MNOGA NISU VRAĆENA: Koja su umjetnička djela i kulturna dobra nacisti opljačkali u SSSR-u i odnijeli u Njemačku
SS “kunst bataljoni” pošli su u pljačku u prvim satima napada na SSSR. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Njemačku je odneseno više od milion predmeta iz muzeja i biblioteka u Sovjetskom Savezu. Mnogi još uvijek nisu vraćeni u zemlju, ako nisu i zauvijek izgubljeni. Ovo je samo mali dio tog blaga.
Nacistička pljačka kulturnih dobara drugih zemalja navodno je imala za cilj stvaranje ogromnog muzeja remek-djela iz cijelog svijeta, knjiga i rukopisa, muzičkih instrumenata i nota, slika i skulptura, drevnih istorijskih artefakata. Zato su specijalni SS odredi imali zadatak konfiskovati kulturna dobra i odnositi ih u Njemačku.
Za vrijeme rata oštećeno je više od 400 sovjetskih muzeja, a u bibliotekama je uništeno 115 miliona štampanih izdanja. U katalogu kulturnih dobara, opljačkanih ili nestalih u to vrijeme, u 18 svezaka naveden je 1 177 291 muzejski izložak, a registar se, pored toga, stalno dopunjava.
Ovo su samo najpoznatije nacističke pljačke na teritoriji SSSR-a.
Nijemci u Petergofu
Slike iz Tretjakovske galerije
U prvim danima rata veliki broj slika evakuisan je u Sibir i potom uspješno vraćen na svoje mjesto. Međutim, više od 30 slika iz Tretjakovske galerije bilo je privremeno izloženo u predstavništvima SSSR-a u Njemačkoj, Austriji, Čehoslovačkoj i Poljskoj.
Pljačkanje sovjetskih kulturnih dobara počelo je u prvim satima napada Njemačke. Specijalni “kunst bataljoni” odnosili su iz sovjetskih veleposlanstava i trgovinskih predstavništava vrijedne dokumente, namještaj, i naravno, slike. Mnoga od tih djela našla su se prije svega u privatnim rukama, zauvijek su izgubljena remek-djela kao što su “Slijepi prosjaci u Malorusiji” Vladimira Makovskog, “Zimsko veče” i “Stogovi” Nikolaja Dubovskog, “Borovi nad liticom” Ivana Šiškina.
“Slijepi prosjaci u Malorusiji” Vladimira Makovskog
“Zimsko veče” Nikolaja Dubovskog
Nestalo je i nekoliko sjevernih pejzaža Aleksandra Borisova, koje je kupio osnivač galerije Pavel Tretjakov. Jedan od tih radova, nastao 1896. godine, pronađen je na tržištu antikviteta 2006. godine, a riječ je o slici “Planina Valjčika na večernjem svjetlu sredinom septembra”. Slika je uspješno vraćena galeriji.
Jantarna (ćilibarska) soba iz Carskog sela
Muzejski radnici u Sankt-Peterburgu, tada Lenjingradu, herojski su u rekordno kratkom vremenu upakovali, sakrili i evakuisali milione artefakata iz likovnih galerija i carskih dvoraca. Ipak, nije sve moglo biti spašeno. Izloške koji su ostali oni su pažljivo upakovali, a zidove Jantarne sobe obložili vatom i oblijepili papirom kako bi ih zaštitili od eksplozija.
Jantarna soba
Nacisti koji su zauzeli Carsko selo i druga predgrađa Lenjingrada opljačkali su veliki broj preostalih slika. U dvorcima su poskidali svilene tapete i drvene podove rađene u mozaiku. Kada je riječ o Jantarnoj sobi, imali su posebno naređenje; za nekoliko dana demontirali su je i odnijeli sve što je u njoj bilo. Poslije rata soba je nestala, a istraživači vjeruju da se nalazila u kraljevskom zamku u Königsbergu i da je izgorila u vrijema zauzimanja grada koji je postao sovjetski Kalinjingrad. Postoje i druge verzije, da je bila sakrivena u rudnicima i čak da su je odnijeli Amerikanci. Inače, potraga za sobom traje i dan-danas.
Jantarna soba spada u najveća i najpoznatija izgubljena kulturna dobra sovjetske strane. Krajem devedesetih godina u Njemačkoj su prilikom pokušaja prodaje konfiskovani fragmenti autentične sobe, mozaik i jantarna komoda. Kako se ispostavilo, jedan oficir SS-a krišom ih je iznio kao suvenire. 2000. godine vraćeni su Rusiji, a 2003. u Carskom selu završena je rekonstrukcija Jantarne sobe napravljene od kalinjingradskog jantara. Među sponzorima su, između ostalih, bile i njemačke kompanije.
Nijemci u Carskom selu
Vrtna umjetnost carskog dvorca u Petergofu
Petergof se nalazio na teritoriji koji su Nijemci okupirali. Bio je teško oštećen. Raskošni Veliki dvorac u Petergofu nacisti su pretvorili u ruševine, uništili su jedinstveni sistem fontana i spalili drveće u carskom vrtu. Kako bi sačuvali vrijedne vrtne skulpture, zaposleni u Muzeju spakovali su ih i zakopali uoči napada. Neke su od njih uspjeli skloniti u katedrali sv. Izaka u Peterburgu.
Poslije oslobođenja Petergofa, u januaru 1944. godine, većina sklonjenih skulptura uspješno je pronađena. Ipak, muzejski stručnjaci nisu pronašli velike skulpture Samsona, Volhova i mnoge druge, nestale bez traga.
Od onog što je nestalo najvećih je dimenzija bila fontana “Neptun”, koju su Nijemci odnijeli u Nürnberg gdje ju je ironijom sudbine u 18. vijeku i kupio Pavao Prvi. Kompozicija je, srećom, pronađena 1948. godine i vraćena.
Nijemci u Carskom selu
Crkvene dragocjenosti iz Novgorodske oblasti
Za vrijeme rata Novgorodsku oblast okupirale su njemačke trupe. Novgorodska Sofija, jedna od najstarijih ruskih crkvi, teško je oštećena u granatiranju 1942. godine. Granate su probile zidove i strop i uništile brojne freske. Oštećena je i kupola crkve, a zlatnu su oplatu Nijemci pretopili i koristili za suvenire koje su slali kući. Iz crkve su odnijeli i veliki broj dragocjenosti, uključujući ikonostas i panoe u mozaiku.
Vojnici španske Plave divizije, koji su ratovali na strani nacista, ukrali su i dva metra visok pozlaćeni krst koji se nalazio na glavnoj kupoli crkve. Više od pedeset godina čuvao se u Vojno-inžinjerskoj akademiji kod Madrida, a 2004. godine svečano je vraćen ruskoj pravoslavnoj crkvi. Relikvija se danas čuva u crkvi.
Dar Veter
Iz Crkve svetog Mine u Staroj Rusi, nedaleko od Novgoroda, Nijemci su odnijeli zvono. Na zvonu su primijetili natpis s imenom autora “Albert Benning, Lübeck, 1672.”. Nekada davno Novgorod je ulazio u Hanzeatski savez, kao i Lübeck. Nijemci su zvono odnijeli u “domovinu” kao “poklon s Istočnog fronta”.
Novgorodski muzej
“Staro zvono s jezera Iljmenj neće zacijeliti sve rane od bombi i granata. Međutim, za njemačkog vojnika imat će simbolično značenje koje govori da on nije landsknecht (najamni vojnik) ili surovi porobljivač nego čuvar drevne kulture”, pisao je 1942. godine njemački frontovski list. Taj članak s panoramom rodne Stare Ruse pronašao je i sačuvao jedan sovjetski vojnik. Mnogo godina kasnije on je o tome ispričao zavičajnoj istoričarki Nini Bogdanovoj koja je ušla u trag zvonu. Gradonačelnik Lübecka vratio je zvono Staroj Rusi. Danas se čuva u lokalnom muzeju.
Izvor: hr.rbth.com
