Krvava istorija najpoznatijeg dijamanta na svijetu: Mitski dragulj britanske krune
Koh-i-noor, “Planina svjetlosti”, čuveni je dijamant čija je istorija ispunjena misterijom, ratovima i krvlju.
Originalno je imao 186 karata i bio težak 37.21 grama. Legenda kaže da je nastao prije 5.000 godina. Drevni spisi na sanskritu bilježe da je čarobni dragulj Syamantaka bio dar boga Sunca. Zemlja čiji vladar je posjedovao dragulj bila je pošteđena od prirodnih katastrofa i nepogoda. Ljepota dragulja i njegove moći izazvali su zavist i borbu među mitskim herojima drevnih indijskih epova. Poslije smrti heroja i razaranja drevnih gradova mitski dragulj je nestao iz pamćenja.
Moderna istorija dijamanta započela je, takođe, u magli legendi, negdje oko 1200. godine. Pronađen je u rudnicima u oblasti Guntur, u današnjoj indijskoj državi Andra Pradeš. Sve do 1730. godine i otkrića rudnika dijamanta u Brazilu ovo je bila jedina oblast na svijetu gdje su postojali rudnici dijamanta. Po iskopavanju, dijamant je postao vlasništvo kraljeva iz dinastije Kakatija u gradu Varangal. Oni su naredili da se ugradi u oko boginje u njihovom hramu. Njegova ljepota i veličina navela je mnoge da pomisle da je u pitanju sigurno ponovo pronađeni Syamantaka.
Kohinor danas ima 106 karata i teži nešto više od 21 grama. Prije sječenja imao je 186 karata i bio težak 37.21 grama
Sudbina dijamanta pratila je promjenljivu sudbinu brojnih indijskih dinastija i kraljeva. Početkom 16. vijeka Indijom je zavladala persijska dinastija Mogula, donoseći bogatu persijsku kulturu i islamsku civilizaciju. Mogulski carevi došli su u posjed dijamanta o kome su već kružile zlokobne priče. Prvi mogulski car, Babur, zapisao je da je vrijednost dijamanta bila tolika da je mogao da nahrani čitav svijet za dva i po dana. Carevi su bili ponosni na njegovu raskoš i ljepotu, ali su ga rijetko iznosili iz riznice plašeći se prokletstva. Jedan od rijetkih koji je to učinio bio je Šah Džahan (شاه جهان; Shah Jahan), graditelj Tadž Mahala. Prokletstvo dragulja stiglo je nesretnog vladara. Njegov sin Aurangzeb (औरंगज़ेब) ga je zbacio sa vlasti i zatvorio u ćeliju sa samo jednim prozorom. Nedaleko od prozora je postavio veliki dragulj pa je tužni Šah samo u njegovom odbljesku mogao da vidi veličanstveni Tadž Mahal, spomenik voljenoj Mumtaz Mahal (ممتاز محل).
Godine 1739. dijamant je došao u posjed persijskog cara i osvajača, Nader Šaha (نادر شاه افشار; Nader Shah). Kada je ugledao dijamant, Nader Šah je uzviknuo “Koh-i-noor!”, što znači planina svjetlosti. Od tada je dragulj postao poznat pod tim imenom.
U narednim decenijama nesreća i smrt su pratili sve kojima bi Kohinor dopao u ruke. Bio je u posjedu vladara Persije, Afganistana, Pendžaba, poklanjan kao zalog za povratak kraljevstva. Konačno, 1849. godine, dijamant dolazi u posjed engleske krune pošto ga je prigrabio predstavnik svemoćne Britanske istočnoindijske kompanije koja je polako preuzimala vlast nad čitavom Indijom. Kletva dragulja je nastavila da djeluje i tokom plovidbe ka Engleskoj. Na brodu koji je nosio trinaestogodišnjeg nasljednika posljednjeg indijskog vladara u čijem vlasništvu je bio dijamant izbila je epidemija kolere. Brod je ipak uspio da stigne do Engleske i dječak je dijamant predao kraljici. Godine 1852. princ Albert je dijamant odnio u Amsterdam gdje je sa dotadašnjih 186 karata kamen izrezan u manji, veličine 106 karata, kako bi se uvećao njegov sjaj. Čuveni dijamant je potom postao dio krunskih dragulja kada se kraljica Viktorija 1877. godine proglasila za caricu Indije.
Kohinor je danas dio krunskih dragulja i nalazi se u kruni kraljice Velike Britanije
Legenda o kletvi koja prati dijamant je opstala, ali ga britanska kraljica nosi bez bojazni. Naime, u drevnom Hindu tekstu iz 1306. godine stoji: “Onaj koji posjeduje kamen posjedovaće svijet, ali i sve njegove nesreće. Samo Bog ili žena mogu ga nositi bez straha.” Dok god se dragulj nalazi u kruni britanskih kraljica njegova kletva će mirovati. Međutim, istorija dragulja je pokazala da je njegova sudbina čudnovata i da se rijetko zadržavao na jednom mjestu. Ko zna šta budućnost nosi …
Izvor: wannabemagazine.com
