Fantastična oružja naših predaka

Sa čime se to ratovalo u dalekoj prošlosti? Da li su se nekada u davnoj prošlosti zemlje i čovječanstva koristila neka fantastična oružja, koja ni dan danas nisu identifikovana, pitanje je istorije mnogih isčezlih civilizacija, čiji mitovi, legende, pa i sami zapisi govore u prilog ovoj hipotezi.

Tragovi takvih sukoba i uništenja sreću se nebrojeno puta u istoriji ljudske rase, a sami zemljini slojevi još i danas čuvaju svjedočanstva strahovitih razaranja, koja arheološki do danas nisu objašnjena.

U velikim indijskim spevovima ‘Ramajani’ i ‘Mahabharati’ sreću se izvještaji o čudovišnim oružjima i ratovima koje su vodile mitske i istorijske ličnosti starog doba. To božansko oružje se prema zapisima iz hronika nimalo ne razlikuje od današnjih dostignuća u oblasti tehnološki najmodernijeg oružja, s obzirom na gotovo savremene opise u kojima se prepoznaju laseri, nuklearna oružja i druga tehnička čuda.

Pošto je riječ o vremenu koje sanskrit postavlja u hiljadama godina, sasvim je izvjesno da opisi nisu nastali slučajno ili imaginacijom autora tih i sličnih tekstova, pogotovo ako je riječ o dosljednoj implikaciji opisa tih oružja koje koristimo danas. Po najstarijim legendama tih epoha, riječ je o oružju koje su koristili ‘bogovi sa neba’ zbog čega u sanskritskoj literaturi to oružje i pripada svijetu božanskog neba. Jačina njihovog dejstva mjerila se postepenu jačine uništenja, a to su: … oružja koja su mrvila u prah i pepeo čitave armije, gradove i velike oblasti zemlje!

Među tim opisima, najpoznatija božanska oružja indijske mitologije bila su: Indrin plamen, bramaširas, bramadandon, sandagara, pašupati, pinaka, Bramino oružje, tvaštar i razne vimane: rukma, shakuna, tripura.

Što se tiče oružja indijskih bogova, već je Indrin plamen bilo oružje svjetlosnog porijekla koje je po svom dejstvu uništavalo područje širokog opsega, pri čemu bi se … javile kuglaste munje koje su razorno uništavale neprijatelja!

Ako uzmemo u obzir da su hronike o strašnom oružju tek usmeni prepis nekih starijih tradicija, onda su događaji u ‘Ramajani’, ‘Mahabharati’  i dugim indijskim tekstovima mnogo stariji od vremena u kom su zabilježeni.

Mnoga od opisanih oružja u sanskritskoj literaturi mogla su da izazovu masovne kataklizme, radijacione mutacije, kao i trenutno isčezavanje raznih ljudi, predmeta i barijera. Međutim, takav primjer sintetičkih oružja, kao što su kuglaste munje, kojima se bavio i Nikola Tesla, još su i danas čovjekov san, s obzirom da je riječ o tehnologiji koja je još i danas nedostupna.

U sanskritskoj literaturi postoji čak i nauka o božanskom oružju, Astravidža čija pojava nije objašnjena jer su ista oružja jednostavno isčezla iz istorije ljudskog roda. Slične primjere o božanskim oružjima imamo u nizu legendarnih prikaza kod mnogih civilizacija, od Sibira do Ognjene zemlje, usljed čega i nastaju božanski ratovi na zemlji. Otuda i imamo, u nemalo primjera, legende koje govore o sukobu bogova čija se osnovna nit priče prebacila na legendarnu osnovu ratova na nebu, koji su se vodili između: Horusa i Seta, Tiamate i Marduka, Zevsa i Titana, Arimana i Ormuzda, Odina i divova, Jehove i palih andjela.

Tragove dejstva energetskih oružja imamo u arheološkim slojevima mnogih nestalih kultura, kao što su tuneli, podzemlja, kiklopski gradovi ili basnoslovna utvrđenja. Tako već u biblijskoj priči o Sodomi i Gomori postoji opis uništenja gradova posredstvom nuklearnih eksplozija. Treba pomenuti Božanskog Indru iz indijske mitologije, koji je ‘kidao tvrđave kao što starost dere haljine’. Danas međutim u cijeloj Indiji postoji jedan jedini spomenik ovom božanstvu. S druge strane, jedna indijska knjiga mudrosti ‘Surija panati’ (Spoznaja sunca) sadrži opisane tajne o energiji Sunca!

Opet, pojava termonuklearnih bogova iz prošlosti dobro se uvriježila u sjećanju ljudskog roda, pošto čovjek kao vrsta nije mogao da u svojoj svijesti sagradi tako fantastična vjerovanja o božanskom oružju i njegovoj upotrebi. To je moglo doći od jedne mnogo naprednije civilizacije, bilo da je sišla sa zvijezda ili je pripadala legendarnoj Atlantidi. Otuda se stravični kult rata proširio cijelom ljuskom vrstom još od vremena pećinskog čovjeka. Od cjelokupne istorije čovječanstva, samo 300 godina prošlo je bez ratnih sukoba! Svi ostali milenijumi prošli su u krvavim sukobima svih vrsta.

Navešćemo sada primjere djelovanja fantastičnih oružja na istorijsku stvarnost.

■ Dundalk – tvđava koja je istopljena do temelja
■ Nan madol – svjedočanstvo kolosalne energije koja se tu upotrijebila
■ Sete citades – avetinjski predio bazaltne pustinje, u kojoj je do temelja sravnjen grad
■ Sodoma i Gomora – svjedočanstvo nuklearnog udara
■ Jerihon II – jedan od sedam slojeva, sravnjen kolosalnom energijom još neidentifikovane vatre
■ Troja IV – četvrti sloj grada star 1.000 godina, prije Odiseja, bukvalno zbrisan iz istorije
■ Šurupak – spaljen i zagonetno mrtav, 3.000 godina prije nove ere
■ Mohendžo Daro IV – grad koji je doslovno sravnjen nuklearnom energijom, što je naučno utvrđena činjenica

Ovo su primjeri koji se, arheološki nikada nisu objasnili, iako su vrlo dobro poznati naučnim krugovima. S druge strane neolitski čovjek nije posjedovao oružja takve moći, pa stoga ni opisi koji su nam ostali zabilježeni, nisu jednostavno mogli biti izmišljeni. Nađeni su čitavi gradovi koji su bukvalno bili istopljeni nekom kolosalnom temperaturom. Danas se dobro zna da se granit topi tek na 1.300 stepeni Celzijusovih. Dakle, ideja o nekom požaru bilo kakvih razmjera odmah otpada, što su naučnici i arheolozi već u startu odbacili. Riječ je o energiji s kojom su bila rušena urbana naselja, u kojima su se granit i andezit bukvalno topili, a čije staklaste primjere imamo u niz lokaliteta istočne i zapadne hemisfere, na primjer Kiklopski toranj u Borsipi.

U egipatskoj ‘Knjizi mrtvih’ pominju se ‘kuglaste munje koje su uništavale i parale nebom!’ O realnosti tih sintetičkih oružja govore mnoge drevne hronike, u kojim takođe srećemo opise i najrazličitiji arsenal božanskog oružja. Poznata je takozvana ‘Grčka vatra’, čiji je plamen letio brzinom munje, praćen grmljavinom! Kada bi takav projektil stigao do cilja, dolazilo bi do strašne eksplozije i pojave dima!

Vratimo se indijskim izvorima, gdje ima najviše opisa o tom strahovitom oružju bogova.

Božanstvo Šiva, na primjer, već je imao oružje pinaku, koje je u suštini bilo doslovno bacač plamena! Zatim, legendarna ptica Garuda, boga Indre, po legendi, na zmijsko leglo baca ‘božansko jaje’ koje je eksplodiralo uz zaglušujuću svjetlost i eksploziju!

Navešćemo još neka oružja iz indijske mitologije:

Mauzola parva – gigantski vjesnik smrti
Darpana – oružje koje sasušuje
Moha – oružje koje izaziva gubitak svijesti i masovnu amneziju
Šatagni – oružje koje stoput ubija
Varšana – oružje koje izaziva iluminacije po neprijatelju

Svi ovi prevodi i značenje navedenih oružja jesu doslovni, a od svih njih najmoćnije oružje bilo je tvastar, ili oružje haosa! U Južnoj Americi to je oružje bilo poznato pod imenom mašmaka, dok nam slično oružje iznosi i Nostradamus u svojim ‘Centurijama’ pod imenom samatobrin. Ili doslovno, atom brisant. U ‘Mahabharati’, nuklearni opisi kao da su bili svakodnevna pojava, evo primjera:

… Hrabri Asvathama prizove Agnijevo oružje i ispali eksplozivni stub, koji se rastvori u svim smjerovima i izazva blještavu svjetlost kao 100.000 sunaca … Tada je i voda uzavrela od topline i jare … A svijet sagorio od žara …

U Južnoj Americi kod Indijanaca iz plemena Kajapo pominje se kop, gromovito oružje na principu lejzera (laser radi na drugom principu, za razliku od lejzerskog oružja koje se danas uveliko proizvodi na principu kvantnih generatora svjetlosti). Kod drevnih Kelta, bilo je poznato čuveno božansko oružje kod koga je bilo potrebno četvoro ljudi da bi ga stavili u dejstvo.

U mesopotamskim izvorima na najstarijim pronađenim glinenim tablicama, ima opis nekih božanskih presija. Taj se fragment sačuvao u sumerskom narodu i bio poznat kao Engiduov treći san.

Piše: … Zatutnji zemlja, munja zabljesnu, oganj se zapali, napuni se prostor smrti. Tad nastade svjetlost, dim pade i pretvori se u pepeo ! … (Ep o Gilgamešu, V pjevanje)

U kineskim izvorima govorilo se i o ‘strašnoj buci što ju je stvaralo čudesno oružje’! U baltičkim sagama, tačnije u ‘Epu o prosidbi Emere’ govori se o oružju koje je nauci nepoznato. U ‘Mahabharati’ ekvivalent tog oružja jeste oružje pod imenom vajavja, čije dejstvo jeste tipično radiološko oružje:

… Travka će se održati, ali plod u ženama ono će ubiti!

U persijskoj mitologiji, pominje se oružje pod imenom vazišta i speništa. S tim oružjem … oni su ubijali i dvaput rođene ! …

U Bibliji hebrejski Jehova upotrebljava munje – s obzirom na hebrejski izraz: hašmal (doslovno: elektricitet) – kao božanska tvar koja ubija !

U japanskoj tradiciji kada je riječ u božanskim oružjima postoji izraz: Soko No Kuni ili doslovno: zabranjena zemlja, što predstavlja radioaktivnost i kontaminaciju tla. Slično oružje na principu urana opisuje i keltska tradicija, i to pod imenom lamfade!

Kod skandinavskih naroda, pominje se koplje gungni, koje je po legendi automatski pogađalo ciljeve! U indijskoj mitologiji, srećemo pak los vapit ili natprirodnu moć vjetra, čija energija neodoljivo podsjeća na fuziju atoma. Kod Jevreja, to je uriel, oganj Božji, čiji je anđeo sijao smrt u Mojsijevo doba. Ova oružja uništavala su striktno gradove na zemlji, što je i arheološki potvrđeno. To su: Bolsena, Dundalk, Ekos (stvarni gradovi koji su pronađeni), kao i Zerzuru (mitski grad koji nije pronađen).

Primjere ovih zagonetno spaljenih gradova nauka do danas nije objasnila, jer joj se činilo ‘nemogućim’ da oni upravo bivaju uništeni nekom višom energijom. Mnoga od tih oružja se ne mogu identifikovati, bez obzira na opsežan opis. Takav primjer imamo u zapisima iz Indije: mohanastra – oružje koje šalje u nesvijesno stanje čitave armije, taštra – oružje koje izaziva svojevrsnu maglu i uništava sve pred sobom.

Mnoga od ovih oružja imaju i svoju hijerarhiju, a tako tvrde i indijski izvori, riječima da postoje takozvana prva i posljednja oružja! Prvo se oružje vjerovatno podrazumijeva pod vrstama konvencionalnog oružja, dok je posljednje oružje sredstvo nepojmljive moći, čiji opis to i potvrđuje:

… Oružje se vinulo visoko u vazduh i plamen koji je sjevnuo iz njega, bio je sličan ognju koji je pogodio Zemlju na kraju geološke epohe. Krhotine su padale sa neba, a zemlja je sva podrhtavala … (Aunshani parva)

… Iz te mase, iznenada je izletilo mnoštvo plamenih strijela, praćenih bukom koja je prevazilazila svu poznatu tutnjavu na zemlji … Pri padu na površinu zemlje, te gromovite strijele su eksplodirale. Njištanje ranjenih konja, urlanje umirućih slonova i vapaj ljudi, stvarali su užas među preživjelima … (Mahabharata)

Legende svjetskih naroda govore o vremenu takozvanih božanskih ratova, koji su bili viđeni i na nebu i na zemlji.
Ratovi koji su se u mnogome razlikovali od konvencionalnih ratova, kao i od geoloških presija prirode kakvi su vulkani, erupcije, poplave i uragani. Riječ je o opisima božanskih oružja koja su koristila neka nama nepoznata bića, a čija tehnika i dejstvo na zemlji jesu u dlaku isti sa današnjim sličnim oružjem.

Ako se svim ovim stvarima da naučna realnost, onda je istorija čovjeka na ovoj planeti samo puko ponavljanje jedne već doživljene stvarnosti, s obzirom da mnogi izumi nisu uopšte izmišljeni, već samo ponovo i ko zna po koji put otkriveni.

Izvor: conopljanews.net