Hrabrost ili ludost? Dan kada su Crnogorci htjeli napasti Amerikance!
U zadnji tren izbjegnuta vjerovatno najveća bitka na Jadranu u novijoj istoriji i izvjestan totalni crnogorski poraz
Prošlo je nekih 20-tak godina otkako je izbjegnuta najveća bitka na Jadranskom moru u novijoj istoriji. Prema pisanju crnogorskih Vijesti, tada najmoćnija jedinica jugoslovenske ratne mornarice – 18. flotila raketnih brodova – planirala je isploviti i napasti NATO snage koje su 24. marta 1999. godine započele napad na SR Jugoslaviju, tada federaciju svedenu na Srbiju i Crnu Goru. Novinari Vijesti dobili su dokument pod nazivom “Zapovijest za odbranu br. 2” od zapovjednika 18. flotile, viceadmirala Jovana Grbavca.
Grbavac je u to vrijeme bio na čelu jedinice u kojoj je zapovijedao najmoćnijim jugoslovenskim plovilima. Riječ je o dvjema raketnim fregatama tipa Kotor, raketnoj fregati tipa Koni, četiri raketne topovnjače tipa 401 i dva stara raketna čamca klase “Osa”. Iako je to bila najmoćnija jedinica ratne mornarice tadašnje Jugoslavije, pred njima je bilo šezdesetak brodova NATO-a, tri podmornice i oko 280 aviona te još šezdesetak borbenih helikoptera na tim brodovima. Plan, sadržan u ranije spomenutoj naredbi bio je gotovo luđački hrabar. Dva raketna čamca trebala su isploviti iz Boke i nedaleko od obale uključiti autopilote te se zaputiti prema NATO-voj floti. Posada bi se nakon uključivanja autopilota prebacila na prateće glisere i tako izbjegla sigurnu smrt.
“Raketni čamci bi u tankovima imali goriva za oko sat vremena vožnje, a u punoj brzini nalikovali bi protivniku kao da provode manevar raketnog napada. Stoga bi se pažnja protivnika usmjerila na te stare i za nas manje bitne brodove, a za to vrijeme bi naše prave snage s kojima smo željeli izvršiti raketni udar po NATO plovilima, završile razvoj i postavile se u poziciju za napad”, ispričao je Grbavac Vijestima. Do napada na kraju nije došlo jer Grbavčevi nadređeni na kraju nisu odobrili takav plan. Čak i da je diverzija potpuno uspjela, jugoslovenski brodovi teško bi došli u odgovarajuću poziciju za napad. “Morali bismo ploviti punom brzinom najmanje sat vremena do napada. Velika vjerovatnost otkrivanja i uništenja naše podmornice prije izlaska na pozicije plotuna i mala tehnička pouzdanost podmornice, osnova su odluke da ne pošaljemo P-831 na zadatak”, kazao je Grbavac.
Izvor: express.24sata.hr
