Kriju li filipinska ostrva gomilu zlata zakopanog tokom Drugog svjetskog rata?
Ako je vjerovati lokalnim stanovnicima, višegodišnji lov na blago po filipinskim ostrvima uskoro bi mogao dovesti do velikih i opasnih odrona zemlje.
O kakvom je blagu riječ?
Treba znati da su se u ovoj priči istorijske činjenice na osebujan način ispreplele s lokalnim legendama. Tokom Drugog svjetskog rata – a to je činjenični dio – japanska vojska, predvođena generalom Tomoyukijem Yamashitom, pljačkala je po Aziji kako bi sakupila sredstva za finansiranje rata. Yamashitini ljudi nisu bili izbirljivi: s jednakim žarom bi orobili banku ili neku bogatiju porodičnu kuću. Kad su 1944. prevozili blago iz Singapura na Filipine, napali su ih Amerikanci. Dio vojske je pobjegao, a dio – tu dolazimo do legendarnog dijela – ostao je u ovoj ostrvskoj državi kako bi sakrio ratni plijen.
Vrijednost blaga, kruže priče, mogla bi iznositi stotine miliona američkih dolara. Antropolog Piers Kelly tvrdi da su priče o Yamashitinu zakopanom blagu upravo to, priče, te da lovci na zlatne poluge, dijamante i srebrne novčiće uzalud uništavaju filipinsku obalu.
“Ti ljudi neumorni su koliko i neinformisani! Troše velike količine novca i vremena kako bi pronašli nešto što po svoj prilici uopšte ne postoji, a ni najmanje ih ne muči pitanje hoće li njihovo rovanje stvoriti klizišta zbog kojih će mnogi ljudi izgubiti domove. Uz to, uništavaju arheološka nalazišta, koja su stvarno blago ove zemlje”, bijesan je Kelly.
“Da stvar bude apsurdnija, priče o blagu sakrivenom na Filipinima postoje od davnina, kao dio lokalnog folklora, a nekome je valjda bilo zabavno povezati ih s japanskim generalom iz Drugog svjetskog rata. I prve i druge su očita besmislica!”
Za pravo mu daje Ricardo Jose, profesor istorije na Univerzitetu u Manili.
“Japan je izgubio kontrolu nad morem 1943. godine, pa bi filipinska ostrva bili izuzetno nezgodno mjesto za sakrivanje nekakvog blaga”, objašnjava stručnjak.
Njihove riječi očito nisu pale na plodno tlo – lov na blago ne pokazuje znakove posustajanja.
Izvor: povijest.hr
