Nestašni vladar: Poljski kralj je “posijao” 365-ero vanbračne djece!
August II. Jaki (1670. – 1733.) bio je jedan od najkontroverznijih poljskih kraljeva.
Poznat i kao August Moćni, oportunist po prirodi, ovaj izdanak njemačke dinastije Wettin prešao je na katoličanstvo kako bi mogao sjesti na poljski tron, prije čega je bio saski izborni knez.
Nedugo po dolasku na vlast, zaratio je protiv Osmanlija, a od 1700. je sudjelovao u Sjevernom ratu protiv Švedske, u koji je uvukao i poljsko-litavsku uniju. U ratnim pustošenjima, Poljska je silno stradala, a ratoborni monarh bio je prisiljen odreći se poljske krune u korist švedskog kandidata Stanisława Leszczyńskog.
Na prijestolje se vratio 1709. godine, nakon pobjede Rusa nad Šveđanima kraj Poltave. Rodni Dresden učinio je saskom prijestolnicom te jednim od značajnih evropskih kulturnih središta, dovodeći umjetnike sa svih strana svijeta u svoju rezidenciju. Radilo se o baroknom zdanju nezamislive raskoši, s toliko zlata da su posjetioce od silnog sjaja boljele oči kad bi ih ponosno proveo po svojim odajama. Prema zemlji na čijem je tronu sjedio se, s druge strane, ponašao maćehinski. Za njegove apsolutističke vladavine, Saska je privredno prosperirala, a Poljska privredno i politički nazadovala.
Tokom dugogodišnjeg braka, kralj je dobio samo jedno dijete, Augusta III. Riječ “brak” zapravo je previše snažna, budući da je postojao samo “na papiru”. S majkom svoga zakonitog nasljednika, naime, nikada nije živio – kneginja Kristina, gorljiva protestantkinja, odbila se preseliti u Poljsku nakon što je njen suprug prešao na katoličanstvo. Vladar za njom nije puno tugovao – ljubavnice je mijenjao kao čarape, a njegove kraljevske plahte gužvale su kako plemkinje tako i seljanke.
Tek nakon njegove smrti otkrilo se koliko je produktivna ta vanbračna aktivnost bila. Tada je, naime, pronađen brižljivo čuvani spis, iz kojeg se saznalo da je monarh imao – tristo šezdeset petero vanbračne djece!
Nadimak “Jaki” nije, međutim, stekao zbog polne izdržljivosti, već zbog nevjerovatne fizičke snage, kojom se rado razmetao. Golim je rukama, kažu, mogao lomiti metalne potkove, zdrobiti konjsko kopito ili podići čovjeka sa zemlje i držati ga u vazduhu. U suton kraljeva života, njegove javne demonstracije snage postale su stvar prošlosti. Proždrljivac koji bi za večeru ispraznio i po pet tanjira obolio je od šećerne bolesti. Kad je umro, težio je oko 110 kilograma.
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr/pozitivno.ba
