Nacist Waldemar Fegelein i njegova brutalna konjica
Napredak tehnologije bacio je konjicu od elitnog vojnog roda u zapećak. Zadnja upotreba konjice u vojne svrhe zabilježena je u Drugom svjetskom ratu dok se ona u kasnijim ratovima najčešće koristila u ceremonijalne svrhe.
U Drugom svjetskom ratu nacisti su konjicu koristili ponajviše kada su kretali na manje prohodne terene na koje uobičajena vozila nisu mogla pristupiti. Iako sam naziv konjice pobuđuje asocijacije na sportska takmičenja, kao i svojevrsni elitizam tradicionalno povezan s konjima, ona je imala iznenađujuće brutalnu ulogu u ovom ratu. U rukama nacista konjica se pretvorila u oruđe masovnih likvidacija. Slabo je poznato da je upravo ovaj rod vojske pokrenuo holokaust na Istočnom ratištu.
Saradnja nacista i porodice Fegelein uspostavljena u vrijeme svjetske privredne krize
Važnu ulogu u ustrojavanju njemačke konjice u službi nacista imala je porodica Fegelein. Braća Hermann i Waldemar Fegelein poticala su iz imućne porodice koja je živjela u blizini Münchena te se bavila konjima. Fegeleine je kao i druge pogodila svjetska privredna kriza zbog čega je njihova ergela krajem 20-ih godina prošlog vijeka zatvorila svoja vrata. No, ova se porodica oporavila prije ostalih ponajprije zbog saradnje s nacistima i, kako se čini, umreženosti s nacističkim vrhom. Otac Hermanna i Waldemara, Hans Fegelein iznajmio je nacistima svoje konje i dopustio je da se objekti njihove ergele koriste za redovnu obuku. Nacistička konjica je oformljena 1931. godine, a za njeno stvaranje bio je u velikoj mjeri zaslužan Hermann Fegelein, koji je imao podršku mlađeg brata Waldemara.
Braća su se rano upoznala s idejama nacionalsocijalizma te su u potpunosti prihvatila nacističku ideologiju. Već 1937. njihov posjed postaje glavna škola jahanja SS-a. Waldemar je sudjelovao na takmičenjima u konjičkom sportu, prije svega na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine.
Odgovornost za masovna ubistva
Komandni štab konjice ustanovljen je već negdje sredinom 1941. godine na čelu s Heinrichom Himmlerom. Ove su jedinice imale važnu ulogu na istočnom ratištu gdje su prvobitno djelovale kao jedinice za masovnu likvidaciju u kojoj se nisu ograničile samo na ubijanje pojedinaca već i cijelih sela, dodajući svom djelovanju pridjev masovnosti. Najveću okrutnost pokazali su na područjima današnje Bjelorusije i Rusije. Prema savremenim procjenama do kraja 1941. konjica je pobila 85.000 ljudi. Sam je Waldemar Fegelein naredio kompletno uništenje većeg broja jevrejskih sela. S takvim nasiljem rastao je i otpor, zbog čega je konjica počela ispunjavati i svoju drugu funkciju, a to je bila ona vezana uz konkretne borbe protiv pobunjenika. U sklopu svojih akcija protiv pobunjenika nastavljali su sa svojom brutalno uspostavljenom tradicijom likvidacija u svrhu odmazde. Dana 23. avgusta 1941. SS jahačka jedinica ušla je u grad Starobin u Bjelorusiji. Zbog akcija partizana i Jevreja na tom području, Waldemar Fegelein je naredio strijeljanje svih Jevreja u znak odmazde. Tom je prilikom ubijeno 20-ak osoba. U cjelini može se steći utisak da je Waldemar bio znatno brutalniji od brata te da ga je stariji brat, inače jedan od visokih komandanata u njemačkoj vojsci, štitio jer je ovaj sa svojim jedinicama harao uokolo, koristeći svoje ovlasti za niske pobude. Konjičke jedinice su se u periodu između 1941. i 1942. najviše iskazale u likvidacijama, da bi se kasnije se uključili u više-manje konvencionalno vojno djelovanje lake konjice.
Promjena identiteta nakon rata
Waldemar je promijenio ime u Axel Fegelein 1946. godine. No kada se osjetio sigurnim od mogućih progona počeo je dijeliti i autograme sa svojim pravim imenom, zadržavši pritom odanost nacionalsocijalizmu. Axel je kasnije otvorio vlastitu školu jahanja u blizini lječilišta Bad Worishofena u Bavarskoj, i nikada nije odgovarao za svoje zločine. Umro je u osamdeset i osmoj godini života, 2000-te. Tokom odane službe nacističkom režimu u više navrata je odlikovan, između ostalog Viteškim Željeznim krstom koji se dodjeljivao za izuzetnu hrabrost.
Njegove su štale pretvorene u Olimpijsko selo 1972. godine. Nije nemoguće da su braća imala kontakt s Hitlerom jer je stariji od njih bio zet Eve Braun. Istoričari postavljaju pitanje šta je to motivisalo vojnike u konjičkim jedinicama da bespogovorno čine zvjerstva. Dio naučne javnosti smatra da razlog treba tražiti u zadojenosti nacionasocijalizmom i kroz to potpuno prihvaćanje nacističke ideologije koja ih je pretvorila u efikasne ubice.
Piše: Sonja Kirchhoffer
Izvor: povijest.hr
