Nemoguće drevno inženjerstvo: “Savijeni” kamen u Kafrenovom hramu
Kefrenov hram u dolini koji se nalazi na platou Giza, jedna je od najfascinantnijih drevnih struktura na Zemlji. U njemu se nalaze supermasivni blokovi kamenja, neki premašuju 150 tona težine, a elementi dizajna koji podsjećaju na elemente pronađene u Peruu.
Pored toga, nevjerovatno “savijeno” kamenje u unutrašnjosti su još jedan detalj koji je izazvao zbunjenost i divljenje među stručnjacima i turstima.
To je jedan od najbolje očuvanih drevnih hramova u Egiptu, koji je hiljadama godina bio skoro netaknut jer je bio prekriven pijeskom sve do 19. vijeka.
Zidovi od krečnjaka imaju 45 metara, a njihova debljina se eksponencijalno smanjuje, dajući mu spoljašnji izgled nastambe.
Zidovi su prekriveni poliranim crvenim granitom i iznutra i spolja, dok je ispod bijeli krečnjak.
Auguste Mariette ga je otkrio 1852. godine, i dao mu ime Hram sfinge.
Smatra se da je hram služio i za proces mumifikacije faraona i za njegovo pročišćenje prije nego što je sahranjen u piramidi.
Ulazi su okruženi sfingama, a krov ove strukture podržavaju stubovi koji su takođe napravljeni od crveng granita.
U njemu nema slika i natpisa, i ima otvore na gornjem dijelu zidova koji pružaju prirodno svjetlo.
Unutrašnjost je ukrašena statuama faraona, koje su postavljene u postojeći bunar u kasnijim danima njegove izgradnje.
Sve one su u veoma lošem stanju, osim jedne koja je napravljena od diorita i sada je smještena u Egipatskom muzeju u Kairu.
Sam hram se smatra apsolutnim čudom drevnog inženjeringa iz više razloga.
Njegov odličan arhitektonski stil ga čini jednom od najstarijih i najbolje očuvanih građevina u Egiptu.
Jedini drugi poznati hram slične veličine je Hram sfinge koji se nalazi pored njega, i nevjerovatni Hram Osirion u Abidosu u gornjem Egiptu. Sva ova tri hrama karakterišu nevjerovatni detalji koji zbunjuju stučnjake još od njihovog otkrića.
Jedna od glavnih karakteristika Hrama u dolini u Gizi je velika količina megalitskog kamenja koje je korišteno u njegovoj konstrukciji. Osnovna stuktura ovog hrama je jedna od najneobičnijih karakteristika: sagrađen je potpuno od masivnih blokova krečnjaka čija težina premašuje 150 tona.
Ostaje potpuna misterija kako su drevni graditelji uspjeli da prevezu i podignu ovo masivno kamenje na visinu od 12 metara.
Vjeruje se da je kamenje vađeno u blizini Velike sfinge.
Pored velikog broja i veličine ovog kamenja koje je korišteno u konstrukciji, još jedna zbunjujuća karakteristika su zidovi hrama, koji su uklopljeni sa nevjerovatnom preciznošću, čineći da unutrašnjost hrama izgleda kao ogromna trodimenzionalna slagalica.
Kamenjem je manipulisano sa takvom preciznošću da neki od njih imaju nekoliko izloženih površina sa različitim uglovima.
Neko od kamenja izgleda kao da je bukvalno oblikovano u tu formu, ili savijeno da bi se savršeno uklopilo sa susjednim kamenom.
Kako su drevni graditelji uspjeli sve ovo, ostaje duboka misterija za naučnike.
Ali, ako sve gore navedeno nije dovoljno misteriozno, ukoliko pažljivo pogledamo zidove i elemente dizajna ovog hrama, primjetićemo zapanjujuću sličnost sa drugim drevnim područjima širom svijeta.
Ako otputujemo u Olantajtambo, drevni arheološki kompleks u Peruu, naći ćemo nevjerovatne, supermasivne zidove, koje su dreve civilizacije podigle hiljadama godina prije.
Na iznenađenje mnogih, ako uporedimo Hram doline na platou Giza, sa strukturama koje se nalaze u Olantajtambu u Peruu, ili Korikanča hram u Kusku, primjetićemo neobičnu sličnost.
Nevjerovatni hram Korikanča ima elemente dizajna koji neodoljivo podsjeća na hram u Egiptu.
Postavljaju se pitanja, da li su sve ove sličnosti samo slučajnost? Kako je moguće da su drevne civilizacije širom svijeta iskopale, transportovale i postavile, sa milimetarskom preciznošću, supermasivno kamenje koje je teže od sto tona?
Da li su oni pratili neke nacrte? Koju vrstu tehnologije su koristili? I kako su sve to postigli bez upotrebe “moderne” tehnologije?
Izvor: webtribune.rs
