Istorija najprepoznatljivije sarajevske građevine: Sebilj na Baščaršiji

Iskonska ljubav prema vodi duboko je ukorijenjena u svijest svakog stanovnika šeher Sarajeva.

Ubjedljivo najprepoznatljivija građevina Sarajeva jeste sebilj na Baščaršiji. Svojom ljepotom, gordošću i postojanjem, još prkosi vremenu i kao pravi ljepotan pronosi ljepotu bosanske prijestonice.

U sebilju je prvobitno boravio službenik koji je punio tasove (posude) vodom i dijelio ih žednim prolaznicima.

Riječ sebilj je arapskog porijekla i označava “zgradu na putu u kojoj ima vode”. U Sarajevu je nekad bilo više sebilja, ali su u katastrofalnom požaru 1697. godine uništeni svi sarajevski sebilji. Jedini preostali sebilj na Baščaršiji, u današnjem obliku izgrađen je davne 1913. godine, i s razlogom važi za značajan spomenik arhitekture svog doba.

Domovina sebilja je Arabija. Njihova gradnja u našoj zemlji počela je dolaskom Osmanlija.

Bosanski vezir hadži Mehmed-paša Kukavica 1753. godine nalaže izgradnju sebilja u staroj sarajevskoj čaršiji, a vodu dovodi iz Gazi Husrev-begovog vodovoda. Kukavicin sebilj je porušen 1891. godine, a razlozi nisu poznati. Prema nacrtima sebilja građenih u 16. vijeku, arhitekta Aleksandar Wittek projektuje novi sebilj, koji je izgrađen 1913. godine i koji krasi Baščaršiju i Sarajevo do danas.

Evlija Čelebija spominje da je 1660. godine u Sarajevu bilo 300 sebilja i do danas je sačuvan samo ovaj na Baščaršiji.

Sebilj na Baščaršiji je izgrađen od kamena hreše, drveta i bakra. Na betonske temelje je oslonjen osmougaoni postament obložen fino urađenim kamenom iznad kojeg je bogato i lijepo izvedena drvena konstrukcija sa mušepcima (drvenim rešetkama) i prozračnim otvorima, što daje svojevrstan pečat vitkosti cijelom objektu.

Krovnu konstrukciju karakteriše velika i rešmom ukrašena streha sa kupolom, pokrivenom bakrom, kao završnim elementom na čijem vrhu se nalazi alem. Voda otiče u dva velika monolitna kamena korita.

“Tu se čovjeku čini da može dugo živjeti, jer na hiljadu mjesta po Sarajevu teku česme iz vrela neumrlosti.” (Nekresija, najpoznatiji sarajevski pjesnik s kraja 16. i početka 17. vijeka)

Prva sanacija sebilja na Baščaršiji urađena je 1981. godine, potom manja intervencija 1984. godine pred Zimske olimpijske igre održane u Sarajevu.

Usljed granatiranja grada 1992. godine sebilj je oštećen gelerima, pa je manja popravka uslijedila 1997. godine, kada su popravljeni mušepci i obojena drvena konstrukcija.

Sebilj je detaljno restauriran 2006. godine, kada je zamijenjen je bakarni pokrov, saniran dovod i odvod vode, urađena zaštita drveta.

Izvor: sarajevo.co.ba