Javnost je zavedena u priču o nepostojanju NLO-a. Ali, oni postoje.

Russia Today (RT) je razgovarao s Rossom Coulthartom, autorom nove knjige, ‘In Plain Sight’, koja bilježi niz tajanstvenih viđenja NLO-a širom svijeta – i detaljno opisuje iznuzetne napore službenih vlasti da ih ili negira ili prikrije.

U posljednjih 12 mjeseci došlo je do eksplozije inicijativa za NLO-e, uključujući formiranje Međunarodne Koalicije za Vanzemaljska istraživanja i pokretanje projekta Galileo. Zatim je uslijedio revolucionarni izvještaj Pentagona, u kojem se priznaje da je bilo incidenata s neidentifikovanim vazdušnim pojavama (u daljnjem tekstu UAP – eng. Unidentified Aerial Phenomena, op.prev.) koje se nisu mogle objasniti.

Pa ipak bi nova knjiga, ‘In Plain Sight’ (“Na vidljivom mjestu”, op.prev.), nagrađivanog istraživačkog novinara Rossa Coultharta mogla biti jedan od najinteresantnijih razvoja događaja do sada. Coulthart nema reputaciju koju treba održavati u zajednici NLO-a, ali već dugo ima želju da se pozabavi velikim pitanjem: jesmo li zaista sami?

“Uvijek me je zanimala ta tema, uglavnom zato što je uz nju vezan takav tabu. To je prava stigma za novinarstvo”, rekao je.

“Sjećam se da su mi urednici govorili: ‘Ross, mi ne pravimo priče o NLO-ima.’ Radio sam puno priča vezanih uz nacionalnu sigurnost i odbranu. Proveo sam veliki dio posljednjih 30-ak godina pokrivajući ratove, terorističke napade i sve bijede svijeta. I puno tih kontakata [koje sam ostvario] … kada sam ih pitao o NLO-ima, nisu to odbacili [tj. ideju da postoje].”

Rođen na Novom Zelandu, Coulthart je bio fasciniran incidentom iz 1978. u kojem je kamerman napravio snimak objekta koji leti uz avion iznad grada Kaikoure na južnom ostrvu zemlje. Sedmmicama kasnije, vlasti su to pripisale ili planeti Veneri ili odrazu s ribarskih brodova.

“Kao 16-godišnjem dječaku, zvučalo mi je uvjerljivo, pa nisam puno razmišljao o tome”, priznao je. No, na univerzitetu, Coulthart je osigurao svoj prvi trag pronalazeći one koji su bili umiješani u priču, i koji su ga uvjeravali da je ono što su vidjeli bio čvrst predmet.

Premotajmo do 90-ih, kada se afirmisao kao novinar i kada je radio u australskoj istraživačkoj TV emisiji ‘Four Corners’. Nakon završetka jednodnevnog snimanja u vazdušnoj bazi, domaćin je pozvao snimateljsku ekipu u bar na piće. Coulthart se prisjetio: “Nakon nekog vremena se nagnuo naprijed i rekao: ‘Mogu li vam postaviti pitanje? Zašto vaši mediji nikada ne objavljuju priče o NLO-ima?”

“Odmah priznajem da sam se nasmijao, i rekao sam, ‘Zato što je to glupost’. A on je rekao: ‘Ne, nije’. Volio bih da znam ko je bio taj momak – bio je vrlo, vrlo visoki funkcioner, jedan od najviših na poziciji u našoj vojsci u to vrijeme.”

Sputan ograničenjima mainstream medija, ipak je uspio uvjeriti svoje šefove da naprave priču o UAP-ima godine 2011. – ali to je bilo samo zato što su ga poslali u London da intervjuiše rock zvijezdu koja je otkazala intervju i televizijska kuća je teko imala rupu u programu za popuniti.

Coulthart je iskopao izvještaje o viđenjima iz 1980. u blizini zračne baze RAF Bentwaters i ušao u trag pukovniku Charlesu Haltu, koji je tvrdio da je vidio leteći objekt. Prisjetio se: “Dali smo emisiji samo pola sata za emitovanje i publika je jednostavno poludila. Javnost je bila jako zainteresovana, i, što je još važnije, ono što nas je oduševilo je broj ljudi koji su zvali i nudili informacije.”

“Javljali su mi se iz cijele Australije, rekavši da su vidjeli sličan objekt. Bili su zaprepašteni što su mediji konačno napravili izvještaj o ovoj priči. Dobra stvar za njih je što temu nismo ismijavali – bavili smo se temom s poštovanjem.”

‘In Plain Sight’ sadrži detaljnu analizu mnogih viđenja, uključujući Coulthartov lični favorit – čovjeka koji je sjedio u ležaljci u kinu na otvorenom u južnoaustralskoj pustinji kada se pojavila cilindrična letjelica. Čovjek je tvrdio da je mogao vidjeti svjetlost unutar objekta kroz njegove prozore.

Coulthart se upustio u pisanje knjige nakon što je postao slobodnjak i odbacio okove urednika, te napominje da je nedavno priznanje Pentagona, da nešto “tamo vani” zaista postoji, dodalo pozitivan napredak.

Objasnio je da: “U suštini postoji jedna jedina rečenica koja se ponavlja od strane bilo koje Five Eyes nacije (Velika Britanija, SAD, Kanada, Novi Zeland i Australija). Ako pitate: ‘Jesu li NLO-i stvarni?’, oni ne odgovaraju na pitanje. Oni samo kažu da nema problema s nacionalnom sigurnošću vezano uz UAP-ove i da oni ne predstavljaju prijetnju sigurnosti letova. Ali, u julu ove godine, sve se to dramatično promijenilo.”

“Svako može pročitati taj izvještaj. Vrlo, vrlo jasno kaže da NLO-i predstavljaju prijetnju sigurnosti letenja i da su moguća prijetnja nacionalnoj sigurnosti. To je potpuni preokret. Niko u Pentagonu ne objašnjava zašto su to učinili, ali ja mislim – a i rečeno mi je – da je to zato što shvataju da je igra završena. Moraju na kraju krajeva priznati ono što znaju.”

U svojoj knjizi, Coulthart istražuje vezu između NLO-a i nuklearnih postrojenja. ‘In Plain Sight’ počinje pričom iz 1991. o ženi po imenu Annie Farinaccio, koja je bila na zabavi u američkoj bazi u udaljenom australskom North West Capeu. Dva policajca su joj ponudila vožnju nazad u grad i nikad nije zaboravila šta je vidjela dok su se vozili.

Coulthart je rekao: “Annie je sjedila skamenjena. Pogledala je kroz prozor i vrisnula, dok je ugledala tu gigantsku trokutastu letjelicu sa svjetlima koja je lebdjela tačno iznad njih dok su se vozili pri brzini od 100 km/h.”

“U tren oka, letjelica se podigla do 1000 stopa (300 m), a zatim se spustila na lijevu stranu automobila. Do tada, Annie je molila [policiju] da je vrati u grad, a onda se objekt ponovno podigao do 1000 stopa i spustio se na desnu stranu automobila.”

U bazi su bili smješteni odašiljači vrlo niske frekvencije, koji bi, u slučaju rata, slali signale američkim nuklearnim podmornicama. Annie su posjetili američki službenici, odveli su je nazad u bazu i rekli joj da je vidjela meteorološki balon – iako letjelica ni na koji način nije nalikovala na njega.

Knjiga bilježi još jedan incident, u Rusiji, kada je oružje u nuklearnom silosu bilo misteriozno naoružano i spremno za lansiranje, bez ikakve akcije oficira.

Coulthart je rekao: “Bili su u panici. Činilo se da ta inteligentna bića demonstriraju da, bez obzira kakav bio vaš sigurnosni sistem, oni ga mogu probiti. A ako to je neka vrsta inteligentnih bića, čini se da šalju poruku – čini se da izražavaju neki stav o korištenju ili o potencijalnoj zlopotrebi nuklearnog oružja.”

U knjizi je i priča o učitelju Andrewu Greenwoodu iz Clayton Southa, predgrađa Melbournea. Zajedno sa svojim srednjoškolskim učenicima, vidio je metalni disk koji se pojavio na nebu bez oblaka.

Greenwood je razgovarao s lokalnim medijima prije nego što je ušutkan. Coulthart je rekao: “Ovdje stvari postaju vrlo zlokobne. Dvije sedmice nakon incidenta, pokucali su mu na vrata njegove privatne kuće. Na pragu je bio čovjek  u uniformi – viši oficir – a drugi gospodin je bio nekakav službenik, možda policajac ili, vjerovatnije, obavještajni službenik.”

“Andrew je još uvijek ljut na ono što su učinili. Ravnodušno su mu zaprijetili i rekli: ‘Ako ćeš pričati s bilo kime o onome što si vidio, pobrinut ćemo se da izgubiš posao – reći ćemo da piješ i da onda predaješ na nastavi.’ Andrew nema razloga lagati o ovome i, što je još važnije, ono što kaže da je vidio je potkrijepljeno sa 167 svjedoka, i da su svi u zapisniku, zadnji puta dok je provjeravao. To je stvarno najneobičniji slučaj.”

Coulthart je iskopao više otkrića, uključujući i sugestije o nađenim letjelicama s ne-ljudskom posadom. Izvori tvrde da i SAD i Rusija imaju postrojenja u kojima su letjelice pohranjene, ali Coulthart kaže da je generalno skeptičan prema takvim tvrdnjama, s obzirom da nije vidio dokaze. “To je najveći problem koji imam. Vlade ne znaju baš čuvati tajne i mislim da ukoliko bi vlada Sjedinjenih Država čuvala takvu tajnu, onda bi ona do sada procurila van, ali nije”, kaže on. “Ali, kada pogledate u arhive američke vlade … zato sam svoju knjigu nazvao ‘In Plain Sight’. Dokazi su tu, na vidljivom mjestu. Postoje arhive CIA-e koje pokazuju da je radila s Ministarstvom dobrane SAD-a da povrati iz Nepala i Afganistana ono što se u dokumentima naziva ‘leteći tanjiri’.”

Uz knjigu, Coulthart je producirao dokumentarni film o NLO-ima, te je naišao na ohrabrujuću razinu podrške i medijskih kolega i javnosti. “Odaziv je bio zapanjujući. Nikada u svojoj karijeri nisam imao takvu reakciju kao što sam imao na ovu temu”, objasnio je Coulthart. “Bilo je previše. Svaki dan sam potpuno iscrpljen – probudim se i imam doslovno 300 do 500 mailova, od ljudi koji mi govore o svojim viđenjima, do ljudi koji mi nude informacije. Kao da smo otvorili ranu i sva stvarnost se izlijeva van.”

Ipak, glavna je svrha ove knjige da se vidi kroz maglu. Prema Coulthartu, to je gotovo kao da dijelovi medija ne žele priznati da su spavali za volanom.

Nastavio je: “Mediji su ovdje neuspješni. Mediji su zaključani u paradigmi na koju su ih, apsurdno, potaknuli CIA i američko ratno vazduhoplovstvo još 1960-ih.”

“CIA je odlučila suzbiti priče o NLO-ima – ne znam zašto, ali tvrdi se da je to bilo zato što su bili zabrinuti da će ljudi koji prijavljuju NLO-e stati na put ljudima koji pružaju rano upozorenje na slijetanje ruske ICBM [interkontinentalne balističke rakete] na SAD. To je apsurdan argument, da su htjeli spriječiti ljude da ne ometaju telefone u NORAD-u [Sjevernoameričkoj komandi vazdušne odbrane] sa pričama svojih uočavanja. To je jednostavno smiješno.”

Za čovjeka koji je vješt s riječima, Coulthart poprilično sažeto opisuje i zaključuje ovu složenu temu. Iako dosad nije uspio saznati sve što vlade i sigurnosne agencije znaju o NLO-ima, jasno mu je zašto je ta tema izrugivana kao zabava za budale. “Izmanipulisani smo,” on kaže. “I dosta nam je.”

Izvor: hr.sott.net