili iz unutrašnjosti aviona. 

Već sutradan, imali smo privilegiju da prvi od stranih ronilaca zaronimo na novoj olupini. Još uvijek su bili vidljivi konopi, baloni i mašine za podizanje i spuštanje tereta. Lockheed leži “na stomaku” na dubini od 16 do 27 metara. Tog dana vidljivost nije bila baš najbolja, pa smo imali problema da napravimo fotografiju cijelog aviona. Opšti utisak je da je Lockheed, kao i cijeli projekat jednostavno kolosalan. Da bi ste napravili krug oko aviona, treba vremena. Zanimljiva je i mogućnost ulaska u putničku i pilotsku kabinu, kao i kargo prostor. Međutim, najsnažiji utisak ostavlja mogućnost da kroz repni motor uđete u zadnji dio aviona i sam odjeljak namijenjen putnicima. Jedinstveno ronilačko iskustvo. Sigurni smo da kada more potpuno “osvoji” ovu olupinu, da kada ona postane ukrašena koralima i ribama, da će doživljaj ronjenja na Lockheed-u biti još puno snažniji i nešto što se pamti.

Podvodna parada

Zaranjajući u “Podvodni vojni muzej” imao sam utisak da se pred mojim očima odvija vojna parada. Na dubini od 15-tak metara nailazi se prvo na oklopna vozila. Za njima slijede transporteri, vojni kran i sanitetski transporter. Potom dolazi baterija protiv-avionskih samohodnih topova. Zatim se nailazi na dva ozbiljna tenka, iza kojih sljede topovi velikog kalibra. Poslednji u nizu, ali i najzanimljiviji su dva helikoptera Cobra AH-1. Tu na 27 metara dubine završava se ova svojevrsna “parada”. Do sada sam već imao prilike da ronim na pojediničnim eksponatima ovog tipa. Međutim, kada je pod vodom čitava kolekcija nekada aktuelnog naoružanja, ili bolje rečeno muzej utisak je neuporedivo jači. Jednostavno, ako ste ronilac, ovo se mora vidjeti.

Možda će neupućenom čitaocu izgledati čudno, da danas, kada svakodnevno vidimo razne akcije čišćenja podmorja, neko organizovano spušta u more nešto šte tamo na prvi pogled ne pripada. 

“Ukoliko se objekti koji se planiraju potapati, pažljivo pripreme nema nikakvog štetnog uticaja na podvodno okruženje. Taj proces traje i nekoliko mjeseci, a tek kada smo potpuno sigurni da je on završen pristupa se potapanju. Nevjerovatno je koliko more brzo uklapa avione, brodove i ostale artefakte u ambijent koralnih grebena. Na primer “Hercules” koji je spusten ispod površine prije nepune dvije godine, na svojim krilima već ima meke korale, a kolonije riba su odavno naselile ovu olupinu.” – kaže Abdula Momany, podvodni biolog i instruktor ronjenja.

Projekat potapanja raznih objekata u more pod okriljem ASEZA-e se sa ovim ne završava. U planu je još ekponata i formiranje novih lokacija, koje će biti atraktivne roniocima iz cijelog svijeta. Za nekoliko godina, ovi avioni, helikopteri i tenkovi će izgledati kao da su oduvijek bili tu, uz jordanske koralne grebene.  

Fotografije: Ivana Orlović Kranjc i Janez Kranjc

Izvor: nationalgeographic.rs