Istorija jednog neprijateljstva: Kako su SAD sravnile sa zemljom Sjevernu Koreju
Na Zapadu postoji tvrdoglava tendencija da se Sjeverna Koreja prikaže kao militantna država s paranoičnom mržnjom prema Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima. No, ono što se u takvim prikazima izostavlja je neviđena agresija koju je zemlja pretrpila pod američkim bombama.
Tokom tri godine koliko je trajao Korejski rat (1950.-1953.), američko ratno vazduhoplovstvo izbacilo je 635.000 tona bombi na sjevernokorejsko tlo (uključujući 32.557 tona napalma), što je više nego što je Washington ukupno bacio na Pacifik tokom Drugog svjetskog rata (500.000).
Novinar Karl Wieck primjećuje za “Time” da su sovjetske studije kasnije procijenile da je bombardovanje sravnilo oko 85 posto zgrada u cijeloj zemlji – što uključuje i vojnu i civilnu infrastrukturu, obzirom da su američki funkcioneri smatrali “vojnim ciljem” gotovo sve izgrađeno ljudskom rukom, kako ističe istoričar Sar-Conway Lenz.
Prema nekim izvorima, bombardovanje je bilo toliko temeljno i toliko sveobuhvatno da su američki piloti veći dio kampanje proveli tražeći preostale mete, a kada je urbanih ciljeva ponestalo, gađali su brane, bilježi novinar Blaine Harden za “Washington Post”.
Istoričar Charles Armstrong piše da je samo sovjetska i kineska pomoć spriječila masovnu glad uzrokovanu poplavama izazvanim uništenjem pet ključnih brana u zemlji.
Komandant američkih bombardera na Dalekom istoku, general Emmett O’Donnell, koji je ranije predložio kampanju zapaljivog bombardovanja Sjeverne Koreje poput one koja je “bacila Japan na koljena” u Drugom svjetskom ratu, rekao je kasnije tijekom svjedočenja pred Kongresom da je “gotovo cijelo korejsko poluostrvo postalo samo užasna pustoš”.
Do istog je zaključka 1951. došao istraživački tim sastavljen od stručnjaka iz Istočne i Zapadne Njemačke, Kine i Holandije, napominjući da niko od njegovih članova “tokom cijelog putovanja nije vidio niti jedan grad koji nije bio uništen, a bilo je vrlo malo neoštećenih sela.”
© Getty Keystone/Getty Images
Sveobuhvatna američka agresija postala je neizostavan dio sjevernokorejskog identiteta, a iskustva iz Korejskog rata oblikovala su vanjsku politiku Pjongjanga u narednim decenijama, slažu se mnogi autori.
“Amerikanci nisu obraćali pažnju na ruske optužbe za neselektivne napade na civilne ciljeve. Ali za Sjevernokorejce, koji su živjeli u strahu od napada B-29 gotovo tri godine, uključujući mogućnost bacanja atomskih bombi, američki vazdušni rat ostavio je dubok i trajan utisak. Vlada DNRK nikada nije zaboravila lekciju o ranjivosti Sjeverne Koreje na američke vazdušne napade i pola vijeka nakon primirja nastavila je jačati protivvazdušnu odbranu, graditi podzemna postrojenja i u konačnom razviti nuklearno oružje kako bi osigurala da se Sjeverna Koreja neće naći ponovo u takvoj poziciji … Rat protiv Sjedinjenih Država, više nego bilo koji drugi pojedinačni faktor, odgovoran je za kolektivni sjevernokorejski osjećaj straha od vanjskih prijetnji koji će se nastaviti dugo nakon završetka rata,” piše istoričar Charles Armstrong.
Izvor: hr.sott.net
