KRVAVA ISTORIJA: 10 ratnih zločina Japanaca koji su po užasima i hororu prevazišli i nacističke

U ratu nema pravila, praksa nam je pokazala nebrojeno puta

I dok se o nacističkim zločinama i danas često priča, neki krvnici često ostaju zanemareni. Upravo je to slučaj s Japancima u Drugom svjetskom ratu, a ovo je 10 užasavajućih zločina koje su počinili.

1. Masakr Palawan

Kao dodatak groznim uslovima poput izgladnjivanja, prebijanja i mučenja koji su se odvijali u japanskim ratnim logorima, zatvorenici su se trebali bojati i onoga što ih čeka nakon što iz logora izađu. Masakr Palawan jedan je od brojnih odvratnih primjera okrutnosti japanskih vojnika. Naime, 12. decembra 1944. svih 150 Amerikanaca iz logora Palawan na Filipinima ispraćeni su u šumovitu strukturu koja je složena kao ogromna lomača. Nakon što su ih zapalili, svega 30-ak njih uspjelo je da pobjegne na obalu i spasi se plivanjem. No, nisu imali izgleda – pucali su u njih, a ubili su i one koje su pronašli kako se sakrivaju među stijenama. Samo 11 njih je preživjelo, a jedan od njih doživio je i napad morskog psa.

2. Masakr Nanking

Na početku kinesko-japanskog rata 1937. koji je kasnije postao “pacifičkom branom” Drugog svjetskog rata, Japan je izvršio invaziju na glavni grad Kine, Nanking. Japanske trupe koje su ušle u gradom redom su sakatile i ubijale civile. Klali su dojendčad s bajonetama, djeci su rezali glave, pokapali žive ljude … Osim toga, divljački su silovali preko 80 hiljada žena pa tjerali članove porodice da siluju jedni druge. Istorija bilježi da je u tom masakru hladnokrvno ubijeno oko 300 hiljada Kineza.

3. Željeznica smrti

Dok su okupirali jugoistočnu Aziju, Japanci su odlučili da povežu Tajland i Burmu željezničkom prugom. Njome su namjeravali da šalju materijal i robu za opskrbu vojske, a odlučili su se kako će kao radnu snagu iskoristiti ratne zarobljenike. Cijela je željeznica izgrađena isključivo rukama i bez industrijskih alata, a radnici/zarobljenici su morali da se probijaju i sjeku gustu džunglu na ogromnim vrućinama kako bi je gradili. To radno roblje za jelo je dobijalo samo minimalne količine riže. Procjenjuje se kako je tokom tog projekta umrlo čak 110 hiljada zarobljenika, što od gladi, što od metka, a što od kolere i groznice. Neki su usljed nedostatka B vitamina danima ležali u džungli izloženi životinjama i čekajući smrt s paralizovanim udovima.

4. Jedinica 731

Tajna japanska jedinica za vrijeme Drugog svjetskog rata pobila je više od 600 hiljada ljudi i to usred eksperimenata koji su uporedivi jedino sa stravičnim zločinima nacističkog doktora Josefa Mengelea. Taj je odred postao poznat kao ‘Jedinica 731’, usred čijih je izopačenih eksperimenata do kraja rata ubijeno više stotina hiljada ljudi. Jedinica je osnovana s ciljem testiranja biološkog i hemijskog naoružanja da bi kroz rat proširila svoju ‘djelatnost’. Jedinica je djelovala u kompleksu od šest kvadratnih kilometara koji je sagrađen u kineskom okrugu Pingfangu, tj. Harbinu, tada najvećem gradu u marionetske države Mančukuo. Eksperimenti su se većinom sprovodili na ‘nepodobnom’ lokalnom stanovništvu koje se nazivalo ‘deblima’ s obzirom da se lokalnim vlastima ‘prodala’ priča da je veliki kompleks za eksperimentisanje nad ljudima zapravo – pilana. Desetine hiljada ljudi hirurzi su podvrgavali amputacijama udova i to najčešće bez anestezije i namjere da osoba preživi. Na taj su način mogli da posmatraju gubitak krvi, a odrezani udovi nekada bi se prišili na neki drugi dio tijela kako bi se pratilo ponašanje organizma. Takve amputacije obično su bile rezervisane za kineske komuniste koje su Japanci prezirali do srži. Druge se pak zarazilo raznim bolestima i onda ih se operativno otvaralo kako bi se pratio napredak bolesti. Nekima su vadili i cijeli organi, a sve se odvijalo isključivo ‘na živo’, bez anestezije. Zatvorenicima su se smrzavali udovi koji bi se nakon toga odmrzavali kako bi se pratio razvoj gangrene i truljenja mrtvog tkiva. Među najbrutalnije metode svakako se može uvrstiti i operacija kojom su se ljudima uklanjali želuci, a jednjak se spajao direktno na crijeva. Mnoge su žene prisiljene na trudnoću kako bi se mogao pratiti prenos bolesti s majke na dijete, stopa preživljavanja fetusa i štetni uticaj na majčine reproduktivne organe. Iako je u kompleksu ‘Jedinice 731’ rođeno mnogo djece, ni jedno iz njega nije izašlo živo.

5. Bataan smrtonosni marš

Filipinci su se Japancima predali 1942. a Japanci nisu znali šta da učine sa 76 hiljada ratnih zarobljenika, pa su odlučili da ih dokrajče što više mogu. Naredili su im da krenu na marš, tzv. križni put dug 110 kilometara kroz džunglu, a svako ko je klonuo od napora ili dehidracije je ostao bez glave ili je naprosto ostavljen da umre u džungli. Japanski vojnici su ih tukli na putu, a na tom hodočašću je umrlo oko 2500 Filipinaca i oko 500 Amerikanaca. Većinu zatvorenika koje su naposljetku smjestili u logor čekala je slična sudbina, najveći ih je broj umro od gladi, bolesti ili su bili pretučeni do smrti – tamo je umrlo dodatnih 26 hiljada Filipinaca i 7000 Amerikanaca.

6. Pokolj u bolnici Aleksandra

U februaru 1942. nedugo nakon što su Japanci preuzeli Singapur, njihovi su vojnici upali u bolnicu Aleksandra koju su vodili Britanci. Tamo su počeli divljački da tuku sve odreda, od pacijenata do ljekara i medicinskih sestri, svakog koga bi vidjeli. Kao da to nije bilo dovoljno psihotično, iz bolnice su izvukli stotinjak muškaraca i cijelu su ih noć držali u toplim, odvrantnim šupama punim pacova iza bolnice. Sljedećeg su dana nastavili svoju nasilnu tiradu tako da su ih sve zaklali. Procjenjuje se kako je u tom pokolju živote izgubilo oko 200 ljudi.

7. Kanibalizam na djelu

Svjedoci su potvrdili kako su Japanci zaista jeli meso svojih neprijatelja širom cijele jugoistočne Azije u Drugom svjetskom ratu. Kao da to nije dovoljno odvratno, u brojnim slučajevima vojnici saveznici koje su jeli nisu uvijek bili mrtvi, već su s njih živih derali meso. Vjeruje se kako su Japanci smaknuli ogroman broj neprijatelja samo kako bi se nahranili, budući da su bili u nestašici hrane.

8. Utjeha žena

Kroz cijeli Drugi svjetski rat, japanska je vojska prisilila preko 200 hiljada žena i djevojaka starijih od 16 godina pa nadalje na prostituciju. Zvali su ih “žene za utjehu”, no one su u biti bile seksualne robinje. Te su žene slane u udaljene dijelove istočne Azije kako bi bile na dispoziciji tamo gdje ima vojnika kojima je trebalo “podizati moral”. Rijetko kad su imale koji dan slobodan, neprestano su ih silovali, a često su umirale od unutrašnjih povreda.

9. Genocid na ostrvu

Ostrvo Nauru u Papua Novoj Gvineji Japanci su držali okupiranim od 1942. do kraja rata. Ono što su tamo uradili najbolje se može opisati sa samo jednom rječju – genocid. U to vrijeme na ostrvu se nalazila kolonija gubavaca, koje su Japanci okupili, poslali ih drvenim brodovima na pučinu i digli ih u vazduh. Oko 70 posto stanovnika ostrva premjestili su na drugo ostrvo, a od 500 do 1200 Nauru ljudi umrli su od gladi i bolesti jer su ostavljeni u neljudskim uslovima.

10. Masakr u Lahi

U februaru 1943. Japanci su uhvatili i zaklali preko 300 Holanđana i Australaca nakon što je jedan od njihovih čistača mina stradao od holandske mine. Prve večeri su odveli 85 ljudi u šumu blizu aerodroma Laha na ostrvu Ambon gdje su ih dekapitirali. Sljedeće večeri još je 227 njih dočekala ista sudbina, a njihova su tijela odbacili u masovne grobnice.

Izvor: espreso.rs