Koliko je ranih ljudskih vrsta postojalo na Zemlji?

Mi Homo sapiensi nekada nismo bili sami.

Davno prije bilo je puno više ljudske raznolikosti; Homo sapiens živio je zajedno sa otprilike još osam danas izumrlih vrsta ljudi prije otprilike 300 000 godina. Još prije 15 000 godina dijelili smo pećine s drugom ljudskom vrstom poznatom kao Denisovanci. A fosilizovani ostaci ukazuju na još veći broj ranih ljudskih vrsta koje su jednom naseljavale Zemlju prije nego što se naša vrsta pojavila.

“Trenutno imamo jednu ljudsku vrstu, ali istorijski gledano – to je stvarno čudno”, rekao je Nick Longrich, evolucijski biolog sa Univerziteta Bath u Velikoj Britaniji. “Ne tako davno, nismo bili toliko posebni, ali sada smo jedini preostali.”

Pa, koliko je bilo ranih ljudskih vrsta?

Kad je riječ o utvrđivanju koliko je tačno različitih vrsta ljudi postojalo, to se prilično brzo zakomplikuje, posebno zato što istraživači neprestano otkrivaju nove fosile koji su na kraju potpuno odvojene i prethodno nepoznate vrste.

“Broj se povećava i zavisiti će o tome s kim razgovarate”, rekao je John Stewart, evolucijski paleoekolog sa Univerziteta Bournemouth u Velikoj Britaniji. Neki istraživači tvrde da se vrsta poznata kao Homo erectus zapravo sastoji od nekoliko različitih vrsta, uključujući Homo georgicus i Homo ergaster.

“Sve je u definiciji vrste i stepenu u kojem prihvatate varijacije unutar vrste”, rekao je Stewart za Live Science. “To može postati pomalo iritantna i pedantna rasprava, jer svi žele odgovor. Ali istina je da to stvarno zavisi.”

Šta je vrsta?

Definicija vrste nekad je bila lijepa i jednostavna: ako su dvije jedinke mogle roditi plodno potomstvo, bile su iz iste vrste. Na primjer, konj i magarac mogu se pariti kako bi proizveli mazgu, ali mazge se ne mogu uspješno razmnožavati jedna s drugom. Stoga konji i magarci, iako biološki slični, nisu iste vrste. Međutim, posljednjih desetljeća ta je jednostavnost ustupila mjesto složenijoj naučnoj raspravi o tome kako definisati vrstu. Kritičari definicije ukrštanja ukazuju da se sav život ne reprodukuje polno; neke biljke i bakterije mogu se razmnožavati nepolnim putem.

Drugi su tvrdili da bismo trebali definisati vrste grupiranjem organizama sa sličnim anatomskim osobinama, ali takođe i ta metoda ima slabosti. Mogu postojati značajne morfološke razlike između polova, pa čak i jedinki iste vrste u različitim dijelovima svijeta, što ga čini vrlo subjektivnim načinom klasifikacije života.

Neki biolozi radije koriste DNK za povlačenje granica između vrsta, a sve naprednijom tehnologijom, mogu to učiniti sa sve većom preciznošću. Ali mi nemamo DNK svakog drevnog čovjeka – na primjer, genom Homo erectusa nikada nije sekvenciran.

Postaje još mutnije kad uzmete u obzir da čak 2% DNK prosječnog Evropljana potiče od Neandertalaca, a do 6% DNK nekih Melanežana (autohtonih ljudi s ostrva neposredno na sjeveroistoku Australije u Okeaniji) dolazi iz Denisovanaca. Pa, jesmo li odvojena vrsta od ovih predaka?

“Neki će vam ljudi reći da su Neandertalci ista vrsta kao i mi”, rekao je Stewart. “Oni su tek nešto drugačiji tip modernih ljudi i ukrštanje je dokaz, ali opet, definicija vrste se odmaknula od samog ukrštanja.”

Lobanja Australopithecus-a

Nakon što su sve to uzeli u obzir, neki su stručnjaci tvrdili da pojam vrste zapravo ne postoji. Ali drugi kažu da, iako je definiciju vrste gotovo nemoguće postići, ipak vrijedi uložiti napor kako bismo mogli smisleno razgovarati o evoluciji – uključujući i evoluciji naše vrste.

I tako hodamo u neredu, znajući da vrsta različitim ljudima znači različite stvari – što naravno znači da se ljudi neće složiti oko toga koliko je vrsta ljudi ikad postojalo. Takođe se postavlja i pitanje – šta čini čovjeka. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, pomaže razumijevanju riječi hominin, velike grupe koja uključuje ljude i čimpanze koji se vraćaju svom zajedničkom pretku.

“Čimpanza i mi evoluirali smo od zajedničkog pretka”, rekao je Stewart. Ako odlučimo da su ljudi sve ono što je stiglo nakon našeg razdvajanja od drevnih čimpanzi prije otprilike 6 do 7 miliona godina, onda će to vjerovatno biti raznolika grupa. Smithsonianov Nacionalni prirodnjački muzej nabrojao je najmanje 21 ljudsku vrstu koju prepoznaje većina naučnika. Doduše, to nije potpuno cjelovit popis; Denisovci, na primjer, nedostaju.

Na popisu su Homo sapiens, Neandertalci, indonezijski ljudi veličine hobita, Homo erectus i Homo naledi. Na popisu se nalaze i druge vrste koje su vremenom postojale bliže zajedničkom pretku ljudi i čimpanzi, i tako više nalikuju čimpanzama nego modernim ljudima. Unatoč svom izgledu, ove su vrste još uvijek poznate kao rani ljudi. “Ne možete se vratiti 5 miliona godina unazad i očekivati ​​da će izgledati poput nas”, rekao je Stewart.

Ako Smithsonian kaže da ih ima 21, onda možete biti sigurni da je raznolikost puno veća, rekao je Stewart. To je zato što je popis na strani opreznosti, birajući vrste koje su bliske opštepriznatim. Na primjer, nedavno otkrivena patuljasta ljudska vrsta Homo luzonensis, koja je poznata iz samo nekoliko kostiju iz pećine na Filipinima, nije uključena na Smithsonianov popis.

Istraživači takođe sumnjaju da postoje mnoge druge fosilizovane vrste koje tek treba iskopati. “Popis se oduvijek samo povećavao i ne vidim da će se to promijeniti”, rekao je Stewart.

Izvor:hr.sott.net