NAJVEĆI KORPORATIVNI ZLOČIN IKADA POČINJEN: Skandal koji je potresao SAD, a onda i čitav svijet

Živimo u instant svijetu u kojem velike vijesti izazivaju masovnu histeriju, da bi vrlo brzo pale u zaborav. Uprkos toj žalosnoj činjenici ipak neke od tih vijesti mijenjaju svijet.

Danas ćemo pisati o relativno svježem skandalu koji je svojevremeno okupirao medijski prostor, i koji pomalo pada u zaborav. Ipak, on je ako ne već u našoj svijesti svojim posljedicama vječno uskladišten u našem tijelima, pa ako vas zanima šta to imamo u tijelu, a da je daleko od bezopasnog, zavirite u naš današnji članak.

Izbijanje skandala

Početkom ovog vijeka kada je javnost u Sjedinjenim Državama saznala da je hemikalija PFOA ili perfluorooktanska kiselina kontaminirala vodu u Zapadnoj Virginiji, izbio je skandal ogromnih razmjera. Današnje računice kažu da je ovom hemikalijom kontaminirana gotovo sva pitka voda u SAD-u. Agencija za zaštitu okoline dogovorila je s korporacijom je DuPont i drugim sličnim kompanijama da prekinu upotrebu ove hemikalije, no pitanje je da li se one drže tog dogovora. No, krenimo od početka ove priče.

Raznovrsna upotreba

Priča je počela još u ranim 1950-im prošlog vijeka kada je korporacija DuPont kupila formulu za PFOA od rudarske kompanije iz Minnesote. Ovaj se hemijski spoj sastoji od osam molekula ugljika i tretira se vječnom hemikalijom zbog svoje velike otpornosti. Hemikalija se počela počela koristiti u proizvodnji teflona što je bio revolucionaran izum jer je omogućio da hrana ne zagara tokom kuhanja, a upotrebljavala se i u kozmetici, proizvodnji nepropusne odjeće, kutija za pizzu, vrećica za kokice iz mikrovalne, nizu proizvoda otpornih na mrlje i drugom.

DuPont je dugo sakrivao istinu

Vrlo brzo je DuPont saznao da je riječ o opasnom proizvodu. Već u 60-im godinama prošlog vijeka interna istraživanja provedena na laboratorijskim životinjama otkrila su negativan uticaj PFOA na zdravlje. U 70-im godinama 20. vijeka uočeno je da zaposlenici fabrike imaju visoke koncentracije ove hemikalije u krvi, a ubrzo je primijećeno da radnice izložene ovoj hemikaliji rađaju djecu s deformitetima. Cijelo to vrijeme kompanija DuPont je ispuštala svoje otpadne vode tokom proizvodnje u rijeku Ohio i tako je omogućila da hemikalija nesmetano uđe u vodovod koji je opskrbljivao područje na kojem je živjelo između 70.000 i 100.000 ljudi.

Farmer koji je imao hrabrosti

Čitava priča danas je poznata zahvaljujući lokalnom farmeru Earlu Tennantu iz Zapadne Virginije koji je primjetio da mu stoka ugiba na podurčju Parkesburga, u blizini DuPontovog postrojenja. Posmatrajući svoje životinje uočio je da umiruće životinje pokazuju abnormalne promjene na svojim tijelima i da pred smrt postaju izrazito agresivne. Kako je potok koji je prolazio Tennantovim zemljištem bio pun bijele pjene, on je brzo “sabrao 2 i 2” i shvatio da između  umiranja stoke i bijele pjene u potoku postoji očita veza, ali je primijetio da umiru i druge životinje u okolini.

Kako je njegova komšinica imala unuka koji je bio na glasu kao uspješan advokat odlučio je potražiti pravnu pomoć. Nazvao je Roba Bilotta koji je bio partner u firmi Talf, Stettinius i Hollister, a koja je bila specijalizovana za odbranu ovakvih velikih igrača što naravno Tennant nije znao jer da jeste ne bi mu na pamet palo da im se obrati. Bilott ga je prvo ‘otpilo’, a onda kada je posjetio područje gdje je često u djetinjstvu posjećivao svoju baku uočio je da se nekada idiličan okoliš pretvoren u ružnu pustoš. Nakon toga odlučio je podnijeti tužbu protiv DuPonta. Ova je tužba jako brzo pala u vodu jer je riječ o korporaciji koja novcem može kupiti šta god poželi, pa je tako siroti farmer od žrtve proglašen zlostavljačem svojih životinja. Istovremeno se Tennant morao suočiti s osudom okoline koja ga je proglasila “neprijateljem br. 1” jer je velik broj ljudi iz njegove okoline živio upravo od DuPonta te se suočio s izopštenjem.

Robert Bilott

Advokat koji ne odustaje

Bilotta je stvar potpuno okupirala i odlučio je saznati o čemu je tačno riječ pa je kopajući dublje došao do prepiske između DuPonta i Agencije za zaštitu okoline, u kojoj je naletio na skraćenicu PFOA koja se nije nalazila na popisu zabranjenih spojeva. Konsultovao je stručnu literaturu i brojne hemičare, ali niko od njih nije čuo za ovaj hemijski spoj. Kada je zatražio dokumentaciju od korporacije ovi su mu poslali hrpu dokumenata, pa se Bilott našao doslovno okružen stotinama kutija s dokumentacijom ove korporacije. Korporacija je smatrala da će ga ovo obeshrabriti i da će konačno odustati. No, bila je to greška jer je Bilott bio tvrd orah koji je počeo proučavati dokument po dokument i tako je na vidjelo izašla priča o zataškavanju štetnih učinaka PFOA. Svoja otkrića i dokumentaciju koja to potkrepljuje poslao je EPA-i i sudu.

“Packa po prstima”

Bilott je postao ozbiljna prijetnja korporaciji, ali i drugim kompanijama koje su koristile fluorpolimere, odnosno hemikalije  koje su puštene u upotrebu bez da su prethodno ispitane ili barem nadzirane. Nakon četiri godine EPA je kaznila kompaniju zbog sakrivanja ovih informacija sa simboličnih 16 miliona dolara. Bila je to samo “packa po prstima” jer je iznosila tek dva posto od ukupne zarade koju je DuPont ostvarivao u jednoj godini poslovanja. Nakon toga DuPont je pristao na nagodbu i počeo instalirati na lokaciji Parkersburga postrojenja za filtriranje vode, a oštećenima je isplatio oko 70 miliona dolara odštete.

Novi talas tužbi

Kako bi se provjerio uticaj otrova ne samo na one koji su bili izloženi visokim koncentracijama PFOA već i na širu okolinu advokat je novcem od nagodbe pokrenuo akciju testiranja krvi. Svaki je dobrovoljni davatelj dobio nekoliko stotina dolara za testiranje krvi. Uslijedilo je opet dugo čekanje i tek 2011. stigli su rezultati koji su pokazali da postoji veza između PFOA i raznih ozbiljnih oboljenja poput raka i drugih zdravstvenih problema. Uslijedio je novi talas tužbi, a kako bi se stvar što brže riješila DuPont je 2017. odlučio ušutkati žrtve s više od 650 miliona dolara odštete.

Hemikalija iz teflona PFOA je poznata kao vječna hemikalija jer se ne može razgraditi u tijelu, a i minimalna izloženost uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme. Firma je kako bi izbjegla velike novčane kazne restrukturirala svoje poslovanje. Najveći dio krivice svalila je na The Chemours Company, novu instituciju s kojom je započela poslovanje. Poražavajuća je činjenica da ove kompanije DuPont i Chemours, čini se, još uvijek ispuštaju otrovne tvari u vodu.  One to negiraju, i u ovom trenutku nije jasno je li riječ o novim ili zaostalim kontaminacijama. Od decembra 2021. EPA je objavila da će početi pratiti hemikaliju u pitkoj vodi kako bi razumjeli njene nuspojave. Ukoliko spomenute firme, ali i neke druge i dalje ispuštaju PFOA onda trebaju za to odgovarati. Ne možemo se zapitati kako otrov koji imamo svi u krvi nije svjetska priča, koja bi iz temelja trebala promijeniti politiku poslovanja Agencija za zaštitu okoline. Ne bi li bilo logično ispitati hemikalije prije puštanja na tržište i onda ih nadzirati.

Scena iz filma “Mutna voda”

O ovom je uznemirujućem i najgorem zločinu jedne korporacije snimljen težak film pod nazivom Dark Waters ili “Mutna voda” koji pokazuje da se hrabri pojedinci mogu suprotstaviti korporacijama.

Na ideju o snimanju filma došao je slavni Mark Ruffalo koji je nakon što je pročitao članak o ovom skandalu izjavio: “To je najveći korporativni zločin ikad počinjen”. I tako je nastao film koji je ispričao priču cijelom svijetu o onome što danas svi nosimo u sebi. Zanimljivo je da stručnjaci iz ovog područja često obezvrijeđuju ovu hemikaliju i njen uticaj na nas i cijelu planetu, tvrdeći da je riječ o temi koja samo nepotrebno uznemirava javnost. Drugim riječima spavajte bezbrižno i blaženo u svom neznanju.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Izvor: povijest.hr