Junak sa zelenog travnjaka: Ponizio je Hitlera i za to platio najvišu cijenu
Matthias Sindelar (1903 – 1939) bio je jedan od najvećih austrijskih fudbalera svih vremena, a savremenici su njegovu igru uspoređivali s onom velemajstora u šahu.
Razlog zbog kojeg vam njegovo ime možda nije poznato jeste taj što se, kao ispravan čovjek, našao na pogrešnome mjestu u pogrešno vrijeme.
Sve je počelo kao sportska bajka. Između dva svjetska rata, Sindelar je bio velika zvijezda u domovini. “Čovjek od papira”, kako su mu tepali zbog gotovo nadljudske sposobnosti prodiranja kroz suparničku odbranu, bio je ponosni igrač “Austrije Beč”, kluba koji su podržavali bečki Jevreji. Svjetsko priznanje dobio je kao dragulj nacionalne selekcije, vođa navale nepobjedivog “Wunderteama”.
Fudbalski Mozart stekao je popriličan imetak, a kako je uz to bio naočit, žene su mu se doslovce bacale pod noge. A onda je došla ta kobna 1938. godina … Godina u kojoj je Hitler izvršio Anschluss, pripojenje Austrije Trećem Reichu. Sindelarova domovina tako se ponovno našla pod njemačkom čizmom. Dok su mnogi Austrijanci, što zbog straha a što zbog ličnih interesa, aneksiju smatrali trijumfom, patriota Sindelar u njoj je gledao poraz.
Stvari su krenule s lošeg na gore kad su nacisti protjerali sve jevrejske igrače i uposlenike iz klubova (mnogi od njih bili su Sindelarovi bliski prijatelji!), te donijeli odluku o ukidanju austrijske reprezentacije. Kao virtuozi propagande, dozvolili su, međutim, posljednju utakmicu između Austrije i Njemačke, prijateljski dvoboj koji je trebao simbolizovati veliko ujedinjenje.
Austrijski igrači dobili su direktivu iz nacističkih redova da igraju konzervativno, kako bi se ostvarilo “bratsko” izjednačenje. Sindelar se pridržavao uputstva … Barem u prvom poluvremenu. Vrlo očito je propuštao svaku priliku da postigne gol, vukući se po terenu poput artritične babe, što je samo po sebi namrštilo čela mnogih Hitlerovih aparatčika. Izgledalo je, naime, kao da se momak sprda s njima, a tako je i bilo. A onda, u drugom poluvremenu, postigao je navjerovatnu “golčinu”, koju je, da stvar bude gora, proslavio plešući pred VIP ložom punom bijesnih nacista. Njihov bijes postao je još veći kad je publika počela skandirati tek jednu riječ – Austrija!
Možda bi sve ostalo na tome da, dva mjeseca nakon njemačkog poraza, Sindelar nije odbio nastupati za Treći Reich. Povukavši se u sportsku penziju, kupio je mali kafić od jevrejskog vlasnika, koji je protjeran iz zemlje. Nesretnom čovjeku je platio punu cijenu, premda je, prema novom zakonu, birtiju mogao dobiti za simboličnu svotu. Ugostiteljska karijera nije potrajala ni pola godine. Ledenog januarskog jutra 1939. godine, Sindelar i njegova djevojka pronađeni su mrtvi u svome stanu. Službeno, radilo se o nesretnom slučaju, odnosno trovanju ugljičnim monoksidom zbog neispravnog dimnjaka. Neslužbeno, nacisti su likvidirali čovjeka koji ih je ponizio i koji je, ostajući vjeran svojim idealima, odbio plesati kako Reich svira.
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr/pozitivno.ba
