Hodajući neboder: Bila je visoka gotovo dva i po metra, no to nije stalo na put njenom ljubavnom uspjehu!
Ako smatrate da vas je majčica priroda zakinula na centimetrima, možda vas utješi sljedeći podatak: biti “hodajući neboder” mnogo je veći problem. Da je tako, svjedoči primjer najviših supružnika svih vremena – osim s porugama okoline, par je zbog gorostasna rasta, posljedice hormonskog poremećaja, izgubio ono do čega im je najviše bilo stalo.
Anna Haining Swan (1846. – 1888.) odrasla je u Kanadi, kao treće od trinaestero djece škotskih imigranata. Roditelji su joj bili prosječne visine, baš kao i braća te sestre. Da će dobrano nadvisivati ostatak porodice, postalo je jasno još kad je bila djevojčica. Težila je gotovo sedam i pol kilograma kad je došla na svijet, a do šestog rođendana bila je visoka koliko i majka – 158 centimetara.
Dok su je bližnji držali kao kap vode na dlanu, nazivajući je svojom “velikom bebom”, problemi su nastali kad je krenula u školu. Rasla je kao iz vode, a kao petnaestogodišnjakinja morala se sagnuti kako bi pričala sa svojim profesorima. Vršnjaci su je nesmiljeno zadirkivali, naravno, samo verbalno – fizički je bila jača i od najkrupnijeg mladića svoje dobi!
Ispočetka je zbog toga patila, provodeći većinu vremena u okrilju porodice, no s vremenom se u njoj probudio borbeni duh. Počela se i sama šaliti na račun svoga stasa, nakon čega su je malo-pomalo prihvatili u društvu. Voljeli su je i nastavnici. Izuzetno inteligentna i marljiva, bila je jedna od najboljih učenica u školi, a uz to je pokazivala dar za crtanje, pisanje sastava, sviranje klavira i pjevanje.
Sudjelovala je i u dramskoj grupi: kao osamnaestogodišnjakinja, u školskoj je predstavi glumila – lady Macbeth! Morao je to biti impresivan prizor, znamo li da je tada narasla do konačne visine od 2.41 m te da je težila oko 154 kilograma!
S takvom građom, život joj nije bio jednostavan. Za nju su morali konstruisati poseban, željezom ojačan namještaj, a jednom je umalo stradala tokom požara u muzeju koji je posjetila. Drveno stubište bila je zahvatila vatra, a prozor, jedini izlaz, bio je preuzak da bi se kroz njega provukla. Srećom, uspjeli su je spasiti izvana, raširivši prolaz prema sigurnosti maljem!
Njen život se iz temelja promijenio 1870. godine, kad je s prijateljicom posjetila cirkus. Promotor mladih artista, zadivljen njenim dimenzijama, na licu mjesta joj je ponudio izvrsno plaćen posao. Želeći pomoći mnogočlanoj porodici, koja se oduvijek mučila s finansijama, radosno je pristala. Isti dan su je upoznali s budućim saradnikom, divom Martinom Van Burenom (1837. – 1919.). Imenjak osmoga američkog predsjednika, 2.34 m visok i 170 kilograma težak orijaš koji je u cirkusu nastupao pod umjetničkim imenom “Div iz Kentuckyja”, bio je impresioniran velikom djevojkom toplog omijeha. “Pa ti si viša od mene!”, uskliknuo je.
Počeli su nastupati kao “najviši par na svijetu”, a ubrzo su postali par i u privatnom životu. Godinu dana nakon upoznavanja, uplovili su u bračnu luku. Njihovo vjenčanje, održano u Londonu, privuklo je stotine znatiželjnika. Mladenci su od kraljice Viktorije dobili vrijedan svadbeni dar – velike ručne satove ukrašene dijamantima, a simpatična Anna je okupljenom mnoštvu objašnjavala da je za šivanje njene vjenčanice potrošeno toliko materijala da je isti mogao biti iskorišten “za čitavo šatorsko naselje”.
U Martinu, veteranu američkog građanskog rata koji je prije cirkuske karijere radio kao učitelj, mlada žena pronašla je životni oslonac. Od novca zarađenog na turnejama širom Amerike i Europe, par je kupio posjed od šezdesetak hektara, a spretni gorostas većinu je namještaja za kuću sam izradio od drva. Zdanje u kojem su stanovali bilo je podijeljeno na dva dijela: jedan je bio prilagođen dimenzijama supružnika (stropovi su, primjerice, bili visoki 4.3 metara!), a drugi onima posjetilaca, rodbine i posluge.
Godine 1872. Anna na svijet donosi 8.16 kilograma tešku djevojčicu. Nažalost, malena je rođena mrtva. Šest godina kasnije, na svijet je donijela 10. 7 kilograma teškog i 75 centimetara dugačkog sina. Tragedija se ponovila – dječačić, koji je posthumno ušao u “Guinnessovu knjigu rekorda”, poživio je samo jedanaest sati. Shvativši da, s kombinacijom svojih gena, predstavljaju tempiranu bombu, ucviljeni supružnici donose tešku odluku: više neće pokušavati dobiti djecu.
Utjehu su pronašli na svojoj farmi, uzgajajući rasne konje i priređujući brojne zabave za prijatelje, a u cirkusu su nastupali do 1880. godine, kad se oboje povlače u mirovinu. U penzionerskim danima neće dugo uživati. Godine 1888., Anna iznenada umire u snu, od infarkta. Pokopana je na imanju na kojem je živjela s mužem, a neutješni udovac njen grob je ukrasio kipom koji ju je vjerno prikazivao.
Premda je u drugom braku, sa ženom normalne visine Annette LaVonne Weatherby, pronašao utjehu, obožavanoj Anne svake je godine donosio cvijeće na grob. Kad 1919. umro, od zatajenja bubrega, udovica je poštovala njegovu posljednju želju te ga je dala pokopati pokraj prve supruge.
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr
