Neriješene misterije Londonske Kule: Gdje su nestali mladi engleski prinčevi?

Može se reći da su misterije i smrti pod nerazjašnjenim okolnostima sinonim za srednji vijek. Jedna takva priča je i ona o nestanku mladih engleskih prinčeva.

Međutim, ni unutar tih porodica ruže nisu cvjetale.

Prvi vladar iz dinastije York koji je stupio na engleski tron, 1461. godine, bio je Edward IV. Vladavina mu je bila nestabilna, baš kao i njegovo zdravlje. Umro je 9. aprila 1483. godine, kada je imao četrdeset, a za njim je ostalo sedmoro zakonske, preživjele dece, od kojih dva sina: Edward V, u to vrijeme dvanaestogodišnjak, koji je bio legitimni nasljednik trona; i nešto mlađi Richard, grof od Shrewsburyja.

Briga o dječacima, dodijeljena je Richardu, rođenom bratu Edwarda IV, i stricu dječaka. Za dječake se ta odluka ispostavila kobnom. Mada, s obzirom na broj zavjera i spletki koje su se kovale protiv kralja, gotovo svaka odluka o staratelju mogla je opet da se završi tragično.

Krunisanje mladog Edwarda V već je bilo zakazano za 22. jun 1483. godine, a dječak je tim povodom u Londonsku Kulu stigao iz zamka Ludlow, gdje je bio na školovanju. Ubrzo mu se pridružio i mlađi brat.

Richard je imao malo vremena da se domogne prijestola i nije gubio vreme. Pred Parlamentom je pokrenuo postupak kojim je želio da dokaže da njegov nećak nema legitimitet da nasljedi englesku krunu. On je dokazao da je njegov pokojni brat Edward IV, prije nego što se oženio sa Elisabeth Woodville, majkom dječaka, već bio oženjen (nasuprot tome što ne postoje dokazi da je ta veza bila ozvaničena) sa Lady Eleaonor Butler, pa je stoga brak sa Elisabeth bio nevažeći, a djeca iz tog braka – nezakonita.

Richard je 6. jula 1483. godine krunisan za kralja postavši Richard III od Yorka.

Neposredno nakon krunisanja njihovog strica, dječacima se gubi svaki trag. Oni su, navodno, zbog sosptvene bezbjednosti bili zatvoreni u Londosnku Kulu, i ne postoji dokaz da su je ikada napustili, ali, sa druge strane, ne postoji dokaz ni da su u njoj zauvijek ostali.

Godine traženja odgovora

Prije nego što i počne razmatranje o krivcu, treba shvatiti oklonosti na engleskom dvoru u drugoj polovini 15. vijeka. Ratovi ruža bili su u jeku, zavjere su se kovale na dnevnom nivou, a strane mijenjale istom brzinom. Pisma sa vijestima i dogovorima su se slala unaokolo, teško da su i oni tada znali ko je zasigurno bio uz koga; ukratko – niko nije vjerovao nikome. Svi pretendenti na prijesto su imali svoju podšku, a nakon smrti Edwarda IV svi oni su pokušavali, po svaku cijenu da iskoriste svoju šansu.

Italijanski kaluđer Dominic Mancini, bio je u posjeti Engleskoj u vrijeme stupanja Richarda III na tron. On je zapisao da su dječaci odmah nakon stričevog krunisanja preseljeni u unutrašnje odaje kule, a kako su prolazili ljetnji mjeseci, tako su se njih dvojica sve manje i manje pojavljivala.

Vremenom su počele da se širile razne glasine u vezi sa naglim nestankom Edwarda V i Richarda od Shrewsburyja.

Negdje je zabilježeno da je jedan ljekar izvještavao o Edwardovom zdravstvenom stanju koje se naglo pogoršalo, dok je Mancini pisao da je Richard svakodnevno molio za oprost grijehova jer je vjerovao da mu se bliži smrt. Okolnosti na engleskom dvoru bile su složene, a odnosi komplikovani; oprost je mogao da traži za mnogo stvari, pa ni to nije ubjedljiv dokaz.

Ipak, najšire prihvaćen odgovor na ovu zagonetku jeste taj da je za njihovu smrt odgovoran Richard III kako bi bio siguran da dječaci neće osporiti njegovo mjesto na tronu. Ovu teoriju propagirao je i Thomas More, engleski državnik iz 16. vijeka.

Uz manje ili više neslaganja i svađa, istoričari tvrde da je Richard III do smrti bio vjeran svom bratu. Stoga su prsti bili su upereni i u Henrija VII Tudora i njegovu majku Margaret Beaufort koja je godinama kovala zavjere protiv yorkovskih kraljeva kako bi njen sin došao na prijesto. Henri VII Tudor je na engleski tron došao nakon pogibije Richarda III 1485. godine u bici kod Boswortha. Iako ne postoje dokazi da su oni umješani u smrt dejčaka, i ove sumnje su ostale.

Kada je vjerni vitez Richarda III, Sir James Tyrell, nakon njegove smrti, bio uhapšen za veleizdaju, a potom i mučen od strane vojnika dinastije Tudor, priznao je da je on lično ubio dječake na zahtjev njihovog strica. Njegovo svjedočenje povećava sumnju u Richarda III, ali ne daje konačan odgovor zbog okolnosti pod kojima je dao priznanje.

Edward V oko 1480-te

Kada su 1674. godine počele pripreme za obnovu dijela Londonske Kule, radnici su, čisteći šut, došli do nevjerovatnog otkrića. Dva kostura, dovoljno mala da odgovaraju godinama Edwarda V i njegovog brata, ležala su ispod stepenica. U to vrijeme nije postojala praksa forenzičkog ispitivanja i analiza DNK, pa su mnogi odgovori zauvijek izgubljeni.

Skeleti, za koje se vjeruje da pripadaju dječacima, prenijeti su u Westminstersku opatiju gdje su sahranjeni. Od tada je više puta zatražena dozvola za ekshumaciju ostataka u cilju dobijanja konačnog odgovora na viševijekovno pitanje, ali Crkva Engleske odbija da izda dozvolu za forenzička ispitivanja.

Reputacija deformisanog intriganta Richarda III zapečaćena je Shakespearovim komadom Richard III.

Izvor: nationalgeographic.rs