KAD ČOVJEK OSTANE ČOVJEK: Kćerka mu je poginula 25. maja ’95. na tuzlanskoj ‘Kapiji’ ali on se nije svetio nego je spasio 5 zarobljenih vojnika VRS (VIDEO)

Nakon gubitka kćerke, Arif Ahmetašević je sa diverzantskom jedinicom kojom je komandovao u blizini Lukavca zarobio pet srpskih vojnika. Uprkos nagovorima drugih da ih pobije, Arif je odlučio da ih ipak razmjeni

“Kada smo zarobili tu petoricu, pitao sam ih samo jedno, znaju li ko je 25. maja ispalio granatu na Kapiju? Nisu znali, jedan kaže: ‘Ubijte me, ali ne znam’. Vidio sam da ne znaju i poslao sam ih na razmjenu. Bilo je teško sačuvati ih, nagovarali su me da ih pobijem, ali sam ja o tome odlučivao. Jedan mi moj kaže: “Arife, nemamo ni kanafe da ih vežemo, a kamoli šta drugo. Daj da ih poklepamo.” Nisam dao, ne mogu i gotovo. Da sam uzeo pušku i pucao u nekog ko je nezaštićen, pojela bi me savjest.”, ispričao je Arif.

2005. godine, Internacionalna liga humanista dodjeljuje mu povelju “Linus Pauling” za mir.

“Bio sam 24. maja 2005. godine gost u studiju tuzlanske televizije. Pričali smo o desetogodišnjici ubistva na Kapiji. Ljudi koji su bili zarobljeni gledali su, pa su me prepoznali. Kontaktirali su u Tuzli Srpsko građansko vijeće i tako su me predložili za nagradu. Do tada nisam ni znao šta to priznanje znači, nisam znao ni da sam nominiran”, rekao je Arif.

I bez obzira što je imao priliku za osvetu, kod Arifa je ipak preovladala humanost.

“Znate, bilo je ljudi koji su smatrali da ih nisam trebao ostaviti žive. Kažu: ‘Ti njima oprosti život, a oni tebi ubili dijete’. To su mi govorili neki od ljudi koji su, nažalost, kao i ja izgubili dijete na Kapiji, ali nijedan od njih nije bio pripadnik Armije RBiH. Nije znao šta znači puška, linija, žar borbe. Rekao sam im: ‘Ako hoćete da se svetite Srbima, imate crkvu u Tuzli, ja ću vam dati bombe, idite nedjeljom kad se skupe u podne i hitnite bombe unutra’. Kažu mi: ‘A što bismo mi te ljude ubijali?’ Pa tako sam i ja razmišljao, što ću ubiti te ljude kada oni nisu ubili moje dijete”.

Izvor: frontal.ba