Mnogim generacijama ON je sinonim za SRETNO djetinjstvo: Branko Kockica otvorio vrata svog neobičnog doma (FOTO)

“Uvijek nešto zidam i dorađujem. Sve što vidite od drveta ovdje sam sam napravio …”

Tek što su mališane obradovali još jednom novom predstavom “Mačka u čizmama”, koja je premijerno izvedena na rođendan njihovog Pozorištanceta Puž 15. aprila, njegov osnivač i jedan od glavnih glumaca Branko Milićević Kockica (72) i njegova supruga i rediteljka Slobodanka Caca Aleksić (77) mogu da predahnu.

Baš na mjestu gde nastaju sve njihove ideje sada sumiraju utiske nakon još jednog uspjeha. Riječ je o njihovom domu, ušuškanom na posljednjem spratu jedne predratne zgrade na Vračaru, a koji krasi velika staklena terasa ukrašena brojnim biljkama.

– Ima još mnogo stvari na kojima treba da se poradi ovdje, stalno nešto prepravljamo, ali smo u suštini zadovoljni našim domom – počinje priču Caca, dok Branko dodaje:

– Uvijek nešto zidam i dorađujem. Sve što vidite od drveta ovdje sam sam napravio, a umijem i s gvožđem, što mi je posebno pomoglo kad je trebalo da se oformi Pozorištance Puž. U to vrijeme država je davala povoljne kredite i imala manje poreze, pa je bilo lako da postavimo temelje, ali kasnije nam je bilo veoma teško da opstanemo. Ipak, ni Caca ni ja nismo željeli da tezgarimo, već smo se ozbiljno posvetili radu s djecom i svaku predstavu pravili tako da se dugo zadržala na repertoaru – opisuje glumac, koji tvrdi da još ne planira odlazak u penziju.

– Ideja mi je da direktno iz Pužića odem u raj – sa osmijehom kaže Branko i otkriva da povratnu energiju koju dobija od mališana ništa ne može da mu zamijeni.

– Mir koji sam postigao dozvoljava mi da budem zadovoljan svojim životom i neopisivo sretan. Ako ništa drugo, nisam bolestan, što je kod mene i Cace u ovim godinama najbitnije – objašnjava Branko u svom fazonu.

Inače, on i Caca upoznali su se u Narodnom pozorištu u Zrenjaninu, a zajednička očaranost djecom prerasla je u njihovo stalno angažovanje na tom polju.

– O Branku sam najprije mislila da je nadobudan i nesimpatičan lik, međutim, vremenom sam se prvo zaljubila u njegovu glumu, a onda i u njega, i tako smo počeli da se zabavljamo – prisjeća se Slobodanka.

– Prvi put sam je poljubio na premijeri jednog komada koji je ona režirala, a u kom sam i ja glumio. Prišao sam joj iza scene, tako je sve počelo, i evo ove godine, na moj rođendan, proslavili smo pet decenija od prvog poljupca. Za dvije godine proslavićemo i pet decenija braka – priča glumac.

– Nas dvoje smo kao rogovi u vreći, ali vezuje nas ljubav prema pozorištu. Stalno se nešto prepiremo, ali ono što me najviše nervira kod Cace jeste to što nikad ne spremi isto jelo, jer sve kuha odokativno – kaže uz osmijeh upravnik Pozorištanceta Puž i napominje da je njegova žena izuzetna kuharica, koja najbolje sprema pijanog šarana.

U njihovom domu sve je podređeno umjetničkom životu udvoje.

– Za relaksaciju mi je potrebno samo vrijeme. Imam mali kutak u kući gdje se u ležećem položaju sa svojom elektronskom cigaretom prepuštam mislima i čekam inspiraciju. To je moje opuštanje – zaključuje Branko.

Izvor: glossy.espreso.rs