Ispovijesti o pozivima sa onog svijeta: “Moj otac se javio 13. septembra, na drugu godišnjicu svoje smrti …”

Četiri ispovijesti o telefonskim pozivima koji se ‘nisu smjeli desiti’

“Bila je nedjelja poslijedpodne, spavao sam ali me je probudila zvonjava telefona. Čim sam se dovoljno razbudio, podigao sam slušalicu. Začuo sam glas svog oca. Imao je karakterističan, dubok glas i nije moglo biti zabune ko je u pitanju. Pitao me je kako sam. Imao sam tešku operaciju nekoliko dana ranije i oporavljao sam se. Želio je da zna da li sam čuo za smrt dvojice ljudi. Rekao sam da nisam. Konstatovao je zatim da će stvari krenuti na bolje, da je tu u blizini i da me voli, ali da mora da ide i prekinuo je vezu. Kada sam spustio slušalicu, bilo je to kao da sam se sa nekog drugog nivoa stvarnosti vratio na ovaj. Smjesta sam pozvao svoje rođake da im kažem da je tata zvao! Moj otac se javio 13. septembra, na drugu godišnjicu svoje smrti”, završio je svoju priču Michael D.

Jodie W. je imala sličan poziv sa ‘druge strane’, ali najvjerovatnije ne preko ‘žice’, jer njen telefonski aparat u tom trenutku nije čak bio ni ukopčan u mrežu: “Tokom 1999. godine naš je telefon nekoliko puta bio u kvaru. Majka je bila na poslu i ja sam zadrijemala kada me je zvono probudilo. Podigla sam slušalicu ali s druge strane nisam ništa čula. Ponovo sam se javila, a onda sam čula čovjeka koji je rekao nešto što nisam razumjela. Upitala sam: ‘Šta?’ i onda je glas ponovio: ‘Da li je to berbernica?’ Odgovorila sam: ‘Ne.’ i poslije toga nisam više ništa čula. Spustila sam slušalicu i tada mi je sinulo da je osoba zvučala baš kao moj djed koji je umro prije nekih 4-5 godina. Na moje iznenađenje, tek onda sam shvatila da telefon čak nije ni uključen u zid. To me je još više uvjerilo da sam zaista čula djedov glas”, zaključila je Jodie.

Mary B. nikada nije vjerovala u duhove, ali je nakon telefonskog razgovora koji je vodila 26. aprila 2001. godine, kao prodavac telefonske opreme, promijenila mišljenje. Pozvala je jedan broj u Pennsylvaniji a žena koja se javila se predstavila kao gđa B. Ni nakon podužeg razgovora, Mary nije uspjela da je zainteresuje za svoju ponudu. Sagovornica joj je objasnila da o svemu odlučuje njen muž, koji se nakon penzionisanja posvetio svom hobiju – pecanju, pa joj je rekla kako je najbolje da ga potraži rano ujutro, prije nego što ode od kuće. Takođe je ispričala da on ima običaj da vodi duge telefonske razgovore sa rođacima u Sjevernoj Carolini. “Narednog dana pozvala sam onako kako mi je gđa B. rekla, predstavila se i objasnila da sam juče razgovarala sa njegovom suprugom. Možete zamisliti šok koji sam doživjela kada mi je uzrujano rekao: ‘Gospođo, ne znam sa kime ste vi razgovarali, ali moja supruga je nedavno umrla i ja nisam raspoložen da sa bilo kime pričam.’ Nakon toga je prekinuo vezu. Na neki način, bila sam mu zahvalna zbog toga, jer ne znam koje bih riječi izvinjenja u tom trenutku mogla da pronađem, ali s druge strane, voljela bih da sam mogla da ga pitam da li zaista voli pecanje i da li dugo razgovara sa Sjevernom Carolinom”, priča Mary B.

Da se pokojnici nekada znaju javiti i telefonom, ukoliko živi zaista žele da ih čuju, tvrdi Trisha G. čija je majka umrla 1995. godine. Sedam godina kasnije, Trisha je imala velikih problema sa sinom i često se molila Bogu da joj da snage i da joj stavi do znanja da je majka, koja joj je veoma nedostajala, još uvijek sa njom. Jedne noći njen vrisak probudio je supruga, koji ju je zatekao kako sjedi u krevetu sa telefonom u ruci. Ispričala mu je da je telefon zazvonio i da joj se javila majka: “Ponavljala sam; ‘Ali mama, ti si umrla!’ dok konačno nije uspjela da me ućutka i natjera da je slušam. Objasnila mi je da joj je Bog dozvolio da se javi na par minuta i kaže mi da su mi potrebni snaga, hrabrost i vjera. Bog to želi da mi kaže. ‘Dijete, ne zaboravi: snaga, hrabrost i vjera’, ponovila mi je i onda sam se probudila sa telefonskom slušalicom u ruci. Moj suprug kaže da nije čuo da je telefon zvonio, ali ja ne sumnjam da me je majka pozvala”, sigurna je Trisha G.