Najčudnije stvari koje su nacisti uradili: Otmica pape, fabrika beba, galerija “izopačene umjetnosti” …

Da li ste znali koliko su nacisti bili opsjednuti bebama i šta su sve bili spremni da urade kako bi došli do savršenih budućih naraštaja arijevaca?

Zastrašujući zločini nacističkog režima nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. No, neki njihovi potezi su bili jako čudni, poput smiješnog pokušaja atentata na papu do propale Gebelsove kampanje u kojoj je tražio primjer “savršenog arijskog djeteta”.

Operacija Sveti Hitler: Otmica pape

Hitlerova samozaljubljenost do izražaja je došla 1930-ih godina kada je odlučio da u lokalne katoličke škole umjesto Isusa razapetog na krst postavi svoje slike.

No, to mu nije bilo dovoljno pa se odlučio otići i korak dalje i oteti papu Pijea XII koji mu nije bio naklonjen. Papa Pije XII 1943. dodine počeo je javno osuđivati nacističke napade zbog kršenja ljudskih prava.

Zbog toga je Hitler u svoju kancelariju pozvao generala SS trupa, Karla Volfa, približio mu se i rekao: “Želim da ti i tvoje vojne trupe zauzmete Vatikan što je prije moguće, zaštitite podatke i umjetničke vrijednosti, a papu i kuriju odvedete na sjever.”

Ukratko, plan je bio sljedeći: nakon što bi nacistički vojnici zauzeli Vatikan i zarobili papu, druga grupa bi se uvukla u Sveti grad i pretvarala se da su oslobodioci. Ali, umjesto spašavanja poglavara katoličke crkve, oni su trebali da tvrde kako je prva grupa nacista zapravo bila grupa italijanskih ubica – koljača koji bi zatim “slučajno” upucali papu u haosu koji bi uslijedio, ako on ne bi pristao na saradnju. Ako bi ipak pognuo glavu, odveli bi ga u Njemačku i zaključali u dvorac, te bi za sve okrivili Italijane.

Međutim, plan je Italijanima razotkrio sam general Volf, što ih je s pravom razljutilo.

General je otišao toliko daleko da je pristao i na intervju s lokalnim italijanskim novinama Avenire u vlasništvu katoličke crkve, kojima je rekao da je “lično od Hitlera primio naredbu o otmici Pape Pijea XII”.

Najčudniji dio ove priče je, međutim, prema istoričaru Robertu Kacu, što atentat na papu Pijea XII Njemačkoj ne bi donio nikakve koristi, pa ostaje neizvjesno da li je Hitler bio spreman da sve uprska iz inata ili je potajno želio papinu kapicu.

Galerija “izopačene umjetnosti” koja je postigla veliki uspjeh

Prije nego što je kukasti krst preplavio Njemačku, ova nacija je doživjela umjetničku renesansu. Dadaizam i pokret Bauhaus obuzeli su svijet poput oluje, a umjetnička zajednica u Njemačkoj bila je odsječena od moderne umjetnosti.

Knjige su se počele spaljivati, a umjetnost je morala biti u skladu s “nacističkim idealima”, koji bi potvrđivali arijevske vrijednosti u kojima se hvali sjaj i prestiž firera. Filmovi i predstave su cenzurisani, opere otkazivane, a slike zaplijenjene. Njemačka umjetnička scena bila je potpuno demolirana, a ljudi zbog toga nisu bili sretni.

Nacisti su znali da su ljudi bijesni zbog tih novih “kreativnih ograničenja”, ali su smatrali kako su samo u zabludi pa su odlučili da im pokažu “ono što žele”.

Tako su u Minhenu organizovali umjetničku izložbu pod nazivom “Entartete Kunst” ili izopačena umjetnost. U galeriji se našlo preko 650 oduzetih skulptura, slika i grafika iz javnih njemačkih muzeja, koje su ovdje prikazane kao “sramotne”. Uz svaki eksponat nalazilo se i objašnjenje zašto je ono inferirono i nepoželjno u svijetu umjetnosti, ali i nacističkom režimu.

Ljudi su oduševljeno posjećivali izložbu, očekujući da će konačno dobiti prikaz nedozvoljene umjetnosti. Samo u jednom danu, kroz galeriju je prošetalo 36.000 posjetilaca koji su potpuno ignorisali “Veliku njemačku izložbu” u blizini.

Kad je galerija zatvorena, istaknuta djela su spaljena, oduzeta od nacističkih službenika ili prodata muzejima na aukcijama. Neka od njih su sačuvana i pronađena u muzejima širom svijeta, a Entartete Kunst mnogi i danas smatraju jednom od najvažnijih umjetničkih izložbi svih vremena.

Hitlerove “savršene arijevske bebe” bile su u stvari Jevreji

Kako bi se Treći rajh umilio ljudima, 1935. godine Jozef Gebels, šef nacističke propagande, pokrenuo je nacionalnu kampanju. Tražili su “savršenu arijevsku bebu”, tačno određenih karakteristika. No ono što je Gebels izabrao kao ideal ljepote nacističkog djeteta nije bilo bijelo, plave kose i plavih očiju, nego smeđokoso sa smeđim očima.

Fotografija “nacističkog djeteta” odmah je preplavila novine, a našla se i na razglednicima, lecima i posterima svih oblika.

I dok je većina ljudi bila prilično zbunjena ovim dječjim licem, Jakob i Paulina Levinson u najmanju su ruku bili zgroženi kada su na naslovnici nacističkog porodičnog magazina “Sonne in Hause” ugledali svoju kćerku Hesi, koja je bila – Jevrejka.

Nisu ni slutili da će istaknuti berlinski fotograf Hans Balin, kod kojega su samo pola godine prije toga odveli svoju mlađu kći na fotografisanje, završiti na Gebelsovom konkursu. Nakon što je Balin napravio nekoliko snimaka, roditelji su platili i otišli kući, te je za njih priča bila završena, a za Balina, koji je zapravo mrzio naciste i htio da im smjesti, tek je počela.

Fotografiju male Hesi prijavio je na Gebelsovom foto konkursu “savršenog arijevskog djeteta” i – prošao. “Htio sam da nacisti ispadnu smiješni”, priznao je Balin kasnije.

Životi Levinsonovih su zbog cijele priče bili ugroženi, pa su pobjegli u Litvaniju.

Iako su nacisti kasnije saznali za svoju grešku, nikada nisu otkrili ko je Hesi ili gdje se krije njena porodica.

“Sada se tome mogu nasmijati. Ali da su nacisti znali ko sam zaista, ne bih bila živa”, priznala je 85-godišnja Hesi koja živi u Americi.

Nažalost, nacisti iz tog slučaja nisu izvukli pouku, pa su sličnu grešku napravili nešto kasnije prikazujući primjer “čistokrvnog arijevskog vojnika” koji je bio polujevrej.

Lebensborn – nacistička fabrika beba

Nacisti su izgleda bili opsjednuti bebama. Jedan od dokaza je i program “Lebensborn” u sklopu kog je rođeno na hiljade djece. Bila je to nacistička fabrika djece koju je osmislio Hajnrih Himler.

Mališani su odgajani kako bi bili u vrhunskom psihičkom stanju, te su morali da zadovolje nacističke standarde ljepote.

Prema indoktriniranom nacističkom režimu djeca su bila na strogoj dijeti, a kosu bi im, ako bi medicinske sestre posumnjale da počinje da mijenjaju boju i da neće biti svaršeno plavi, tretirali ultraljubičastim svjetlom.

Djeca su u program dolazila s različitih strana jer je vlada podsticala SS-ovce da se, tokom njemačkih osvajačkih pohoda po Evropi, ‘zbliže’ sa što ljepšim djevojkama. One koje bi zatrudnile, poslali bi zatim u jednu od Lebensborn kuća. Njihova djeca trebala su biti izdanci arijevske populacije Njemačke i njenih pokorenih zemalja.

Nevjenčane majke mogle su slobodno ostati i živjeti sa svojom djecom u kućama, ali samo toliko dugo dok su prihvatale metode primjerene nacističkom načinu života. Napuštenu djecu su pak usvajale i odgajale njemačke porodice. Neki mališani su čak otimani iz okolnih zemalja, ako su bili dovoljno lijepi, a Poljaci procjenjuju kako su na taj način ostali bez više od 100.000 djece tokom rata.

Tamnija i “manje poželjna” djeca slana su u koncentracione logore sa svojim roditeljima. Isto pravilo važilo je i za djecu rođenu kod kuće, a koja nisu bila ‘savršenog’ njemačkog izgleda ili su odbijala nacističko učenje kad bi bili malo stariji. Nažalost, završili bi u plinskim komorama.

Procjenjuje se da je, s druge strane, tokom rata preživjelo oko 250.000 djece unutar Lebensborn programa.

Neki roditelji su u tom programu vidjeli spas za svoju djecu, pa su ih predavali kako ne bi završili u koncentracionim logorima. Doduše, mnoga od njih su jednostavno oduzeta roditeljima, iako su imala jevrejsko porijeklo. Izgled je bio dovoljan za program u kom se odrastalo uz Hitlerovu ljubav i prezir prema jevrejskoj rasi.

Nakon završetka rata, saveznici su pronašli nekoliko Lebensborn kuća punih djece. Procjenjuje se da je nekoliko stotina hiljada djece bilo u ovom programu, a samo 25.000 ih je opet spojeno s biološkim roditeljima.

Mnogi roditelji su tokom rata ubijeni, a bilo je i slučajeva djece koja su odbila ponovno spajanje s pravom porodicom, vjerujući da su sami nadmoćniji i “čišće rase”, što ukazuje koliko je bilo moćno nacističko ispiranje mozga.

Izvor: express.hr