Kako biti ljubazan – među neljubaznima?

Pazite, ovdje nije riječ o kritici. S druge strane ako je kritika konstruktivna može pomoći nekome da ne pravi grešku na koju ukazujete. Važno je da je onaj koji ukazuje motivisan time da pomogne slušaocu

Oni koji koriste pogrdne nazive, vrijeđaju, grubi su i ne daju argumente su ti koje treba žestoko kritikovati ali opet s namjerom da im se pomogne.

Osim u stvarnom životu, na internetu se takođe ljudi međusobno odnose ružno jedni prema drugima. Kad se vide licem u lice gadosti se ipak malo ublaže ali ipak su prisutne i to među mnogima od nas. Ono što me zanima jeste, zašto je to tako?

Zašto ljudi nisu dobri jedni prema drugima, šta ih tjera na grubost, ružne riječi i vrijeđanje? Svima nam treba saosjećanje, razumijevanje, svi imamo potrebu biti shvaćeni i uvaženi. Pa kako je onda moguće da mnogi od nas čine suprotno?

Korijeni neljubaznosti

Ako pogledate oko sebe vidjet ćete da se svi međusobno takmiče. To je zbog toga jer se ljudi od malena uče takmičenju s drugima – sa bratom, sestrom, sa učenicima iz razreda, kolegama pa na kraju s partnerom ili prijateljem.

Takmičenje je velik dio svakodnevnog života. U stvari, dobar dio društva strukturisan je tako da se svi međusobno takmiče. Uzmimo primjer ekonomskog sistema u kojem je vještački stvoren strah od neimaštine, ljudi se međusobno takmiče kako bi mogli živjeti od svog rada.

Rođeni u takvim okolnostima, navikli smo se takmičiti misleći kako je to jedini način. Neki se nikada uopšte ni ne zapitaju može li biti drugačije. Nemaju vremena za to jer se moraju tamičiti iz situacije u situaciju, svaki dan, čitav dan.

Vjerujemo da je takmičenje dobro i da oni koji se bolje takmiče bolje žive. No, šta to znači?

Sve dobro u životu zavisi o pobjeđivanju onog drugog. Ako su drugi bolji od nas, naš kvaliteta života će padati. Nije ni čudo da ne želimo drugima dobro. Nije ni čudo što se veselimo ako je nekome krenulo loše.

Uopšte nije čudno što smo sebični i razmišljamo samo i jedino kako sebi ugoditi.

Zapravo, toliko smo u strahu od drugih da dižemo zidine oko sebe kakao bi bili sigurni sami sa sobom. Konačno, to se dogodi pa ostajemo sami sa sobom.

Ovo je vidljivo prema načinu komunikacije među ljudima.

Nema topline, bliskosti, saosjećanja, nema ljubavi.

Hladnoća, distanciranost i rezervisanost prožimaju većinu svakodnevnih kontakata. Toliko odvojeni od drugih zaboravljamo na ljudskost.

Neljubaznost je ukorijenjena u psihologiju savremenog života, ojačana zakonitostima socioekonomskog sistema.

Neljubaznost je svuda oko nas i samo rijetki vide zastrašujući efekt koji proizvodi na individualnoj i društvenoj razini.

Posljedice neljubaznosti

Zbog takvog načina života mnogi od nas trpe i pate. Ako bacite pogled na ljude oko sebe, vidjet ćete da ne uživaju u životu. Žele ostaviti svoje živote iza sebe i biti negdje drugo i raditi nešto drugo, sve ispočetka, ne znajući kako to postići.

Šta ljudima donosi zadovoljstvo u životu?

Odgovor je: međuljudski odnosi prožeti ljubaznošću i uvažavanjem. Bez obzira na visinu dohotka ili odsutnost dohotka, biti prazna srca i usamljen nije življenje. To je puko preživljavanje u kojem se onim bogatijima čini malo udobnije ali jednako su prazni ako ne i gore.

Ali kako biti ljubazan prema drugima ako se konstantno takmičimo? Ako vidimo svijet izvan nas, umjesto da ga doživljavamo kao dio sebe, ako ga se bojimo i zaziremo od njega i htjeli bi biti drugdje, ne možemo razvijati takve odnose.

Razvijanje ljubaznosti

Svi religijski pravci uz duhovne učitelje, kroz čitavo vrijeme, uče nas važnosti razvitka saosjećanja i ljubaznosti. Biti ljubazan, ne osuđivati, sagledati ljude oko sebe te ih uvažavati. Ukratko, činiti drugima što bi htjeli da se čini nama.

Za veliku većinu ljudi ovo se čini nevjerovatno teško. Bez obzira koliko smo razvijali gore navedeno, u svijetu neljubaznosti vrlo brzo prelazimo na “drugu stranu”.

Pa kako onda ostati ljubazan i dobar u neljubaznom i lošem svijetu?

Do sada, naš pogled na svijet je obilježen odvajanjem – ja sam tu, ti si tamo, oni su ovdje, mi ondje … Odvojeni jedni od drugih i dalje se otuđujemo, nesvjesni činjenice da je to razdvajanje samo iluzija te da smo zapravo povezaniji međusobno mnogo više nego što bi ikada pomislili.

Duboka je veza među ljudima i ono što je važnije, potrebni smo jedni drugima kako bi opstali. Ako je ljudima u vašoj blizini dobro, a vama tog trenutka nije, postoji velika vjerovatnost da će vas povući na “dobro”.

Onog časa kad shvatimo koliko su važni ljudi u našem životu, srca će nam se puniti ljubaznošću te ćemo je širiti gdje god se našli.

Stvaranje kruga ljubaznosti

Svjestan sam da se niko neće probuditi jednog jutra i početi širiti ljubav oko sebe, ali čvrsto vjerujem da je svako od nas sposoban biti ljubazniji prema drugima, bar malo ljubazniji.

Ljubaznost se može proširiti kao virus a, da mi to ne primijetimo. Može se širiti kao požar od srca do srca. Ljubaznost liječi, smiruje, donosi zadovoljstvo svakome ko joj se nađe na putu.

Kada smo ljubazni sadimo sjeme ljubavi. Naravno postoji vrijeme koje je potrebno da se korijeni prime ali kad se to jednom dogodi procvast će na najljepši mogući način. Veliki osmjesi, nježni zagrljaji i lijepe riječi samo su neki od plodova koji će izrasti na korijenima ljubaznosti.

Izvor: gentleman.hr