Mozzartova sestra je bila genije, ali je potpuno izbrisana iz istorije. Razlog je odvratan
Istoriju ne možemo znati van okvira onoga o čemu su nas učili u školi osim ako ne počnemo da kopamo u potrazi za dodatnim informacijama. Jedna od tih priča je ona o sestri Wolfganga Amadeusa Mozzarta za koju većina ljudi nikada nije čula, a bila je genije baš kao i on.
Prije nego što je Wolfgang počeo da piše prve kompozicije, njegova starija sestra Maria Ana Mozzart, koju su zvali Nanerl, već dokazala kao čudo. Njih dvoje su kao djeca nastupali po Evropi.
“Ima kritika koje hvale Nanerl, ona je čak prva i zaradila novac od nastupa”, piše glumica i kompozitorka Silvia Milo. U jednoj kritici iz 1763. ime Marie Ane je neodvojivo od Wolfgangovog.
“Zamislite 11-godišnju djevojčicu koja izvodi najteže sonate i koncerte najvećih kompozitora na čembalu ili klaviru, uz preciznost, nevjerovatnu lakoću i besprijekoran ukus. Zadivila je mnoge”, piše u kritici.
Publika u 18. vijeku je za Wolfganga Amadeusa Mozzarta i čula kao za jednu polovinu wunderkind dua. Vremenom je sestra izbrisana sa slike. Ona se ne pojavljuje ni u filmu Miloša Formana “Amadeus”, o njoj nismo učili u školama, i tek nedavno je počela ponovo da intrigira ljude iz svijeta umjetnosti.
“Dok sam odrastala, znala sam da ću biti violinistkinja, a ni u istoriji muzike ni u mom repertoaru nije bilo ženskih kompozitora”, priča Silvia. Ona je za Mozzartovu sestru saznala kada je vidjela njihov porodični portret.
Na slici Nanerl i Wolfgang sjede jedno pored drugog za čembalom, a pored stoji njihov otac Leopold. Nanerl ima ogromnu, čudnu frizuru na vrh sićušne glave. Kad smo već kod frizure, Nanerl je bratu pisala u njihovom šaljivom maniru: “Pišem vam sa erekcijom na glavi i veoma se plašim da ću zapaliti kosu.”
Kada je otkrila Mozzartovu sestru, Milo je počela da kopa kroz istorijske arhive i da čita sve što joj je dolazilo pod ruku, uključujući i intimna pisma. Tako je na osnovu tog istraživanja nastao pozorišni komad “The Other Mozzart”. U svom eseju koji je pisala za “Guardian” ona piše o Nanerlinoj sudbini: “Ostavljena je u Salzburgu kada je napunila 18. Djevojčice su mogle da nastupaju i putuju, ali bi djevojke i žene koje bi to činile imale lošu reputaciju. Otac je na turneje nastavio da vodi samo Wolfganga. Nanerl više nikada nije bila na turneji.”
Znamo da je komponovala muziku, ali nijedna od njenih kompozicija nije preživjela. Ipak, jedan australijski istraživač je tvrdio da je našao Nanerlin muzički rukopis i to kao dio kompozicija koje je Wolfgang koristio za vježbanje.
Ima i onih koji tvrde da je Mozzartova sestra, koja je od njega bila starija pet godina, ostavila dubok trag na njegovo izvođenje muzike.
Godine 2011. je snimljen i igrani film “Mozzartova sestra” koji se poigrava činjenicama ali uprkos tome osvjetljava nepoznatu priču o nepravedno zaboravljenoj istorijskoj ličnosti.
Posle ovakvih priča, neminovno je sebi postaviti pitanje – za koliko talentovanih žena iz prošlosti nikada nismo čuli samo jer su bile žene? I koju cijenu smo kao civilizacija platili zbog toga? Čini se preveliku.
Izvor: krtice.net
