Na Titov krevet vezali crvenu traku: ‘Neizlječiv je, umrijet će’

Josip Broz Tito je bio jedan od milion mladih ljudi koji su se zatekli u vojsci jedne od zaraćenih strana na početku Prvog svjetskog rata.

Ubrzo nakon sto je Austrija objavila rat Srbiji, Josip Broz je sa svojim pukom marširao prema granici Srbije.

Međutim, kad je ruska vojska prešla Karpate i stigla na 200 km od Budimpešte Brozov je puk hitno preusmjeren s pohoda protiv Srbije i upućen protiv Rusa. Na zapadnom frontu vojske su vodile strašni, iscrpljujući rovovski rat no na Karpatima se ratovalo na starinski način, u kojem je konjica imala glavnu ulogu. Zima na prelazu iz 1914. u 1915. bila je okrutna na Karpatima. U Brozovoj je jedinici bilo vojnika koji su umrli od hladnoće.

Josip Broz je imao svoju posebnu malu jedinicu koja se na svoju ruku provlačila kroz neprijateljske linije i djelovala duboko u neprijateljskoj pozadini. Jednom prilikom ta jedinica zatekla je oko 80 ruskih vojnika koji su spavali u jednoj kući bez straže. Neki iz jedinice predlagali su da ih pobiju, ali Broz se nije složio. Ruski zarobljenici bili su sprovedeni na austro-ugarsku stranu.

Trebao umrijeti, ali se oporavio i u bolnici naučio ruski

Krajem marta 1915. Josip Broz je teško ranjen i zarobljen. Vjerovalo se da će umrijeti. Bio je Uskrs i ruska vojska krenula je na austrijske položaje na Karpatima.

Brozova četa bila je postavljena u blizini mjesta Okno, koje je danas u sjevernoj Rumuniji, u blizini ukrajinske granice. Uspješno su odbili napad ruske pješadije, sve dok jedinica kozačke konjice nije probila njihove odbrambene položaje i s leđa napala Austrijance. Jedan je Kozak kopljem pogodio Broza u leđa ispod lijeve ruke, za malo promašivši srce i teško ga ranio. Broz je izgubio svijest. On i ostali preživjeli bili su zarobljeni.

Broza su poslali u rusku vojnu bolnicu u gradu Sviashsku u blizini Kazana, oko 2.400 kilometara iza linije fronta. Dobro su ga njegovali, no rana je bila teška i došlo je do komplikacija. Prvo je dobio upalu pluća, a onda i tifus. Jednom, kad je imao visoku temperaturu i bio u nesvijesti, bolničarka je za njegov krevet privezala crvenu traku, znak da je bolesnik neizlječiv i da ga treba ostaviti da umre.

No, Broz je bio jak i oporavio se. Za vrijeme oporavka naučio je ruski. Mogao je koristiti bolničku biblioteku pa je čitao Tolstoja, Turgenjeva i Kuprinove brutalno realističke romane i kratke priče o životu u vojsci i bordelima.

Kad je izliječen, poslan je oko 640 kilometara na istok u mjesto Kungur, blizu Perma, gdje je bio veliki logor za njemačke, austrijske i mađarske ratne zarobljenike. Zarobljenici su popravljali željezničku prugu za Sibir. Rusi su Broza odredili da, pod nadzorom ruskih vojnih vlasti, zapovijeda svim ratnim zarobljenicima u logoru. Prema Haškoj konvenciji, kao podoficir on nije bio obvezan raditi, ali se javio dobrovoljno da izbjegne dosadu. Mnogi češki, pa i neki hrvatski ratni zarobljenici u Rusiji dobrovoljno su se javljali u rusku vojsku kako bi se borili protiv Austrije i za panslavizam, ali Broz to nije učinio.

‘To su bili udarci koje ću pamtiti cijeli život’

Međunarodni Crveni krst organizovao je preko američkog i švedskog Crvenog krsta uredno slanje paketa ratnim zarobljenicima koji su radili na željezničkoj pruzi kod Kungura, ali ti paketi nisu nikako stizali do zarobljenika. Broz je otkrio da ih krade glavni ruski inžinjer željezničke pruge. Požalio se predstavniku švedskog Crvenog krsta, koji je potvrdio krađe glavnog inžinjera. Stara ruska grofica, odgovorna za rad Crvenog krsta u ovom kraju, bila je ogorčena, pa je glavni inžinjer bio oštro ukoren pa se odlučio osvetiti se Brozu. Jednog su dana neki ratni zarobljenici zakasnili na posao. Glavni inžinjer optužio je Broza, koji je rukovodio ovom grupom i presudio da ga zatvore u podrum.

Tamo su ga napala tri Kozaka i tukli ga knutima – bičevima od tri kožne trake i žice s metalnim šiljkom na kraju. Malo je žrtava ikad preživjelo više od sto udaraca knutom. Tri Kozaka zadali su Brozu oko trideset udaraca. Tito je poslije rekao da će te udarce pamtiti cijeloga života.

Upravo u to vrijeme u Rusiji je abdicirao car Nikolaj II. Romanov i vlast je u Rusiji preuzela privremena Vlada na čelu sa Aleksandrom Kerenskim. Broz je pušten i upućen na popravak željezničke pruge pored jedne male stanice u blizini grada Perma. Tu se sprijateljio s nekim željezničkim radnicima koji su podržavali Lenjinovu boljševičku partiju.

Jedan od željezničara boljševika rekao je Brozu da njegov sin radi u velikoj fabrici mašina ‘Putilov’ u Petrogradu i da bi Brozu vjerovatno mogao naći posao pa je Broz odlučio poći u Petrograd. Bez ikakvih poteškoća pobjegao je iz zarobljeničkog logora, jer su stražari, kao i mnogi drugi ruski vojnici, dezertirali i otišli kućama. Popeo se na teretni vlak za Petrograd i krijući se među vrećama žita, poslije nekoliko dana putovanja stigao u glavni grad. U Petrogradu je stanovao kod sina onog svog prijatelja sa željezničke pruge, a radio je u fabrici ‘Putilov’. Boljševici su tu imali dosta pristaša pa je Broz uskoro uvučen u partijski rad.

Tečno govorio ruski pa nisu posumnjali da je odbjegli austrijski zarobljenik

Broz je sudjelovao u demonstracijama boljševika ali je nakon njih odlučio pobjeći u Finsku. Iako je Finska bila pokrajina Ruskog carstva, policijska je kontrola uvijek tamo bila manje stroga. No, zaustavili su ga na granici pokrajine jer nije imao lične isprave, uhapsili, vratili u Petrograd te zatvorili u poznatoj Petropavlovskoj tvrđavi. Tri sedmice su ga držali u ćeliji koja je u avgustu bila hladna i vlažna jer su joj vanjske zidove zapljuskivali valovi rijeke Neve.

Potom ga je ispitao policijski službenik. Broz mu je rekao da je odbjegli ratni zarobljenik iz austrijske vojske. Istražitelju je laknulo, jer je mislio da bi ovaj zatvorenik mogao biti neki važni boljševički agent.

‘Budalo’, rekao je Brozu, ‘zašto to nisi ranije rekao? Ovdje si već tri sedmice, a mogao si odavno biti vani’. Vlasti su ga odlučile vratiti u zarobljenički logor u Kunguru, pa su ga uz službenu pratnju stavili u voz. Kad je voz zastao na jednoj stanici, Broz je zamolio stražara da mu dopusti da donese malo vode za čaj, pa je iskoristio priliku, istrčao iz stanice i pobjegao.Potom je uskočio u voz koji je išao prema Sibiru, a ljubazni ga je kondukter pustio da putuje bez vozne karte. Policija je pretražila voz u potrazi za odbjeglim ratnim zarobljenikom, ali nije posumnjala na Broza, jer je on vrlo tečno govorio ruski.

Kada je vlak stigao u Omsk, u zapadnom Sibiru, oko 3.200 kilometara od Petrograda, zaustavili su ga i pretražili boljševici koji su sebe nazivali Crvenom gardom. Putnicima su tada rekli da su boljševici upravo revolucijom preuzeli vlast te da sad traže odbjegle buržuje i kontrarevolucionare. Broz im je objasnio da je austrijski ratni zarobljenik, ‘radnik, kao i vi’, pa su ga prihvatili kao prijatelja. U Omsku je sišao s voza, te i sam stupio u Crvenu gardu.

Izvor: 24sata.hr