Naša djeca: Adisa Bolić iz Bosanskog Petrovca najbolja evropska matematičarka!
U doba kada većina mladih zabavu nalazi na društvenim mrežama, Adisa kaže da joj je zanimljivije rješavanje teških matematičkih zadataka.
U današnje vrijeme ljudi malo pažnje posvećuju nauci, pogotovo matematici. Iako se vijest o tvom uspjehu proširila društvenim mrežama, kaži nam za početak, ko je Adisa Bolić?
Moje ime je Adisa Bolić, imam 17 godina, te sam učenica drugog razreda Tursko-bosanskog koledža u Bihaću. Takmičar sam iz matematike.
Šta znači za tebe matematika? Je li to puko računanje, ili je jedna vrsta umjetnosti?
Po meni, matematika je svašta, ali sigurno ne puko računanje. Jeste neka vrsta umjetnosti, bar njen takmičarski dio kojim se i bavim. Često za jedan zadatak postoji puno različitih rješenja, te je zanimljivo kako se drugačijim načinom razmišljanja dođe do drugog rješenja. Hoću reći da u matematici nije sve šablon, i da se ponekad treba baš udubiti u zadatak, da bi se on i uradio.
Matematiku mnogi đaci mrze iz dna duše, a ti uživaš radeći zadatke. U čemu je tajna ljubavi prema matematici?
Pa matematiku sam zavoljela još u osnovnoj školi, kad sam se i počela takmičiti. Mislim da je na to dosta uticalo što sam od djetinjstva voljela slagalice, logičke igre. Uvijek mi je bilo jako zanimljivo rješavati matematičke zadatke, čak i po nekoliko sati. Iako to mnogima sigurno ne zvuči baš primamljivo, ja pronalazim veliko zadovoljstvo u tome.
Ko je sve zaslužan za ovaj tvoj uspjeh? Ko te je pripremao za takmičenja?
Za moj uspjeh najviše su zaslužna moja dva profesora, bivši olimpijci, Admir Beširević i Harun Hindija. Oni su me uveliko pripremali za takmičenja, i bez njih sigurno ne bi bilo ovako kako i jeste.
Puno je matematičara na takmičenjima. Ostvare li se prijateljstva nakon dodjele nagrada?
Naravno, na takmičenjima često upoznam nove osobe, a sa nekima ostanem i u kontaktu poslije. I sada imam dosta dobrih prijatelja, koje sam upoznala upravo zbog matematike.
Osim matematike, šta ti je najvažnije u životu?
Pored matematike bavim se i sportom, uglavnom košarkom, tako da mi je i to dosta bitan dio života. Nije ni matematika sve, tako da pored nje, važna mi je porodica, prijatelji…
I za kraj, kaži nam svoj moto? Šta te je to guralo do ovakvog sjajnog uspjeha?
Matematiku radim najviše zato što je volim. Mada, mogu reći da mi uspjeh na takmičenjima donosi neku posebnu radost. Naprijed me uvijek vuče želja da budem još bolja, te da uspijem i na višim nivoima takmičenja.
Izvor: usn.ba
