NAJUKLETIJA MJESTA NA SVIJETU: Crna šuma, Opatija crnih časnih sestara i pivnica po kojoj luta 25 nemirnih duhova

Priče o duhovima zaista mogu biti zanimljivo štivo, ali … šta ako priče koje gledate ili čitate iz sigurnosti svog kreveta imaju temelje u stvarnosti? U nastavku neka od “najukletijih mjesta na svijetu”.

Schwarzwald, što znači “Crna šuma2, šumsko-brdsko je područje u jugozapadnoj Njemačkoj, u saveznoj državi Baden-Württemberg. Sa zapada i juga okružena je dolinom rijeke Rajne, a na istoku dolinom rijeke Neckara. Najviši vrh je Feldberg (1463 m). Ime joj potiče od tamne boje crnogoričnih šuma koje rastu u tom kraju. Poznato je da se ondje nalazi i izvor Dunava.

Krošnja zimzelenih stabala koja natkriva velik dio šume toliko je gusta da u nju svjetlost jedva dopire i danju. Već samo njezino ime izaziva jezu. Bila je prikladno mjesto za mnoge strašne priče. Braća Grimm, autori poznatih priča o Ivici i Marici, Snjeguljici i Crvenkapici, uz mnoge druge, inspiraciju su crpili upravo iz Crne šume. Fantastično mračno okruženje savršeno se uklapa u priče o vilama, vukodlacima i čarobnjacima. Dakle, ne postoji jedna ukleta priča iz te šume, nego pregršt njih, od bijesnog bezglavog konjanika do samoga đavla koji prebiva negdje u šumskoj zlokobnoj ljepoti.

No jedna se priča izdvaja. Njemački pisac Ludwig Flammenberg iz 18. vijeka, o kome se malo zna, napisao je kompilaciju priča o natprirodnim događajima u Crnoj šumi, pod nazivom “Nekromant”. Napeta radnja prati dvojicu muškaraca, imenom Hermann i Helfried, te tajanstvenog čarobnjaka Nekromanta Volkerta. Poigravajući se opasnostima od praznovjerja, “Nekromant” nije samo jeziva horor priča, nego i didaktičko upozorenje onima koji se bave tamnim magijskim umijećima.

Inače, nekromancija je čin komunikacije s pokojnikom, sudjelovanje na spiritističkim obredima ili čak oživljavanje mrtvih. Zasniva se na tzv. crnoj magiji i praznovjerju.

U prošlosti je bilo svjedočanstava i o susretima s drugim legendarnim i često strašnim stvorenjima za koja se kaže da borave u šumi. Mnogi su putnici kroz Schwarzwald ispričali kako ih je obavio osjećaj jeze dok su sve dublje i dublje ulazili u veliko i mračno šumsko prostranstvo.

Monasternagalliaghduff ili Opatija crnih časnih sestara malo je svetište koje počiva na maloj izolovanoj dolini oko dvije milje od sela Shanagoldena u irskom okrugu Limericku. Nekad je bilo namijenjeno da pruža utjehu onima koji bi ušli u njezine visoke gotičke zidine sagrađene u srednjem vijeku. Bio je to jedan od prvih samostana izgrađenih u Irskoj.

Monasternagalliaghduff

Spominje se još u 13. vijeku. Zemlju na kojoj se nalazi, darovao je građanin John Fitz Thomas iz Connella (1195.-1261.).

Ono što je nekad bilo arhitektonski podvig gotičkog srednjeg vijeka, danas je tek napuštena i zabačena ruševina. No nekada je opatija imala brojna krila, hodnike i odjeljke.

Danas se naziru refektorij (trpezarija), istočni klaustar (četverougaono unutrašnje dvorište samostana okruženo trijemom sa stubovima), ostaci zapadnog krila i soba koja se u narodu naziva “ćelija crne vještice”. Ljepota koju je taj samostan nekad nesumnjivo imao već je odavno iščezla. Ozračje oko opatije je zastrašujuće. To je mjesto tame i tuge koja se osjeti iz svake pukotine svakog kamena koji je nekada činio tu velebnu bogomolju.

Drevne legende govore o “crnoj vještici” koja ondje boravi, užasnoj i opakoj ženi koja se bavila tamnim umijećima demonskog vještičarenja unutar crkve.

Stanovnici obližnjeg sela jako su je se bojali, a tako je i dan-danas. Oni koji su živjeli u blizini bojali su se njene prisutnosti jer bi ona proklinjala i prijetila svima koji bi joj se usudili suprotstaviti. Glasine o crnoj magiji i njenom izopačenom načinu života putovale su zajednicama osiguravajući joj mjesto folklorne legende. No priča postaje zanimljivija kada se u obzir uzme predaja po kojoj je crna vještica navodno bila član prestižne porodice Fitzgerald koja je živjela u obližnjem dvorcu.

Kao i mnoge druge opatije, i ova je imala vlastito groblje, što samo dodatno pojačava mogućnost postojanja “ukletosti”. Interes za opatiju razvio se tokom 18. i 19. vijeka, porastom potražnje za tajanstvenim i jezivim štivom koje je u viktorijansko doba bilo na cijeni. Legende o tom mračnom mjestu preživjele su do danas, ovjekovječujući ruševine koje će priroda uskoro potpuno preuzeti.

Jedan mit objašnjava porijeklo crne vještice. Prije raspuštanja samostana postojala je izvjesna opatica hladnog srca koja se predala Sotoni i postala jedna od njegovih vještica.

Bavila se mračnim vještinama proklinjući cijelu opatiju iz sebične želje i zlih namjera, zbog čega ju je sâm papa izopštio i raspustio samostan. No ta je priča najvjerojatnije stvorena kao propaganda kako bi se opravdalo raspuštanje opatije.

Neki stručnjaci ipak smatraju da je zapravo jedna časna sestra ostala u opatiji te da je upravo ona postala “crna vještica”.

Sekundarni mit govori o grofu Desmondu i njegovoj voljenoj supruzi. Zbog dvorskih intriga grof je pokušao pobjeći iz samostana, no u tom trenutku groficu je strijela pogodila ravno u srce. Desmond je vjerovao da je njegova supruga poginula pa ju je u bijesu zakopao ispod crkvenog oltara. No grofica je zapravo bila samo onesviještena. Kada se probudila, shvatila je da je živa zakopana. Urlala je i pozivala upomoć, no spas nikada nije stigao. I danas se priča da se njezini krikovi razliježu ukletom ruševinom opatije.

Većina priča o ukletim mjestima i viđenjima sablasnih pojava govori o tragičnoj smrti, bolesti ili pokojnom vlasniku koji se osvećuje. Sablasna legenda o pivnici Ye Olde Man & Scythe u gradu Boltonu (Greater Manchester, sjeverozapadna Engleska, UK) sadrži sve te motive. Riječ je o jednoj od najstarijih pivnica u Velikoj Britaniji. Osnovana je još 1251. godine, što znači da je stara osam vijekova. Više je puta mijenjala vlasnika i bila obnavljana. Sve to vrijeme pivnicu prate jeziva svjedočanstva o duhovima i opsjednutosti.

Ye Olde Man and Scythe

Njezin najpoznatiji vlasnik vjerovatno je bio James Stanley, sedmi grof Derbyja. Godine 1644. bio je sudionik opsade Boltona koja je rezultirala pokoljem više od hiljadu građana.

No sedam godina nakon toga, u bici za Worcester, neprijateljska vojska ga je zarobila i vratila u Bolton, gdje su ga dočekali bijesni građani. Smrtnu je kaznu čekao u molitvenoj sobi svoje pivnice. Dana 15. oktobra 1651. odrubljena mu je glava na pijaci, neposredno ispred pivnice. Priča se da njegov duh i danas tumara pivnicom i okolnim područjem. Štaviše, stolac na kom je sjedio dok je čekao pogubljenje navodno je još u pivnici.
Iako je Stanley najpoznatiji duh koji opsjeda Ye Olde Man & Scythe, svakako nije jedini.

Godinama već tamo dolaze entuzijasti, “stručnjaci za paranormalno”, te svojom opremom za lov na duhove snimaju “neobične pojave i sablasti”. U jednom je slučaju vlasnik imanja ušao u pivnicu i primijetio da je jedna čaša razbijena na podu. Sumnjičavo je otišao provjeriti sigurnosni snimak i otkrio da se ona neobjašnjivo zaustavila u 6.18 sati.

Posljednje što se na snimku vidjelo bio je neobični sablasni lik koji se pojavio niotkud, za kojeg neki vjeruju da je upravo grof Stanley.

Vlasnici pivnice tvrde da imanjem trenutno luta najmanje 25 nemirnih duhova, među kojima je i žena za koju se kaže da se objesila u podrumu prije nekoliko vijekova, te mala djevojčica i fantomski pas.

Iako mnogi kažu da je sigurnosni snimak bila lažan, duga istorija bitaka, ubistava i bolesti kroz koju je pivnica prošla, zacijelo će još dugo pridonositi širenju sablasnih priča.

Izvor: 7dnevno.hr