ISPOVIJEST DJEVOJKE IZ BiH: “Izgubila sam bližnje u ratu. Ne mrzim nikoga. Zašto bi ti koji ni ‘okusio’ rata nisi, mrzio nekog ko ti nije kriv?”

Ispovijest jedne djevojke (D. D.) izazvala je pažnju na Balkanu, pogotovo jer se u njenom tekstu osjeća emocija koja je prijeko potrebna da bi čitalac shvatio poruku u pravom smislu i kako dolikuje.

Njenu ispovijest prenosimo u cjelosti.

“Moji me odgajaše po uvjerenju da smo svi isti. Da svoje voliš, tuđe poštuješ.
Odgajaše me da sam po vjeri Pravoslavka, po nacionalnosti Srpkinja, po državnosti Bosanka i Hercegovka, po duši Jugoslovenka.
Odgajaše me tako da mi je kum Hrvat, najbolji drug Bošnjak, drugarice Makedonka i Slovenka. Odgajaše me da ne mrzim nikog jer sam bila beba kad je rat trajao, jer su svi ginuli, dok su profiteri zgrtali pare.
Odgajaše me da vjerujem da smo svi jednaki, da vjerujem u bratstvo i jedinstvo, u rad i sticanje sa svoje dvije ruke, u učenje, u zalaganje, istinu, pravdu, ljubav, mir i pomaganje.
Prijatelj mi je bio u logoru, oca su mu ubili, još ga nije pronašao, meni strica, a nas dvoje kao brat i sestra.
Nikad ružna riječ, slavimo i Božić i Uskrs i Bajrame i 1.maj.
Naše društvo je sastavljeno od Bošnjaka, Srba, Hrvata.
Ne mrzimo jedni druge, mrzimo ovu vlast. Istu ovu vlast koja nas tjera da bježimo odavde, istu ovu vlast koja nas huška jedne na druge, istu ovu vlast koja gleda ovu djecu, roditelje, ovaj napaćeni narod, gladne.
Istu ovu vlast koja 20 i kusur godina fura istu priču, koja zna da ako se ujedinimo neće vise moći krasti, neće moći zgrtati pare! U mojoj porodici ima i muslimana i pravoslavaca i katolika.
U mom društvu isto tako. Ako mi, koji smo u ratu izgubili bližnje, možemo da se družimo, poštujemo, pomažemo, volimo, možete i vi.
Narode, prestani da budeš ovca za šišanje.
Boli patka ovu vlast da li ste Bošnjak, Srbin ili Hrvat, pokrašće vas koji god da ste i za koga god da ste.
Nikakvom oni, višem cilju ne idu, niti oni brane neki nacionalni interes, već svoj džep i svoje dupe.
A ti, narode, pusti nek vas šišaju i skidaju vam vunu, nek vas ostavljaju gole kože, kad ne shvatate, ne vidite ili ne želite da vidite.
Dokle više mržnja, kad vam djeca nemaju hljeba jesti? Dokle više prepiranje ko je čiji, dok vam ispred nosa kradu sve što stignu?
Dokle više da glasate za “svoje” iako su lopovi? Šta ostavljate svojoj djeci za budućnost osim mržnje, podjela i zla?
Da li će oni sa tim stvarati sebi porodicu i hraniti je?
Šta nama, mladima ostavljate?!
Ko će ostati u ovim zemljama Balkana ako svi mladi odu?
A otićićemo, jer nam je muka ovog sivila, mržnje, biroa!
Otićićemo!
A ko će onda, čuvati ova prirodna bogatstva? Zašto pomažete vlasti da nas otjera?
Ujedinite se pobogu, otjerajte lopove, da nam može biti bolje!
Manje mržnje a više ljubavi!
Srdačan pozdrav svim dobrim ljudima širom Balkana!”