IN MEMORIAM: Špiro Guberina (01.03.1933.-27.11.2020.) – životna priča skromnog velikana!

Voljeni šibenski, hrvatski i jugoslovenski glumac preminuo je prije tri godine u Domu za starije i nemoćne u Zagrebu. Otišao je u 88. godini života, tokom kojeg su se smjenjivali lijepi, ali i beskrajno tužni trenuci. O svemu je govorio skromno, otvoreno i gospodski.

“I slušaj dobro što ti velin: Sa svima u dobre budi, a s gostioničarima pogotovo! Ne prođi mimo njih, a da ih ne pitaš: Gazda, triba li šta? I ne zalipi se ni za jednoga, nego sa svih grickaj pomalo”, govori Jozo Škovacin svom Netjaku u kultnoj sceni iz “Velog mista”.

Špiro Guberina zaista je osebujnom Škovacinu iz Dalmatinske zagore udahnuo život i s pokojnim Ivom Gregurevićem činio kultni glumački duo.

S Borisom Dvornikom glumio je u Velom mistu, seriji koju su obilježili majstorskom vještinom i posebnom emocijom.

Izvanredna karijera počela još u rodnom Šibeniku, nakon dva studija, Akademija je bila – treća sreća

Špiro Guberina rodio se 1933. godine u Šibeniku, gdje je proveo djetinjstvo koje je otkrivalo njegove bogate talente još dok je u muzičkoj školi svirao violončelo i u šibenskom amaterskom pozorištu glumio prve uloge. Iako je studirao građevinu, a onda matematiku – život ga je 1954. odveo na pravu adresu – Akademiju dramskih umjetnosti upisao je i u roku završio 1958. godine.

Otpočela je tada izvanredna karijera – više od 40 godina igrao je u HNK, a usporedo s predstavama nižu se i sjajni dramski trenuci. Nastupao je i u drugim zagrebačkim pozorištima, na Dubrovačkome ljetnom festivalu i Splitskom ljetu. Izuzetan je uspjeh ostvario u djelima Ranka Marinovića, njegovog voljenog profesora, istaknuo se u nizu uloga iz kapitalnih djela svjetske književnosti, a usto nastupao i na radiju te u televizijskim dramama i serijama. Među ulogama koje je odigrao treba spomenuti one iz pera Ranka Marinkovića: Čovjek i Don Juan (Zagrljaj), Krele i Pijanac (Kiklop), Jacobson (Zajednička kupka), Don Florijan (Glorija) i dr.; Brešana: Mačak i Šimurina (Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja), Tica (Svečana večera u pogrebnom poduzeću), Mate Lokas (Nihilist iz Vele Mlake) i dr. te M. Držića: Zlatikum (Skup), Maro, Ugo Tudešak, Bokčilo, Sadi i dr. (Dundo Maroje), Grižula.

Igrao je i u djelima Dostojevskog, Shakespearea, Molliera, Gogolja, Ionesca. Usto, Guberina je nastupao na radiju, u velikim televizijskim dramama i serijama poput “Velog mista” i “Prosjaka i sinova”. Rado je snimao sadržaj i za djecu i mlade, a 1997. osnovao je i Mali hrvatski teatar “Kiklop”. Špiro je dobitnik nagrade Vladimir Nazor (2012.) i nagrade za životno djelo na području dramske umjetnosti (2014.), a za glumačka ostvarenja dobio je i nagradu Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Nije mogao sakriti ponos i sreću kada je 2014. godine nagrađen za svekoliko umjetničko djelovanje.

Privatno, Špiro Guberina bio je odan voljenoj supruzi Ingrid, do kraja, kako u životu tako i nakon njezine smrti. Žalio je, rekao je prije nekoliko godina, što se nije vjenčao ranije. Žalio je i što nije imao još djece, no silno je bio ponosan na svog Borisa, sina kojeg je dobio u braku sa svojom Ingrid.

Gubitak koji je doživio kada je ona preminula nakon njihovih sretnih 26 godina braka, žestoko ga je pogodio. Toliko da je obolio od depresije. O toj temi spremno je i hrabro govorio.

“Znam da to, zapravo, ne bih smio priznati. Svi mi kažu: ‘Kad te netko pita kako si, ti reci odlično. Laži da si dobro’. A nisam. Prava je istina da sam sklon depresijama i ne mogu ljudima lagati”, rekao je tada Guberina.

Njegova supruga Ingrid preminula je svega devet mjeseci nakon što joj je otkrivena teška bolest – i on je otad sam. “Bila je izuzetna osoba i njezin nagli odlazak me strašno pogodio”, govorio je Špiro u iznimno emotivnoj i iskrenoj ispovijesti o borbi s depresijom.

Kavana Kavkaz mjesto je u kojem je proveo neke od najljepših dana svoje karijere, uglavnom vezane uz zagrebački HNK.

Gubitci voljenih žena pratili su ga kroz čitav život. Kada mu je bilo svega 13 godina, preminula mu je majka Marija – i tad su brigu o njemu preuzele sestre Božena i Antonija. Kada je 1999. izgubio i obje svoje sestre – doživio je nezamisliv udarac sudbine. Hrabro se otad nosio i s depresijom i s trenucima samoće – izmjenjujući melanholična stanja s onima veselima, skoro dječje radosnima.

“Takvi smo mi glumci, zaigrani poput djece, na rubu sna i jave”, govorio je. Zbog toga su ga voljeli i duplo mlađi kolege i kolegice. Volio ga je i ‘običan narod’, kojem je za ljubav ostavio niz nezaboravnih uloga. Skroman, odan i velik – ostao je Guberina do samog kraja. Adio, Vaša Visosti!

Izvor: gloria.hr