Kada je njen muž tražio razvod jer je našao ljubavnicu, zahtijevala je samo jednu stvar

Ovih dana je razvod česta pojava, ali se razvod ovog muškarca pretvorio u nešto nesvakidašnje. Upoznajte se sa ovom emotivnom pričom koja će vas rasplakati.

Jednog dana sam se vratio kući, spremio večeru ženi, uhvatio je za ruku i rekao: “Želim razvod”. Ona nije djelovala uzrujano i mirno me je upitala zašto. Moj odgovor je bio dvosmislen, što ju je razljutilo. Polomila je tanjir i zaplakala: “Ti nisi pravi muškarac!”. Cijelo veče nismo razgovarali. Vjerovatno je tražila slabost u našem braku, ali ja je jednostavno više nisam volio. Tu je bila Džejn.

Sa osjećajem krivice sam joj pokazao papire za razvod, ostavljajući joj kuću, auto i 30% moje kompanije. Ona ih je sa bijesom pocijepala. Žena sa kojom sam proveo 10 godina se mijenjala. Žao mi je što je potrošila toliko energije i vremena u naš brak, ali nisam mogao da ne kažem kako se osjećam. Zaplakala je i cijeli taj momenat razvoda je izgledao stvarniji.

Kada sam se sutradan vratio kući, ona je sjedila za stolom i pisala. Odmah sam otišao da spavam. Slijedećeg jutra mi je rekla uslove za razvod: nije ništa zahtijevala od mene, već da cijeli naredni mjesec provedemo kao normalan par. Razlog: našeg sina su čekali važni ispiti i nije željela da ga uznemiravamo razvodom prije toga.

Takođe mi je rekla da se sjetim našeg vjenčanja i momenta kako sam je nosio preko praga u spavaću sobu. Od sada, tokom cijelog mjeseca, trebalo je da je nosim preko praga u spavaću sobu. Mislio sam da je šašavo, ali sam se složio da je ovako podnošljivije.

Prvog dana smo bili malo nespretni i naš sin je aplaudirao i pjevao: “Tata nosi mamu u naručju”. Njegove riječi su izazvale novi talas bola u meni. Nosio sam je do spavaće sobe preko praga. Zatvorila je oči i rekla tihim glasom: “Ne govori našem sinu o razvodu”. Klimnuo sam glavom u znak razumijevanja.

Drugog dana smo se malo poboljšali. Bila je u mom naručju i mogao sam da osjetim njen miris na košulji. Shvatio sam da je prošlo dosta vremena od kada sam pogledao svoju ženu. Njeno lice je imalo fine bore, a kosa se polako pretvarala u sivu. Naš brak je ostavio tragove na njoj. Na momenat sam se zapitao šta sam joj to uradio.

Kada sam je trećeg dana nosio, osjetio sam talas intimnosti kako se vraća. Ovo je žena koja je izdvojila 10 godina svog života sa mnom. Četvrtog i petog dana sam osjetio da je intimnost jača. Kako je prolazio mjesec, ja sam je sa sve većom lakoćom nosio i osjećao kako postaje mršavija.

Jedno jutro mi je sinulo da ona vjerovatno osjeća toliko bola i gorčine prema meni. Bez razmišljanja sam prešao rukom kroz njenu kosu. U tom momentu se pojavio naš sin i rekao: “Tata, vrijeme je da nosiš mamu!”. To je postao jutarnji ritual da je izvodim iz kuće u naručju. Ona je čvrsto zagrlila sina, a ja sam skrenuo pogled kako se stvari ne bi promijenile. Uzeo sam je u naručje, a ona me je obuhvatila rukama oko vrata. Držao sam je čvrsto – kao dana kada smo se vjenčali.

Posljednjeg dana, dok sam je držao u naručju, nisam mogao da izdržim. Otišao sam do Džejninog stana i rekao joj: “Žao mi je, Džejn, ali ja ne želim da napustim svoju ženu”. Iznenada je sve bilo jasno: Nosio sam ženu preko praga na dan vjenčanja i obećao joj: “Dok nas smrt ne rastavi”. U povratku kući sam joj kupio cvijeće i cvjećar me je upitao šta da napiše na posveti. Rekao sam nasmijano: “Nosit ću te preko praga dok nas smrt ne rastavi”.

Sa cvijećem u rukama i osmijehom na licu, vratio sam se kući. Međutim, moja žena je preminula u snu tokom noći dok sam bio napolju. Kasnije sam saznao da je bolovala od raka, ali sam bio toliko preokupiran sa Džejn, da nisam ni primjetio. Ona je znala da će uskoro umrijeti i željela je da ništa ne pokvari odnos između mene i našeg sina jedinca. U njegovim očima, ja sam bio najromantičniji muž kojeg je bilo ko mogao da zamisli. Tako sam je iznio iz kuće preko praga poslednji put.

Izvor: avaz.ba