Kineski Roswell: Dokazi o vanzemaljskoj posjeti iz praistorije
Ovo je jedno od najznačajnijih i najzagonetnijih arheoloških otkrića, takođe poznato i pod nazivom kineski Roswell kamenog doba, koje snažno podržava hipotezu o paleokontaktima, iako zvanični naučni krugovi osporavaju ovo otkriće, uostalom, kao i sva druga koja nisu u skladu s važećim “pravovjernim” pogledima i interesima glavne struje odviše konformistički raspoloženog naučnog establishmenta.
Tokom ekspedicije 1937. godine, na teško pristupačnom planinskom području Bayan-Kara-Ula koji se nalazi na pograničnom dijelu između Tibeta i Kine, kineski arheolog profesor Chi Pu Tei sa svojim studentima je izvodio detaljan rutinski pregled međusobno povezanog spleta mnogobrojnih planinskih pećina koje su zadirale duboko u stjenovit planinski masiv, te otkrio nekoliko pećina s grobnicama koja sadrže čudne, samo oko 130 cm visoke kosture čije su trouglaste lobanje bile prevelike u odnosu na njihova slabašna neprirodno vretenasta tijela. Iskopano je 120 manje ili više očuvanih kostura tih malenih bića čudna izgleda i nepoznata porijekla. Tokom tih arheoloških iskopavanja u tim pećinama otkriveni su na njihovim zidovima, na nekoliko mjesta, dobro očuvani grubo ugravirani crteži koji prikazuju izlazeće Sunce, Mjesec i Zemlju te neke neidentifikovane zvijezde međusobno povezane crtama od gusto urezanih udubljenja veličine zrna graška. Na nekima od tih nezgrapnih drevnih pećinskih gravura prikazana su i čovjekolika bića niska rasta s oblim šljemom na glavi. Starost tih pećinskih gravura, masivnih kamenih diskova te malenih leševa izvađenih iz grobova procijenjena je na 10 do 12 hiljada godina i nije sporna.
U svakoj od ukupno 716 grobnica pronađen je kameni disk prečnika oko 30 cm i debljine 2 cm s rupom u sredini prečnika 2 cm (različiti izvori navode različite dimenzije) težine oko 1 kg sa dvotračnim gustim spiralno raspoređenim zapisima (ugraviranih natpisa dosad nepoznatog porijekla) baš kao kakva drevna gramofonska ploča. Svi pronađeni diskovi, zajedno sa drugim nalazima iz pećine sa tog područja, čuvani su u Pekingu. Sljedećih dvadesetak godina stručnjaci su bezuspješno pokušavali da dešifruju zapise sa kamenih diskova.
Chi Pu Tei objavio je svoje nalaze tvrdeći da kosturi pripadaju davno izumrlim planinskim majmunima (iako oni ne ukopavaju svoje mrtve, već je to svojstveno isključivo civilizovanim ljudskim zajednicama), te da su diskovi ostaci nepoznate kulture, čime je bio ismijan od strane kineske arheološke zajednice.
Ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, poljski profesor Sergej Lolladoff pokazao je neobičan lećasti disk od jadeita rijetke vrste žada, vrlo sličan spomenutim kamenim diskovima, engleskom naučniku dr. Karyl Robin-Evansu. Lolladoff je tvrdio da je disk kupio na sajmu u mjestu Mussorie (Sjeverna Indija), te da potiče od tajanstvenog naroda nazvanog Dzopa (neki izvori koriste naziv Dropa) koji su ga koristili kao relikviju za vjerske obrede, a izrađivani su kao replike oko 12 milenija starih elegantnih izvornih diskova Dzopa.
Godine 1947. Dr. Robin-Evans je pod nazivom “tajanstvena zemlja Dzopa”, organizovao putovanje u Lhasu (Tibet), gdje je bio primljen kod 14. Dalai Lame (neki izvori kažu ne kod njega lično već kod njegovog predstavnika). Na putu po vrlo nepristupačnom području na sjeveroistoku Himalaje, engleskog naučnika su napustili tibetanski nosači jer su se užasno bojali Bayan-Kara-Ula, te je uz velike napore ipak uspio doći na svoje odredište.
Tu je primljen od strane vladajućeg bračnog para Dzopa, te nakon što je postepeno uspio pridobiti povjerenje lokalnih mještana, dr Karyl Robin-Evansu je dodijeljen učitelj jezika Lurgan-La, vjerski čuvar Dzopa, kako bi ga upoznao s osnovama Dzopa jezika te mu je pritom ispripovijedao i istoriju naroda Dzopa. Lurgan-La je istaknuo da su preci naroda Dzopa izvorno došli s planete iz sistema Sirius, i to u dva navrata – dvije istraživačke misije na Zemlju. Prvi put je to bilo prije oko 20 hiljada godina, a drugi 1014. godine pr. n. e. (iako procijenjena starost granitnih diskova tvrdi prije 10-12 hiljada godina), kada se desio pad koji je spriječio preživjele da napuste Zemlju. Ta drevna legenda naroda Dzopa podupire djelomično pročitane zapise s kamenih diskova spomenutih u nastavku.
Godine 1968. ruski naučnik dr. Vječeslav Zajcev objavio je članak u časopisu ‘Sputnik’ kojim je zainteresovao naučnu javnost za temu vanzemaljaca koji su posjetili Zemlju u prošlosti. Neke od prezentovanih informacija u njegovom članku zasnivaju se na radu profesora Tsum Um Nui iz 1962, kojem je napokon pošlo za rukom da djelomično dekodira i prevede minijaturne natpise s kamenih diskova, iako su mnogi bili oštećeni zubom vremena, te o tome sastavi izvještaj koji govori o grupi bića – nazvanih Dropa – čiji je svemirski brod prinudno sletio u Bayan-Kara-Ula planinama prije 12.000 godina, te nakon što su shvatili svoju nemogućnost da ponovo napuste Zemlju, morali su ostati u prilično neprijateljskom okruženju, jer je obližnje pećine nastanjivalo poludivlje pleme Han (ili Kama po nekim izvorima) koje je u početku bilo neprijateljski nastrojeno prema došljacima dok nisu shvatili da su veoma miroljubivi, te su ih s vremenom prihvatili. Pretpostavka je da prije nego su izumrli, pripadnici naroda Dzopa su odlučili na velikoj kolekciji precizno izrađenih granitnih diskova ostaviti zapisano opsežno svjedočanstvo o svom porijeklu, misiji, udesu “vazdušnog broda” te tragičnoj sudbini u surovoj sredini mlađeg kamenog doba u koju su, na “trećoj planeti”, neočekivano zapali, za neke veoma daleke buduće naraštaje koji će ga biti sposobni odgonetnuti i razumjeti. Što je najnevjerovatnije, pećine Bajan Kara Ula bile su u vrijeme posjete profesora Tsum Um Nui-a i dalje nastanjene potomcima plemena Han i Dropa. Ovi drugi bili su vrlo čudni, visoki jedva oko 130 cm, a nisu bili ni približno slični Kinezima ili Tibetancima. Ovaj izvještaj zvuči toliko fantastično da ga Akademija predistorije u Pekingu u početku nije htjela objaviti, no nakon dvije godine zabrane, te uz podršku ruskih kolega, ipak je objavljen pod nazivom ‘Opšti zapis koji govori o svemirskoj letjelici koja se, kako piše na diskovima, spustila na Zemlju prije 12 hiljada godina’ , ali je u svjetskim naučnim krugovima primljen veoma hladno, s mnogo protivljenja pa i poruga. Ožalošćen ovim događajima, profesor Tsum Um Nui je emigrirao u Japan, gdje je i umro 1965. godine.
Kao podrška radu profesora Tsum Um Nui-a, dr. Zajcev je uz pomoć tima ruskih geologa, hemičara i fizičara sa Univerziteta Lomonosov u Moskvi 1961. godine, izvršio laboratorijsku analizu kamenih diskova. Utvrđeno je sljedeće:
1. Kameni diskovi su napravljeni od granita i sadrže neuobičajeno visok postotak kobalta, aluminijuma i još nekih metala za razliku od prirodne granitne stijene sa šireg područja Bayan Kara Ula;
2. Tvrdoća materijala od kojeg su izrađeni usporediva je samo s dioritom – prirodnim crnim kamenom eruptivnog porijekla izuzetno visoke tvrdoće bliskoj tvrdoći dijamanta;
3. Prilikom eksperimenta sa oscilografom, utvrđeno je da bi pri određenoj brzini rotacije kameni diskovi počeli vibrirati i zujati visokom frekvencijom kao da kroz njih prolazi snažna električna struja, što upućuje na zaključak da su prilikom izrade vjerovatno bili obrađivani specijalnim postupkom u vrlo jakom elektromagnetskom polju koje je konsolidiralo njihovu kristaličnu strukturu i dalo im tako visoku tvrdoću, a ne nekom od primitivnih tehnika kamenog doba. Stoga se izvodi zaključak da ovi diskovi možda nose dvije poruke, jednu pisanu simbolima na površini, te drugu u obliku zvuka ili informacija zapisanih unutar diska kao elektromagnetni zapis.
Niko ne zna šta je danas s tom velikom zbirkom od 716 neobičnih kamenih diskova iz predistorijskog doba jer je, s izuzetkom njih nekoliko naknadno poslanih na složena laboratorijska ispitivanja u Moskvu, te nakon 1974. godine i posjete austrijskog inžinjera Ernest Wegerer-a muzeju Banpo u Xian-u kada su posljednji put viđena i fotografisana dva primjerka, vjerovatno sve do danas pohranjeni daleko od očiju javnosti u bogatoj ali istraživačima nedostupnoj kolekciji naučno nerazjašnjivih i neklasifikovanih arheoloških nalaza pekinške Akademije za predistoriju.
1995. godine stigao je zapanjujući izvještaj iz Kine: u provinciji Sečuan, koja leži na istočnoj granici planina Bayan Kara Ula, pronađeno je 120 pripadnika plemena prethodno etnički neklasifikovanih, hiljadama godina sakrivenih od moderne civilizacije. Najvažnije obilježje ovih ljudi je njihova visina koja je iznosila od 65 cm do 115 cm. Ovo otkriće bi moglo biti prvi čvrsti dokaz postojanja Dropa/Dzopa naroda. Nažalost ovo selo nije otvoreno za strance.
Stoga se opravdano postavlja pitanje da li zaista zapisi na kamenim diskovima nose priču o svemirskoj misiji vanzemaljskih astronauta prije 12 hiljada godina, ili je to samo još jedan mit primitivnih kultura. Većina vodećih svjetskih pisaca koja se bavi ovakvom tematikom kao što su Erich von Daniken i Peter Kolosino vjeruju u to, no činjenica je da istina o kamenim diskovima naroda Dzopa za javnost još uvijek ostaje nerazjašnjena.
Autor: Božidar Celić
Izvor: duap-polaris.hr
