Eva Perón: I 70 godina nakon smrti, harizmatična prva dama Argentine inspiriše i fascinira mnoge

María Eva Duarte de Perón očaravala je mase naroda 40-tih godina 20. vijeka najprije u Argentini, odakle se njezina slava prelila po cijelom svijetu. Prema viziji Tomasa Eloya Martineza u romanu Sveta Evita, bila je izuzetno fatalna.

Poput mnogih drugih, Eva je kao petnaestogodišnjakinja došla 1935. godine iz provincijskog gradića Junína potražiti sreću u Buenos Airesu, Parizu Južne Amerike, sanjajući o karijeri glumice. Nastupala je u pozorištu, snimala filmove i radio drame.

Nakon velikog zemljotresa u gradu San Juanu 1944. godine, Eva je sudjelovala u humanitarnoj akciji za pomoć stradalima, koju je organizovao general Juan Perón, kasniji predsjednik i diktator. Par se vjenčao godinu dana kasnije. Juan 1946. postaje predsjednik, a Eva prva dama. Za razliku od svojih prethodnica, Eva je odlučila aktivno sudjelovati u politici ravnopravno svom suprugu, što je bilo neobično za ono vrijeme. Tako je počela stvarati svoju novu ulogu, postala je Sveta Evita, zaštitnica najsiromašnijih, most između naroda i vođe, svog supruga.

U sklopu svog humanitarnog rada osnovala je Fondaciju María Eva Duarte de Perón kojoj je bila na čelu, a pružala je direktnu pomoć (posao, liječenje, smještaj) i brinula o radnicima, ženama, starcima i djeci. Ubrzo je stekla nevjerovatnu popularnost, ali i postala ozloglašena. Politički suparnici supružnika Perón optuživali su je za rastrošnost, prevelik uticaj na predsjednika, postavljali su pitanje porijekla novca kojim je finansirala svoju fondaciju, što je i danas kontroverzno pitanje u Argentini.

Uprkos velikoj podršci naroda i veličanstvenom političkom uspjehu – izborenom pravu glasa za žene za koje se odlučno zalagala i borila, nije se uspjela kandidovati za potpredsjednicu pred izbore 1951. godine, možda zbog bolesti koja ju je upravo počela nagrizati. Bila je i predsjednica Ženske peronističke partije, organizacije unutar Peronističke partije nastale 1947. godine te feministkinja, vjerujući da se borba za prava žena treba ujediniti s ciljevima i ideologijama muškaraca vrijednih povjerenja. Očito je pritom ukazivala na svog supruga i njegovu politiku, koju je apsolutno podržavala.

Umrla je od karcinoma dojke 1952. godine u 33. godini života, a i danas, kao i za života, njezina osoba izaziva mnogobrojne kontroverze i legende. Nadahnula je niz romana, historiografskih istraživanja, mjuzikl Andrewa Loyd Webbera prema kojem je snimljen film 1996. godine s Madonnom u naslovnoj ulozi.

Autor: Andreja Ščapec

Izvor: povijest.hr/pozitivno.ba