‘Najčasniji’ kriminalci na svijetu: Istorija i pozadina Yakuze u Japanu
Poznate ličnosti iz japanskih filmova i stripova – The yakuze, zlobni gangsteri s razrađenim tetovažama i odsječenim malim prstima. Kakva je istorijska stvarnost iza ovih gangsterskih ikona?
Rani korijeni
Yakuza je nastala tokom perioda Tokugawa Shogunata (1603. – 1868.) s dvije odvojene grupe odmetnika. Prva od tih grupa bila je tekiya, dječaci lutalice koji su putovali od sela do sela, prodajući nekvalitetnu robu na sajmovima i pijacama.
Početkom 1700-ih, tekiya se počela organizovati u povezanije grupe pod vodstvom šefova i zamjenika. Ojačana bjeguncima iz viših klasa, tekiya je počela učestvovati u tipičnim aktivnostima organizovanog kriminala, kao što su ratovi za teritorije i zaštitni reketi. U tradiciji koja traje do danas, tekiya je često služila kao zaštita za vrijeme Shinto festivala, a takođe je obezbjeđivala štandove na povezanim sajmovima u zamjenu za novac za zaštitu.
Između 1735. i 1749. šogunova vlada nastojala je smiriti ratove bandi između različitih grupa tekiye i smanjiti količinu prevara koje su se pojačavale imenovanjem oyabuna, visoko pozicioniranih šefova. Oyabunu je bilo dopušteno koristiti prezime i nositi mač, čast prethodno dozvoljena samo samurajima. “Oyabun” doslovno znači “udomitelj”, što označava položaj šefa koji je glava tekiya porodice.
Druga grupa koja je iznjedrila yakuzu bili su bakuto ili kockari. Kockanje je bilo strogo zabranjeno za vrijeme Tokugawe i ostalo je nezakonito u Japanu do danas. Bakuto se popeo vrh, krijući tragove igara s kockicama ili hanafuda kartaške igre. Često su na svojim tijelima nosili šarene tetovaže, što je dovelo do običaja tetoviranja cijelog tijela kod modernih yakuza. Iz svoje osnovne kockarske djelatnosti, bakuto se prirodno proširio i na druge ilegalne aktivnosti.
I danas se neke bande yakuza mogu identifikovati kao tekiya ili bakuto, ovisno o tome na koji način zarađuju većinu svog novca. Oni takođe zadržavaju rituale koje su ranije grupe koristile u sklopu svojih ceremonija inicijacije.
Moderna Yakuza
Od kraja Drugog svjetskog rata, yakuza bande ponovo doživljavaju uzlaznu putanju nakon zatišja tokom rata. Prema procjenama japanske vlade 2007. godine je više od 102.000 članova yakuze radilo u Japanu i inostranstvu, a u bandu je bilo uključeno 2.500 različitih porodica.
Tragovi porijekla bande mogu se vidjeti u trade-mark aspektima yakuza kulture danas. Na primjer, mnoge yakuza tetovaže cijelog tijela se prave s tradicionalnim bambusovim ili čeličnim iglama, a ne modernim pištoljima za tetoviranje. Tetovirano područje može uključivati čak i genitalije, što je nevjerovatno bolna tradicija. Članovi yakuza obično skidaju košulje dok igraju međusobno karte i prikazuju svoje tetovaže, iako se, s druge strane, oni uglavnom prekrivaju dugim rukavima i visokim okovratnicima u javnosti.
Još jedna karakteristika yakuza kulture je tradicija yubitsume ili razdvajanje zgloba malog prsta. Yubitsume se izvodi kao izvinjenje kada član yakuze prkosi ili na drugi način uvrijedi svog šefa. Krivac odsjeca gornji zglob lijevog prsta i prinosi ga šefu; dodatni prestupi dovode do gubitka dodatnih zglobova prsta.
Taj je običaj nastao u Tokugawa vremenima; gubitak zglobova prstiju člana bande čini slabijim, što ga teoretski dovodi do toga da više ovisi o ostatku grupe radi zaštite. Danas mnogi članovi yakuze nose protetičke vrhove prstiju kako bi sakrili svoj nedostatak.
Najveće yakuza organizacije koji djeluju danas su Yamaguchi-gumi sa sjedištem u Kobeu, koja obuhvata oko polovine svih aktivnih jakuza u Japanu; Sumiyoshi-kai, koji je nastao u Osaki i ima oko 20.000 članova i Inagawa-kai, iz Tokija i Jokohame, s 15.000 članova. Bande sudjeluju u kriminalnim aktivnostima kao što su međunarodno krijumčarenje droge, trgovina ljudima i krijumčarenje oružja. Međutim, oni takođe posjeduju značajne količine dionica u velikim, legalnim korporacijama, a neke imaju bliske veze s japanskim poslovnim svijetom, bankarskim sektorom i tržištem nekretnina.
Yakuza i društvo
Zanimljivo je da su nakon razornog zemljotresa u Kobeu 17. januara 1995. Yamaguchi-gumi prvi priskočili u pomoć žrtvama u rodnom gradu bande. Isto tako, nakon zemljotresa i cunamija 2011. godine, razne grupe yakuza kamionima su poslale neophodnu robu i namirnice na ugrožena područja. Još jedna proaktivna korist od yakuze je suzbijanje sitnih kriminalaca. Kobe i Osaka, sa svojim moćnim yakuza organizacijama, spadaju u najsigurnije gradove u generalno sigurnoj zemlji jer lopovi sitnog kalibra ne zalaze na teritoriju yakuze.
Uprkos ovim iznenađujućim socijalnim blagodatima koje karakterišu yakuze, japanska vlada posljednjih se decenija obrušila na bande. U martu 1995. godine, usvojen je strogi zakon protiv reketiranja pod nazivom “Zakon o sprečavanju nezakonitih radnji članova kriminalnih bandi”. Od 2008. godine, berza vrijednosnih papira iz Osake eliminisala je sve firme koje su bile povezane s yakuzom iz svog poslovanja. Od 2009. godine, policija u cijeloj zemlji uhapsila je niz šefova yakuze i zatvorila firme koje sarađuju s bandama.
Ipak, malo je vjerovatno da će yakuza organizacije u potpunosti nestati. Uostalom, preživjeli su više od 300 godina, a usko su povezani s mnogim aspektima japanskog društva i kulture.
Izvor: peopleperproject.com/pozitivno.ba
