Najnevjerovatniji slučajevi LEVITACIJE koje istorija bilježi: Mnoštvo očevidaca ali bez racionalnog objašnjenja

Gledajući ptice, čovjek je oduvijek zamišljao sebe kako lebdi u vazduhu. Međutim, njegove fizičke osobine, kao i gravitacija, učinili su svoje.

Ovdje se radi o fenomenu koji stoji u suprotnosti sa temeljnim zakonima prirode, barem onakvim kakve mi poznajemo. Ali da li poznajemo baš sve? Uzmimo kao primjer Josepha de Copertina (1603-1663). O tom katoličkom svecu postoji oko 100 izvještaja očevidaca koji su bili ubijeđeni da su posmatrali ovog kaluđera kako lebdi.

Godine 1645. španski ambasador je posjetio kaluđera u njegovoj prostoriji u Assisiu, pokrajina Perugia u srednjoj Italiji. Španac je zatim svojoj ženi oduševljeno pričao kako je imao sreću da upozna jednog novog svetog Franju Asiškog. Sada je i gospođa ambasadorka izrazila želju da upozna Josepha. Čestiti kaluđer dobio je naređenje da se uglednoj dami predstavi u crkvi. Ali kad je stupio u Božju kuću, njegov pogled se usredsredio na jedan kip Djevice Marije. Odjednom, tako glasi istorijski izvještaj, on se odigao od tla i odlebdio dvanaest koraka iznad glava prisutnih, sve dok nije stigao do postolja na kojem je kip stajao. Tu je počeo žarko i odsutnog duha da se moli. To je potvrdio veći broj svjedoka.

Drugom prilikom kaluđer je otišao na šetnju u prirodi. Odjednom je odlebdio u vis – naprosto tako – i spustio se na granu jednog maslinovog stabla, gdje je pola sata klečao i usrdno se molio. Kad se njegov zanos okončao, jedan sveštenik morao je donijeti ljestve da zbunjenom kaluđeru pomogne da siđe sa drveta.

Kad je Prospero Lambertini, kasnije papa Benedikt XIV, otpočeo pripreme za proglašenje Josepha de Copertina za sveca, i on je u prvi mah bio sluđen izvještajem o čudesnim podvizima tog kaluđera. Poznat kao realista, Lambertini je temeljno proučio debeli svežanj iskaza očevidaca.

Na kraju je ipak kapitulirao i rezignirano napisao u svome obrazloženju: ‘Očevici, u čiju se čestitost ne može posumnjati, posvjedočili su da je zaista dolazilo do čudnih i čestih uzdizanja u vazduh …’ I tako je 1767. godine Copertino bio proglašen za sveca.

Sličan je i slučaj Tereze Avilske (Teresa of Avila) (1515-1582).

Ta španska karmelićanka (pripadnica monaškog prosjačkog reda) izvještava u svojoj autobiografiji da je ponekad tokom žarkih molitvi lebdjela iznad tla. ‘Činilo se, kad bih pokušala da se oduprem, da me nekakva velika sila ispod mojih stopala diže uvis. Priznajem, to me je u početku ispunjavalo velikim strahom. Kad čovjek vidi svoje sopstveno tijelo kako se otrže od Zemlje … njegova sposobnost zapažanja ne biva izgubljena. U svakom slučaju, ja sam bila kadra da vidim sebe odignutu visoko u vazduh.’

Ubrzo poslije smrti sestre redovnice desetak očevidaca posvjedočilo je pred španskom inkvizicijom da su posmatrali Terezu dok je lebdjela.

Evo iskaza sestre Ane: ‘Bila sam na podijumu za hor, gdje sam čekala da zvono zazvoni, kad je naša sveta majka ušla i kleknula … Dok sam gledala, ona se uzdigla oko pedeset centimetara iznad tla, a da pri tome nije stopalima dodirivala pod. Bila sam zaprepaštena, a ona je drhtala čitavim svojim tijelom. Prišla sam joj i provukla svoje ruke ispod njenih stopala … Onda je ona odjednom krenula naniže i spustila se na svoje noge. Okrenula se prema meni i upitala me da li sam sve vrijeme tu stajala. Odgovorila sam potvrdno, i ona mi je naredila da nikome ne govorim o tome šta sam vidjela …’

Izvor: treceoko.rs/pozitivno.ba