Najčudnija bitka Drugog svjetskog rata: Amerikanci i Nijemci na istoj strani!

Najčudnija stvar vezana uz knjigu ‘The Last Battle’ Stephena Hardinga jeste činjenica da ova nevjerovatna priča iz Drugog svjetskog rata nije već prije ispričana na engleskom jeziku, jer bi vjerovatno dosad već bila veliki filmski hit.

Evo činjenica: 5. maja 1945. godine, pet dana nakon Hitlerovog samoubistva, tri Shermanova tenka iz 23. tenkovske čete, 12. američke divizije, pod komandom kapetana Johna C. Jacka Leeja Juniora, oslobodila je austrijski dvorac Itter u Tirolu. Bio je to poseban zatvor u kojem su bili zatočeni značajni Francuzi, poput bivših premijera Paula Reynauda i Eduarda Daladiera, te bivših komandanata Maximea Weyganda i Paula Gamelina.

No kad su jedinice veterana 17. Waffen-SS Panzer divizije došle kako bi preotele dvorac i smaknule zatvorenike, Leejevim opkoljenim i brojčano nadjačanim ljudima u pomoć su uskočili antinacistički nastrojeni njemački vojnici Wehrmachta, kao i nekolicina žena i djevojaka francuskih zatočenika, te su se zajedno borili protiv nekih od najjačih trupa Trećeg Reicha.

Ovo je jedina bitka u Drugom svjetskom ratu kad su se američke i njemačke jedinice ujedinjeno borile, te je ujedno i jedina situacija u američkoj istoriji da je vojska SAD-a branila srednjovjekovni dvorac protiv napada protivničkih strana.

Da bi dokazali da je čitava situacija zaslužila ekranizaciju, znajte i da su dvije žene zarobljene u dvorcu, Augusta Bruchlen, koja je bila ljubavnica vodećeg sindikalista Leona Jouhauxa i Madame Weygand, supruga generala Maximea Weyganda, bile tamo samo zato što su lično odabrale ostati uz svoje muškarce do kraja.

Njih dvije, zajedno s ljubavnicom Paula Reynauda, Christiane Mabire, bile su izuzetno snažne i sposobne žene koje bi bile sjajni likovi na velikim ekranima.

Što se tiče muškaraca, postoje dva glavna lika u ovoj istinitoj priči. Jack Lee je bio pravi ratnik, pametan, agresivan, inovativan i, naravno, pušio je i pio dok je pazio na svoje vojnike i osmišljavao nove načine kako riješiti situaciju kad su SS-ovci počeli napadati dvorac.

Druga osoba je bio pretjerano uglađeni oficir Wehrmachta, Joseph ‘Sepp’ Gangl, koji je umro pomažući Amerikancima da zaštite Francuze. Ovo je prvi put da je Ganglova priča ispričana na engleskom iako je on časna osoba u Njemačkoj i Austriji, te predstavlja heroja koji je pružao otpor nacistima.

Iako se knjiga usredotočila na bitku za dvorac Itter, ona smješta bitku u širi strateški kontekst savezničkog prodiranja u Njemačku i Austriju u posljednjim mjesecima rata, kao i očajne pripreme Trećeg Reicha da odgovore na njihovo napredovanje.

Upravo zato je ova knjiga fascinantan mikrokosmos kolapsirajućeg naroda i društva, u kojem se neki Nijemci pokušavaju pomiriti s budućnosti, dok se drugi, poput SS-ovaca koji napadaju dvorac, bore do posljednjeg daha.

Knjiga takođe oslikava brojne zatvorenike koji su bili prisiljeni raditi u dvorcu, a koji su poslani iz Dachaua i drugih koncentracionih logora, a čije priče dosad nisu ovako detaljno opisane.

Bez obzira na njihove političke sklonosti i lične osjećaje, Francuzi su učinili što su mogli kako bi pomogli ovim zatvorenicima pod brojevima (koji su se odazivali na brojke, a ne imena).

A sam završetak priče takođe ide u prilog filmskom scenariju, jer u trenutku kad su se SS-ovci smjestili na pozicije kako bi otvorili paljbu na ulazna vrata, iza njih se, iz smjera sela, čuo zvuk automatskog oružja i tenkova koji je označio da je došlo do drastične promjene u omjeru snaga. Napredujuće američke snage i austrijske snage otpora došle su osloboditi dvorac.

Kako bi ostao jednako ‘cool’ kakav je bio tokom očuvanja dvorca, Lee je prišao jednom od oslobodilačkih komandanata i, naoko iznerviran, upitao: “Gdje ste dosad?!”.

Izvor: express.24sata.hr/pozitivno.ba