I toga ima: Čovjek koji nikada nije vidio ženu
Čovjek o kojem ćemo danas pisati doslovno je cijeli život preživio na jednom mjestu. Naravno, nije to bio njegov vlastiti odabir već je riječ o onome što bismo nazvali prstom sudbine.
Žene ne smiju ni blizu poluostrva
Priča kaže da je Mihailo Tolotos doživio 82-godine, a da nikada, apsolutno nikada nije susreo pripadnicu suprotnog pola. On je živio u monaškoj zajednici na planini koja se naziva Sveta Gora, a koja se smatra središtem pravoslavnog svijeta. U pitanju je zajednica koja se sastoji od 20 samostana, a u kojima danas živi oko 2.000 monaha. U osnovi riječ je o svojevrsnoj državi u državi, koja ima tako stroge propise da ograničava pristup ženama na cijelo područje planine i istoimenog poluostrva, pa se one ne smiju približiti ni obali na manje od 500 metara. Ovo je područje podređeno Grčkoj u političkom smislu dok je u crkvenom pod jurisdikcijom Carigradskog patrijarha.
Posvuda birokratija
BBC-ijev novinar je provjerio kako se može doći do ove planine i ovdašnjih samostana te se ispostavilo da to nije jednostavno kako se čini na prvi pogled. Prvo morate predati kopiju pasoša Uredu za hodočasnike, a koji svakog dana odobrava kvote posjetilaca koje se kreću od 100 pravoslavnih i 10 nepravoslavnih hodočasnika. Dakle, posvuda birokratija, pa i na mjestima gdje je ne očekujete. Gosti su tokom posjete smješteni u jednom od samostana. Žene naravno ne mogu dobiti dozvolu za posjetu i moraju čekati mušku gospodu da se vrate. Ovakva je izolacija kao što možete pretpostaviti posljedica želje da se osigura nesmetani celibat.
Vratimo se na našeg Mihaila. Prema onome što se može razabrati rođen je 1856. godine. Samo nekoliko sati nakon rođenja ostao je bez majke, a kako nije bilo rodbine koja bi se za njega pobrinula ostavljen je pred vratima jednog od samostana. Ovdje je odrastao i proživio svoj život od početka do kraja.
Infiltracija žena
Navodno je mogao u dva navrata vidjeti ženu. Ovdje su se u prvoj polovini 20. vijeka, prema pričama među monahe infiltrirale žene. Ove priče su potekle od samih žena koje su tu navodno boravile, i nije sigurno jesu li lagale ili ne. Prva koja se ovdje možda pojavila tokom 20-ih godina 20. vijeka bila je francuska književnica i novinarka Maryse Choisy koja je željela vidjeti ove planine i pozabaviti se psihom usamljenih muškaraca nakon čega je napisala knjigu pod nazivom “Mjesec dana s momcima”. Moramo nadodati da postoje sumnje u autentičnost ove priče. Ako nas nije lagala zaista je, kako je navela, uživala biti u tuđoj koži. Nakon nje ovdje je u 30-im godinama prošlog vijeka došla jedna prelijepa Grkinja Aliki Diplarakou koja je ponijela titulu Miss Evrope 1930. godine. Ona se poput svoje prethodnice navodno prerušila u muškarca i ušla u jedan od ovih samostana.
Ove navode je teško shvatiti kao vjerodostojne, ali ako kojim slučajem to i jesu teško da je Mihailo vidio ijednu od njih. Vjerovatno ih ne bi ni povezao sa ženama jer nisu imale aureol oko glave, a kako je viđao samo ikone Djevice Marije navodno je počeo vjerovati da sve žene imaju sjajni krug oko glave. Ako ste se zapitali kakva je kazna za žene koje se tako “drsko” usude kršiti ova pravila, to je vjerovali ili ne godina do dvije zatvora.
Piše: Sonja Kirchhoffer
Izvor: povijest.hr
