HUMOR POD VJEŠALIMA: Najnevjerovatnije posljednje riječi osuđenih na smrt kroz istoriju
Životna situacija u kojoj si svjestan da ti je sljedeća rečenica posljednja u životu teško da se može uporediti sa bilo čim drugim. Kažnjenik je sam samcat suočen sa smrću koju traži cijeli svijet oko njega.
Čovjek bi očekivao da posljednje riječi tada budu žaljenje zbog svega, da osuđenik nije htio da ovako završi, nekakav “zbogom svijete” ili kakav stih. Bilo je međutim i onih koji nisu željeli da tako mirno odu.
Vintage News donosi pregled posljednjih riječi koje svjedoče o onima koji su do posljednjeg trenutka ostali na onome što ih je i dovelo u takvu poziciju ili su čak bili u stanju izgovoriti neke od najtvrđih primjera “humora pod vješalima”.
“Oprostite gospodine, bilo je slučajno!”
Michel Ney bio je vojni komandant tokom Napoleonovih ratova i revolucije u Francuskoj. Nakon što je Napoleon 1815. definitivo potučen i po drugi put protjeran u egzil, maršala Neya su uhapsili i sudili mu zbog veleizdaje. Postojala je mogućnost da ga advokat spasi argumentacijom da je on zapravo pruski vojnik, ali Ney je to odbacio.
– Ja sam Francuz i ja ću to i ostati – tvrdoglavo je insistirao.
Jedino što je tražio za sebe bilo je da 6. decembra 1815. zapovjeda streljačkim vodom koji će ga ubiti i to bez poveza preko očiju. I u tome su mu udovoljili.
– Vojnici, kad vam zapovjedim, pucajte mi pravo u srce! Ovo će biti moja posljednja zapovijest! Protestujem zbog moje osude! Borio sam se za Francusku u stotinu bitaka i u nijednoj protiv nje … Vojnici, paljba! – uzviknuo je Ney i otišao u istoriju.
Svojim ponašanjem uoči smrtne kazne u istoriju se upisala i Marija Antoaneta 16. oktobra 1793. godine.
Na njenom pogubljenju, “događaju sezone” u Parizu tih dana okupilo se nekoliko hiljada građana. Ona se dostojanstveno i mirno popela stepenicama na platformu sa giljotinom, da bi u jednom trenutku slučajno stala na nogu dželatu Henriju Sansonu.
– Oprostite gospodine, bilo je slučajno – rekla je prije nego što joj je on odrubio glavu.
Gary Gilmore je na smrt osuđen zbog dva ubistva u dva dana tokom 1976. Pogubili su ga već 17. januara 1977. plotunom streljačkog voda. Kad su ga pitali za zadnje riječi, rekao je samo: “Obavimo to”.
Gary Gilmore
U filmu “Poštar uvijek zvoni dva puta” inspirisao je Jacka Nicholsona, spominjali su ga u seriji Seinfield, a po njemu je bend Police snimio i svoj hit “Bring up the night”.
Sa električne stolice pravo u istoriju
James D. French je bio posljednji američki osuđenik koji je pogubljen 1972. uoči uvođenja moratorija na smrtnu kaznu u SAD-u koji je na stazi bio do 1976. Bio je osuđen na doživotnu robiju jer je 1958. ubio motociklistu koji ga je zaustavio autostopom. Navodno zato što se plašio da počini samoubistvo, ubio je svog cimera u ćeliji i tako je “nagrađen” smrtnom kaznom.
Na električnoj stolici rekao je novinarima: “Kako vam se ovo čini za naslov – French fries!” Radi se o igri riječi – “french fries” je pomfrit, a doslovno prevedeno znači “French (kako je bilo prezime osuđenika) se prži”.
Jeffrey Matthews pogubljen je 2011. injekcijom zbog ubistva 77-godišnjaka iz 1994. u čiju je kuću provalio. Dva puta ga je guverner spašavao telefonskim pozivom kako bi odbrana dopunila materijale za pomilovanje. Treći put se guverner nije javljao, pa je Matthews slegnuo ramenima i rekao: “Mislim da je guverneru pokvaren telefon.”
Jimmy L. Glass iz Louisiane imao je samo 20 godina kad je 1982. kao sitni kriminalac pobjegao iz lokalnog zatvora i sa saučesnikom u bijegu ubio bračni par penzionera. Oko njegovog pogubljenja digla se velika buka, zbog okrutnosti smrtne kazne električnom stolicom. Ipak, to mu nije pomoglo a 1987. zadnje riječi na stolici su mu bile: “Radije bih bio na pecanju.”
George Appel je 1928. pogubljen na električnoj stolici u New Yorku, a posljednje riječi su mu bile: “Pa, gospodo, sad ćete vidjeti pečenu jabuku.”
Izvor: dnevno.rs
