NAJKONTROVERZNIJI EKSPERIMENT IKAD: I nakon 60 godina, Milgramov psiho-test daje iste jezive rezultate
Radi se o jednom od najkontroverznijih, ali i najpoznatijih eksperimenata iz psihologije, a sada je tim naučnika iz Poljske napravio modernu verziju i otkrio kako ondašnji rezultati još uvijek vrijede
Spremnost na činjenje stvari kojima se protivimo
“Nakon što su čuli za Milgramove eksperimente, ogromna je većina ljudi tvrdila kako se oni nikada ne bi ponašali na taj način”, rekao je jedan od psihologa, Tomasz Grzyb, sa Univerziteta društvenih i humanih nauka SWPS u Poljskoj.
“Naša je studija iznova ilustrovala nevjerovatnu snagu situacije s kojom su subjekti suočeni te kako se lako pristaju složiti sa stvarima koje su im inače neprijatne.”
‘Samo izvršavali naređenja’
Ako niste upoznati s Milgramovim eksperimenatima, njih je provodio psiholog sa Univerziteta Yale Stanley Milgram, a počeli su u julu 1961. tri mjeseca nakon početka suđenja nacističkom ratnom zločincu Adolfu Eichmannu.
Milgram je želio znati: “Da li je moguće da su Eichmann i milioni njegovih saučesnika tokom holokausta samo izvršavali naređenja?”
Kako bi to istražio, postavio je eksperiment u kojem se od dobrovoljaca, koji su bili pod autoritetom vršitelja eksperimenta, tražilo da pošalju električni šok osobi u susjednoj sobi, koju su mogli čuti ali ne i vidjeti, svaki put kada bi ovi pogrešno odgovorili na pitanje.
Mogli su pritisnuti 30 različitih tipki, a na svakoj je bila označena voltaža. Šokovi su počinjali s relativno laganih 15 volti, te rasli sve do opasnih 450 volti, za koje su dobrovoljci unaprijed bili upozoreni da bi mogli ozbiljno ozlijediti žrtvu.
No to je bilo nepoznato dobrovoljcima, koji su vjerovali da stvarno ozlijeđuju osobu koja im nije učinila ništa nažao, zato što im je vršitelj eksperimenta rekao da moraju nastaviti jer da je to ključno za eksperiment.
Dvije trećine poslušnih
Najpoznatija varijanta Miligramovog eksperimenta pokazala je da je 65% od 40 dobrovoljaca slijedilo naređenja i otišlo sve do kraja te pustilo ‘žrtvi’ punih 450 volti, unatoč bolnim krikovima i molbama da prestanu.
Neki su se ljudi jednostavno ustali i otišli, a brojni su usmeno protestovali protiv nastavljanja eksperimenta, ali dvije je trećine ipak poslušalo naređenja i nastavilo pritiskati tipke.
Srednjoevropska verzija
No, postoji i dio svijeta gdje se ova studija nikada nije vršila – srednja Evropa.
“Naš cilj bio je provjeriti koliko visok stepen poslušnosti ćemo izmjeriti među građanima Poljske”, izjavli su Grzyb i njegov tim.
“Potrebno je naglasiti kako testovi u Milgramovoj paradigmi nikada nisu bili izvođeni u srednjoj Evropi. Jedinstvena istorija zemalja u tome području učinila nam je problematiku poslušnosti prema autoritetu izuzetno zanimljivom.”
Kao i u Milgramovim eksperimentima, ispitivač je potsticao dobrovoljce da osobi u drugoj sobi šalju elektrošokove sve jačeg intenziteta svaki put kada ova pogrešno odgovori. Isto im se govorilo kako je važno da nastave iako je voltaža svaki put rasla.
Ali u ovoj novijoj verziji bilo je samo 10 tipki s nižim vrijednostima voltaže, umjesto 30 kao u originalnim eksperimentima, kako bi studija bila više etična.
Na kraju su naučnici otkrili kako je čak 90% dobrovoljaca slušalo naređenja do kraja te poslalo osobama u drugoj sobi najjači elektrošok, što je rezultat sličan onome u Milgramovim eksperimentima po postotku ljudi koji su došli do 10. tipke.
“Više od pola vijeka nakon Milgramovih originalnih istraživanja o poslušnosti autoritetu, zastrašujuća većina sudionika još je uvijek spremna strujom nauditi bespomoćnoj osobi”, zaključio je Grzyb.
No prije nego što postanemo previše depresivni, trebamo imati na umu da se radi da se radi o malom uzorku, kao što je bio slučaj i s većinom Milgramovih eksperimenata, tako da je teško odrediti šta ovi rezultati pokazuju za čovječanstvo u cjelini.
Nove kontroverze
Posljednjih se godina pojavila i kontroverza o načinu interpretovanja Milgramovih rezultata.
Tako su 2014. naučnici ponovo pregledali arhive u Yaleu i otkrili da dobrovoljci ne samo da se nisu protivili eksperimenatima, već su se osjećali stvarno dobro zbog toga što doprinose nauci.
“Ovo daje novi uvid u psihologiju zlostavljanja i pristaje uz dokaze da su učesnici motivirani ne željom da čine zlo, već osjećajem da rade nešto što je vrijedno i plemenito”, objasnio je jedan od naučnika.
Izvor: net.hr
