(NE)MOGUĆA PRIČA: Hitler je u Argentini umro star, njegove fotografije nakon rata, FBI dokumenti, DNK analize, njegova kuća

Svi znamo ko je bio Hitler i da je prema istorijskim knjigama 1945. godine izvršio samoubistvo zajedno sa Evom Braun.

Međutim, postoje informacije koje ukazuju na drugu teoriju prema kojoj Hitler nije umro već je pobjegao i živio u Južnoj Americi.

Da li je moguće da su nam sve vrijeme lagali i da je istorija koju učimo u školi izmišljena?

Zvanični podaci govore da je brutalni diktator, posramljen porazom u aprilu 1945. godine, pucao sebi u glavu dok je njegova žena popila tabletu cijanida u bunkeru u Berlinu. Njihova tijela su brzo spaljena i zakopana u plitak grob.

Ali šta ako je to bilo samo skretanje pažnje dok je Führer za to vrijeme izbavljen kako ne bi pao u ruke Sovjeta?

To možda zvuči nevjerovatno, ali istoričar Abel Basti je objasnio ovu teoriju uz detaljne pretpostavke u svojoj knjizi koja je objavljena u Argentini pod nazivom “Hitler u izgnanstvu”.

“Postojao je sporazum sa Amerikom da Hitler pobjegne kako ne bi dospio u ruke Sovjeta”, naveo je Basti.

“To je logično naučnicima, vojsci i špijunima koji su kasnije učestvovali u borbi protiv ruskog režima”, dodao je on.

Basti vjeruje da je Hitler pobjegao kroz tunel koji je ispod površine vodio do aerodroma Tempelhof, gdje ga je čekao helikopter koji ga je prevezao u Španiju.

Prvo je došao do Kanarskih ostrva, pa je nastavio do Argentine gdje je živio deset godina, da bi se nakon toga smjestio u Paragvaju gdje je bio pod zaštitom diktatora Alfreda Stroessnera.

“Bogate porodice koje su mu pomagale tokom godina bile su zadužene za organizovanje njegove sahrane”, objasnio je Basti.

“Hitler je sahranjen u podzemnom bunkeru, koji je sada elegantni hotel u gradu Asunción.

Ulaz u bunker je 1973. godine zapečaćen a četrdesetoro ljudi je došlo da se oprosti od Hitlera. Jedan od onih koji su bili na sahrani je i brazilski vojnik Fernando Nogueira de Araújo koji je ispričao novinarima sve o ceremoniji.”

Basti nije jedini koji vjeruje u ovu toriju.

Jedan operativac CIA-e sa 21 godinom iskustva na terenu i jedan od elitnih oficira američke obavještajne službe, Bob Baer, opisao je nešto slično tome u dokumentarnoj seriji pravljenoj za kanal History Channel pod nazivom “Lov na Hitlera”, koja je emitovana 2015. godine.

Baer i njegov tim tvrdili su da su otkrili dokaze da je Hitler pobjegao, navodeći kao dokaze 700 strana objavljenih dokumenata FBI.

Među tim dokumentima pronađen je i izvještaj u kom se spominje susret osobe koja se spominje kao Gujdano, a koji je poslat da se sretne sa Hitlerom i njegovom pratnjom (ukupno njih pedeset) čim stignu iz podmornice u Argentinu, dvije i po nedjelje nakon pada Berlina.

“Gujdano je objasnio da su taj susret ugovorila šestorica argentinskih visokih zvaničnika i da je spreman da da njihova imena čim Hitler bude uhvaćen. Bio je ubijeđen da je samo pitanje vremena kada će Hitler biti uhapšen i plašio se da će biti umješan u zavjeru.

Gujdano je bio jedan od četvorice ljudi koji su se sreli sa Hitlerom i njegovom pratnjom kada su podmornicom došli u Argentinu, dvije i po nedjelje nakon pada Berlina.

Hitler sa dvije žene … doktorom i drugim ljudima kojih je bilo oko pedeset pristigli su na obalu. Oni su u sumrak stigli na ranč na kome će se sakrivati.

Gujdano je spreman da otkrje i imena trojice ljudi koji su pomagali Hitleru i njegovim ljudima da stignu do ranča.

Gujdano je rekao da mu je dato 15.000 dolara zato što je pomagao u ovome, a pošto je shvatio da je samo pitanje vremena kada će Hitler biti uhapšen, on je odlučan u namjeri da spere ljagu sa sebe u toj situaciji”, piše u dokumentu FBI od 14. avgusta 1945. godine.

Još jedan izvještaj (takođe od 14. avgusta) govori o tome da su nacističke podmornice pristale u Argentinu.

Središte FBI počelo je da predaje izvještaje o Adolfu Hitleru javnosti i istraživačima u skladu sa aktom o slobodi informacija 26. aprila 1976. godine u skraćenoj verziji.

Prvi dokument broj 65-53615-35 koji je veoma redukovan pušten na sajtu FBI, kompletno je objelodanjen istraživačima 1991. godine i dostupan je već desetak godina u Nacionalnoj arhivi.

Javni izvještaji: Ne postoji dokaz da je Hitler umro u Berlinu.

Jedan od istraživača je primjetio: “Američki vojnici nisu pronašli Hitlerovo tijelo, niti postoji neki pouzdani očevidac koji tvrdi da je Hitler umro.”

DNK analiza izvršena na lobanji Hitlera: Ne pripada ni Hitleru ni Evi Braun.

Najbolji dokaz nalazi se u Rusiji. Kada je Rusija okupirala Njemačku, navodno Hitlerovo tijelo je brzo prenešeno u Rusiju i nije pominjano sve do 2009. godine kada je arheolog Nicholas F. Bellantoni  dobio dozvolu da izvrši DNK analizu na jednom parčetu kosti lobanje koju su pronašli.

Ono što je pronašao, pokrenulo je burne reakcije u krugovima obavještajnih službi i naučnika. Ostaci koje je analizirao ne pripadaju ni Hitleru niti Evi Braun.

“Kost je bila tanka, a muške kosti su uglavnom čvršće. Šavovi koji povezuju ploče lobanje podudaraju se sa osobom koja je stara preko 40 godina.”

Bellantonijev zaključak fizičkim pregledom ostataka potvrđen je molekularnim i genetskim analizama.

Lobanja koju su Sovjeti prikazali kao dokaz Hitlerovog samoubistva pištoljem u stvari pripada neidentifikovanoj ženi.

Očigledno je da priča koja nam je nametana godinama nije istinita i da za to postoje dokazi.

Kuća u kojoj je Hitler proveo svoje posljednje godine života jeste izolovana vila koja je slična zloglasnoj Berghof kući koja se nalazi na jezeru Nahuel Huapi u Patagoniji u Argentini, udaljenom planinskom raju punom nacističkih izbjeglica.

Vila “Rezidencija Inalco” se trenutno prodaje, nakon što je promijenila nekoliko vlasnika počevši od Enrique Garcie Meroua, advokata iz Buenos Airesa koji je povezan sa nekoliko njemačkih kompanija koje su organizovale Hitlerovo bjekstvo u Agrentinu.

On je kupio nekretninu od arhitekte Alejandra Bustilla koji je u martu 1943. godine napravio originalne planove za kuću.

Bustillo je napravio i druge kuće za nacističke bjegunce koji su kasnije bili uhapšeni u toj oblasti. Mjesto gdje je kuća izgrađena u blizini grada Villa La Angostura u to vrijeme je bilo jedva pristupačno.

Arhitektura je slična Hitlerovoj kući u Alpima, gdje su sobe povezane sa kupatilom, ugradnim plakarima i malom čajdžinicom u blizini farme.

“Inalco” kuća se mogla vidjeti samo sa jezera pošto je šuma u okruženju sprečavala direktan pogled na kuću. Čak su imali i švicarske krave uvezene iz Evrope.

Kuća je kasnije prodata Jose Antoniu, koji je bio povezan sa predsjednikom Peronom i bio predstavnik njemačkog Mercedes-Benz-a za Južnu Ameriku.

Prema navodima knjige “Sivi vuk – bjekstvo Adolfa Hitlera”, Hitler je već bio mrtav u vrijeme kada je kuću kupio Jose Rafael Trozzo 1970. godine.

Trozzo je takođe kupio druge nekretnine koje su pripadale Juanu Malleru – ovo je bilo lažno ime Reinharda Koppsa – SS operativca i ratnog zločinca.

Porodica Trozzo trenutno prodaje kuću i originalne planove koji su se pojavili zajedno sa pričom o Hitlerovom bjekstvu možda baš zato da bi se povećalo interesovanje za ovu kuću.

Kompleks je potpuno samostalan i uključuje životinje i njive. Takođe, kuća posjeduje prilaz na jezero zajedno sa kućicom za brodove u kojoj je bio čuvan hidroavion.

Izvor: webtribune.rs