Najteže snimanje jednog YU filma: Minus 25 … glad … Bata neprepoznatljiv

– Jednoga dana smo snimali na samom vrhu Velebita. Bila je takva mećava da su nam se oči smrzavale, kapci su nam se lijepili od mraza! Snimala se scena u kojoj je trebalo da budem sretan i zadovoljan! Toliko sam bio iscrpljen da sam pao na sneg i više nisam mogao sam da se dignem – rekao je Bata Živojinović za “Arenu”, a prenosi “Yugopapir”.

Snimalo se od 6 ujutro do 18 sati. Ekipa filma je bila odsječena od svijeta. Tehnička ekipa je morala da mnogo radi kako bi sređivala teren za snimanje novih scena.

– To traje danima. To se riječima ne može opisati! – rekao je Bata Živojinović, koji je izgledao neprepoznatljivo.

Naime, legendarni glumac je izgubio 15 kilograma.

– Mogu vam samo reći da u takvim uslovima nikad više ne bih radio! Napustio bih film kad bih znao da će i sljedeće snimanje biti takvo – iskren je bio Bata.

Inače, film “Pogled u zjenicu sunca” govori o četvorici partizana koja su se odvojila su u snježnoj mećavi od jedinice. Trojica boluju od tifusa, a jedini zdrav među njima nastoji ih dovesti na sigurno.

Živojinovićev kolega iz filma Antun Nalis je takođe izgubio 15 kilograma i naveo da je snimanje bilo teško.

– Iako je hladnoća bila strahovita, mi glumci tako reći nismo smjeli da jedemo! Svakih osam dana morali smo kontrolisati težinu i truditi se da na tome i ostanemo. Tokom dana pili smo samo mlijeko a naveče smo dobijali goveđe kosti s malo mesa – rekao je Nalis dodavši:

– Jedan drugom smo zavirivali u tanjire i, onako gladni, često smo dolazili i u iskušenja … Nije pretjerano ako se kaže da su četiri glumca puna tri mjeseca, koliko je snimanje trajalo, zaista izgledala kao pravi tifusari – rekao je glumac.

Naime, upravo ovaj režim ishrane propisao je režiser Bulajić, kako bi film izgledao što realnije.

Glumcima je definitivno bilo najteže.

– Dobili smo kostime, zapravo poderanu i veoma oskudnu odjeću u kojoj smo prvih sedam dana morali da pješačimo po snijegu i vjetru čak po šest sati dnevno. Dok su svi drugi bili u bundama, mi smo onako polugoli “šetali” po Velebitu, jer je to bilo potrebno da se uživimo u uloge golih, bosih, promrzlih i izgladnjelih tifusara – rekao je jedan od glumaca.

Bilo je i smrzavanja. Antunu Nalisu se smrzla ruka, a zatim i noga. Faruku Belogiju uho, Mladenu Ladiki prsti na lijevoj ruci, Kreši Grčeviću cijela ruka, Bati Živojinoviću desno uho.

Inače, Bulajić je tekst glumcima davao tek pred kamerom, kad ih je doveo u psihičko stanje potrebno za taj kadar i taj tekst!

– Tekst nam je davao u ruke tek onda kad je osjetio da smo spremni da ga kažemo – rekli su glumci i dodali da je bilo izuzetno teško.

Ipak, na kraju se sve isplatilo i film je definitivno ispao realističan.

Izvor: direktno.rs