Istinita horor priča iz Engleske: Natprirodna događanja u kući u sjevernom Londonu
Poltergeist ili, u prijevodu, bučni duh predstavlja paranormalni fenomen koji se povezuje s nasilnim entitetima koji se javljaju na ukletim mjestima odnosno mjestima koja su ispunjena negativnom energijom.
Obično je riječ o vrlo neugodnim pojavama koje se manifestuju u letenju predmeta, buci, neobičnim mirisima, ali i fizičkim napadima.
Najbolje dokumentovan slučaj
Jedan od najbolje dokumentovanih slučajeva pojave poltergeista dogodio se u Velikoj Britaniji u sedamdesetim godinama 20. vijeka. Sve se zbivalo u četvrti Enfield u sjevernom Londonu, u kući u kojoj je živjela samohrana majka Peggy Hodgson i njeno četvero djece. Između 1977. i 1979. porodica Hodgson doživjela je niz neobičnih i vrlo neugodnih iskustava u kući u kojoj je stanovala. U centru aktivnosti onoga što se obično pripisuje djelovanju poltergeista su bile dvije djevojčice Janet (11) i Margaret (13). Ono što ovaj slučaj izdvaja od ostalih je činjenica da su ovim paranormalnim događajima svjedočile brojne osobe, njih više od 30-ak, uključujući komšije, istraživače, vidovnjake, novinare i druge.
Kako je sve počelo?
Sve je počelo krajem avgusta 1977. kada su se u kući počeli iznenada pomicati predmeti. Pomicanje predmeta je bilo popraćeno neobičnim zvukovima zbog kojih je uplašena porodica tražila pomoć komšija, a zatim i policije. Policija je na kraju ustanovila da ovdje ne može ništa učiniti odnosno da je slučaj izvan njihove ovlasti.
Slučaj dobija pažnju novinara i istraživača
Nakon neuspjeha s policijom Peggy Hodgson se za pomoć obratila novinarima nakon čega je porodicu posjetio fotograf Graham Morris iz Daily Mirrora. On je fotografijama odmah uspio potkrijepiti njihove tvrdnje jer je snimio predmete koji lete vazduhom bez ikakvog zdravo razumnog objašnjenja. Očajnoj porodici u pomoć su kasnije pritekli istražitelji Maurice Grosse i Guy Lyon Playfair iz “Društva za psihička istraživanja” od Playfair je kasnije napisao knjigu pod imenom “Ova kuća je ukleta” (The House is Haunted). U kući su tokom svog boravka snimili bogat audio-vizuelni materijal koji je samo dodatno potkrijepio zastrašujuća zbivanja i prisustvo neobjašnjivog entiteta. Tako su svjedočili ne samo pomicanju predmeta i neobičnim zvukovima već i levitaciji, ispisivanju grafita na zidovima, spontanom paljenju šibica i drugim neobjašnjivim fenomenima.
Mlađa kćerka u centru pažnje
Naime, od dviju djevojčica u središtu pažnje poltergeista bila je mlađa kćerka Janet koja je povremeno progovarala muškim glasom, a koji je identifikovan kao glas bivšeg stanara kuće Billa Wilkinsa, koji je u umro u kući, u dobi od 72 godine. Janet je jednom prilikom tačno opisala kako je Wilkins umro govorivši pri tome muškim glasom odnosno glasom koji se pripisuje Wilkinsu. Promjene glasa u Janet su se pokušale povezati s Touretteovim sindromom, no ta je teza odbačena jer je nemoguće da osoba nekoliko sati priča izmijenjenim glasom, a da pri tome ne ošteti glasnice što se kod Janet evidentno nije dogodilo.
Višestruke ekranizacije
Priča je digla veliku prašinu u javnosti, a zbog svoje dramatičnosti koja je bila potkrijepljena brojnim dokaznim materijalom do danas je u više navrata ekranizirana.
Djevojčica Janet je danas zrela žena i dalje ostaje pri svome i kazuje: “Nije me briga šta oni misle, znam šta se dogodilo i znam da je to bilo stvarno.” Njen je cjelokupan utisak da duh prethodnog stanara nije želio u kući nove pridošlice. Čitavog tog perioda života se danas prisjeća s primjesama gorčine i straha. Navodi da je čak neko vrijeme bila smještena u psihijatrijsku bolnicu kako bi se vidjelo stanje njezinog mozga, a zahvaljujući tome dobila je i naučnu potvrdu da je s njezinim moždanim aktivnostima sve u redu.
Povremena lažiranja
Do sada nije bilo donešeno nikakvo zadovoljavajuće objašnjenje ovih događanja osim onog paranormalnog. Glavne sudionice su, doduše, priznale da su u nekoliko navrata lažirale događaje kako bi vidjele da li će istražitelji uočiti razliku između stvari koje čine one i onih koje su proizvod nedobronamjernog entiteta.
.
Je li kuća još ukleta?
Janet je rekla da je kuću kasnije posjetio i sveštenik i da je njegov posjet donio smirenje, ali da nije u potpunosti zaustavio paranormalna događanja te da je majka i nakon toga u kući čula neobjašnjive zvukove. Peggy se pripisivalo da je sve iscenirala kako bi se iselila iz kuće koju je dobila na korištenje od lokalne uprave i kako bi tako dobila bolji smještaj, no ona je u kući ostala sve do svoje smrti 2003. godine, što je opovrglo takve tvrdnje. Nakon toga u kuću je uselila nova stanarka Clare Bennett sa svoja 4 sina. Ona kaže da se od prvog trenutka u kući osjećala nelagodno. Jedne večeri jedan je od njezinih sinova usred noći uočio muškarca kako ulazi u njegovu sobu, zbog čega je otrčao majci i rekao da želi što prije napustiti kuću, što su i učinili već idućeg dana. U kući trenutno živi nova porodica koji ne želi biti identifikovana.
Naučna objašnjenja
Naučnici još uvijek nemaju odgovore na brojna pitanja vezana uz događanja iz Enfielda i slične slučajeve, no smatraju da okidač za psihokinezu odnosno neobjašnjive i nekontrolisane fizičke manifestacije mogu biti psihička stanja osoba, naročito adolescenata.
Izvor: povijest.hr
