Industrijska civilizacija će vjerovatno iscrpiti svoje jeftine mineralne resurse u sljedećem vijeku, a njen oslabljeni uticaj na globalnu ekonomiju i ključne infrastrukture osjetit ćemo u narednoj deceniji.
Često se ovih dana oslanjamo na tehnologiju da bi dobili predstavu o tome kako bi život mogao izgledati u budućnosti, bilo da se radi o nekim jednostavnim predviđanjima vještačke inteligencije (AI) ili promišljanju do koje mjere ćemp se ubuduće oslanjati na mašine u našem svakodnevnom životu.
Opšta nada je da će život nastaviti da postaje sve bolji i efikasniji tokom godina, ali još 1970-ih, neki pesimističniji umovi odlučili su da koriste tehnologiju u pokušaju da predvide kada će se društvo kakvo znamo urušiti.
Naučnici sa Tehnološkog instituta u Masačusetsu (MIT) koristili su kompjutersko modeliranje da bi napravili svoje predviđanje, posmatrajući obrasce podataka iz različitih faktora, kao što su stanovništvo, prirodni resursi i upotreba energije.
Studija tima, koju je objavio Rimski klub, (Rimski klub je globalni istraživački centar sa sjedištem u Švicarskoj a sastoji se od sadašnjih i bivših šefova država, birokrata UN, vladinih zvaničnika, diplomata, naučnika, ekonomista i poslovnih lidera) identifikovala je predstojeće “granice rasta” koje bi izazvale industrijski kolaps.
Kroz ovo istraživanje, tim je saznao da će pad društva doći blizu sredine 21. vijeka. I da, ako ste zaboravili, to je vijek u kome živimo. U stvari, očigledno je ostalo manje od dvije decenije do kolapsa. Tačnije, 17 godina, koliko su naučnici predvidjeli, jer po njima će kolaps doći 2040. godine!
U to vrijeme izvještaj nije shvaćen previše ozbiljno i čak je izazvao podsmijeh. Međutim, 2009. drugi tim istraživača je uradio sličnu studiju koja je dala slične rezultate.
Studija, 33. izvještaj Rimskom klubu, čiji je autor profesor Ugo Bardi sa Odejljenja za nauke o Zemlji na Univerzitetu u Firenci, a uključuje doprinose širokog spektra viših naučnika iz relevantnih disciplina.
U svom izvještaju Rimskom klubu iz 2014. godine, profesor Bardi daje dugoročni pogled na izglede za čovječanstvo, napominjući da mnoga tehnološka dostignuća industrijskih društava znače da još uvijek postoji šansa da se obezbjedi opstanak i prosperitet budućeg položaja.
“Nije lako zamisliti detalje društva koje će se pojaviti na Zemlji lišenoj mineralnih ruda, ali i dalje na visokom tehnološkom nivou. Možemo reći, međutim, da većina ključnih tehnologija za naše društvo može funkcionisati bez rijetkih minerala ili sa vrlo malim količinama, iako sa modifikacijama i sa manjom efikasnošću.”
Iako bi skupe i ekološki intruzivne industrijske strukture “kao što su autoputevi i putovanja avionom” postale zastarjele, tehnologije poput interneta, kompjutera, robotike, komunikacija dugog dometa, javnog prevoza, udobnih domova, bezbjednosti, hrane i još mnogo toga mogle bi da ostanu dostupne sa ispravnim pristupom – čak i ako društva prolaze kroz katastrofalne krize na kratak rok.
U novijoj studiji, koju je objavio American Scientist, zaključeno je da su rezultati modela bili “gotovo tačno na istom kursu oko 35 godina kasnije 2008. (sa nekoliko odgovarajućih pretpostavki)”.
“Važno je prepoznati da njegova predviđanja nisu poništena i da u stvari izgledaju sasvim na meti. Nismo svjesni nijednog modela koji su napravili ekonomisti koji je tako tačan tokom tako dugog vremenskog perioda”, navodi se u studiji.
Pored toga, 2021. godine holandska istraživačica održivosti, Gaia Herrington, takođe je potvrdila pomalo mračna predviđanja iznijeta u studiji.
Ona je rekla: “Iz perspektive istraživanja, smatrao sam da bi provjera podataka decenijama starog modela u odnosu na empirijska zapažanja bila zanimljiva vježba.”
Herrington je otkrila da su podaci usklađeni sa predviđanjima iz 1972. godine, koja je imala lošiji scenario da se privredni rast zaustavi krajem ove decenije, a kolapsira oko 10 godina kasnije.
Srećom, Herrington je imala i malo optimističnijih vijesti:
“Ključni nalaz moje studije je da još uvijek imamo izbor da se uskladimo sa scenarijem koji se ne završava kolapsom. Uz inovacije u poslovanju, zajedno sa novim razvojem vlada i civilnog društva, nastavak ažuriranja modela pruža još jednu perspektivu na izazove i mogućnosti koje imamo da stvorimo održiviji svijet.”
Izvor: zanimljivostidana.com
