Enki i Enlil: Zabranjena istorija porijekla čovječanstva
Drevni sumerski tekstovi govore o Anunnakijima kao o “onima koji su sišli s neba”, moćnoj rasi vanzemaljskih bića koja je projektovala čovječanstvo prije stotina hiljada godina.
Anunnakiji ili “oni koji su sišli s neba”, bili su primarni bogovi starih Sumerana, Akada, Asiraca i Babilonaca, koji su živjeli u Mesopotamiji, kodnosno današnjem Iranu i Iraku.
Enki je bio jedan od najznačajnijih bogova u sumerskoj mitologiji i zaštitnik grada Eridua, za koji su drevni stanovnici Mesopotamije mislili da je prvi osnovani grad na svijetu. Enki je odgovoran za stvaranje čovječanstva, koje je bilo predodređeno da služi bogovima prema Epu o Atrahazisu, sumerskoj mitološkoj epskoj poemi koja pokriva priču od stvaranja do Velikog potopa.
Ljudi, koji su u to vreme imali dug život, brzo su uvećavali svoju populaciju a Enlil, predvodnik bogova, bio je veoma uznemiren bukom koju su ljudi pravili pa je odlučio da na Zemlju pošalje katastrofe kako bi smanjio populaciju, a tokom svake katastrofe, ljudi su se molili Enkiju da ih nauči šta da rade kako bi preživjeli.
Enlil tada odlučuje poslati veliku poplavu kako bi jednom zauvijek zbrisao čovječanstvo, a kako Enki nije bio u stanju osujetiti Enlilove planove, sišao je na Zemlju da spasi Atrahasisa, kojeg je smatrao pravednim čovjekom. Enki je naredio i uputio Atrahasisa da izgradi arku kako bi se spasio od Enlilovog gnjeva, a svi ostali ljudi su uništeni u potopu.
Nakon potopa, Enlil je predložio ponovno stvaranje ljudskog bića, ali ovaj put s nekim ograničenjima, kao što je manje plodno, kratkovječnije i ranjivije biće od prethodne rase.
Planeta Nibiru
Zecharia Sitchin, azerbejdžanski pisac, ponudio je radikalno drugačiju perspektivu porijekla čovječanstva, kako objašnjava u svojoj zbirci knjiga “Hronike Zemlje”.
Zecharia Sitchin je kvalifikovao Anunnakije kao ‘drevne astronaute’ osnosno ‘one koji su došli s neba’ vanzemaljsku rasu, intelektualno superiornih bića, koja je podučavala Sumerane o astronomiji, arhitekturi, matematici, medicini, metalurgiji i dala im pisani jezik.
Sitchin je mislio da je moderni Homo Sapiens rezultat genetske manipulacije i da su Anunnaki formirali Sumerane spajanjem hominidovog DNK sa svojim vlastitim.
Na osnovu babilonske pjesme Enuma Elish, pronađene na klinastim glinenim pločama iz biblioteke asirskog kralja Ašurbanipala u gradu Ninivi, Zecharia Sitchin, stručnjak za drevne jezike, započinje reinterpretaciju mita o stvaranju Zemlje, koji ima neobične sličnosti s biblijskom Knjigom postanka.
Nibiru, “Dvanaesta planeta”, ima dugu eliptičnu orbitu od 3.600 godina oko Sunca, a prema njegovom tumačenju nastanili su je ljudi vrlo slični nama.
Prema Sitchinu, jedan od dva Nibiruova mjeseca mogao se katastrofalno sudariti s Tiamatom, drevnom planetom smještenom između Marsa i Jupitera koja se podijelila na dva dijela. Orbita jednog od Tiamatovih Mjeseca je formirala sadašnju planetu Zemlju sa njenim Mjesecom.
Kasnije, u drugom prolazu kroz orbitu, sama planeta Nibiru je udarila u ostatak Tiamata, koji se razbio formiravši pojas asteroida.
Nakon ovog kolapsa i kako bi riješili probleme koje su pretrpjeli na svojoj planeti, Nibiruanci su počeli putovati Sunčevim sistemom u potrazi za zlatom i prije oko 450.000 godina Nibiru se približio Zemljinoj orbiti, kada je nekim pojedincima dozvoljeno da u svemirskim letjelicama odu na našu planetu.
Uspostavili su svoje baze u drevnoj Mezopotamiji i važna nalazišta zlata u južnoj Africi, gdje su osnovali svoje rudnike za vađenje vrijednih minerala. Međutim, nibiruanski majstori nisu izvodili rudarske radove nego su poslali Anunnakije da obave ovaj zadatak.
Anunakiji su bili bića visoka preko tri metra, bijele kože, duge kose i brade. Uprkos svojim fizičkim i intelektualnim sposobnostima, počeli su ih tretirati kao neka vrstu robova, iz tog razloga, Anunakiji su se ubrzo pobunili protiv svojih naredbodavaca pa su zahtjevali stvaranje inferiornog bića koje će zauzeti njihovo mjesto.
Nibiruanci su prihvatili prijedlog i odlučili da stvore novu vrstu, kombinujući svoje gene sa genima najrazvijenijih primata koji su živjeli na Zemlji.
Stvaranje čovečanstva
U početku su Enki i Ninmah, koji su bili glavni naučnici, dizajnirali bića ogromne snage i veličine, koja su radila za Anunnakije u rudnicima, međutim, ova nova bića se nisu mogla razmnožavati, tako da su se morala kontinuirano stvarati kako bi se postigla optimalna proizvodnja mineralnih ekstrakata.
Enki i Ninmah razvili su nekoliko prototipova bića sve dok nisu dobili jedno koje bi se moglo međusobno razmnožavati, tako da je prva ljudska vrsta stvorena u obliku Homo erectusa.
Svaki put kada se Nibiru udaljio sa Zemlje, dio “bogova” se vratio na svoju matičnu planetu sve do kraja ciklusa od 3.600 godina, perioda koji su Sumerani zvali Sar, dok je dio Anunakija ostao na Zemlji da upravlja zlatom, rudnicima i njegovim novim radnicima.
Međutim, novi ljudi nacrtani na sliku i priliku svojih tvoraca počeli su da se svađaju oko zemaljskih pitanja, formiraju saveze i bune se protiv svojih gospodara, baš kao što se ranije dogodilo s Anunnakijima.
Mnogi od njih uspjeli su pobjeći iz rudnika i naseliti se kao slobodne osobe drugdje na Zemlji kako bi započeli novi, ali primitivan način života. Nakon 3.600 godina, orbitalni ciklus je ponovo završen, Nibiru se ponovo približio našoj planeti, a vođe Anunnakija su se vratile na Zemlju, samo da bi otkrile da je situacija ponovo izmakla kontroli.
Kaznili su Anunnakije tako što su ih natjerali da ponovo rade u rudnicima, a tokom njihove kratke posjete Zemlji, započeli su nove eksperimente kako bi stvorili novu, savršeniju rasu radnika. Tako su glavni naučnik Enki i doktor Ninti iskoristili genetsku manipulaciju i vantjelesnu oplodnju i dizajnirali novu vrstu sa većim intelektualnim kapacitetom, sposobnu za razmišljanje, govor i reprodukciju i stvorili homo sapiensa.
“Muškarca i ženu je stvorio; i blagoslovio ih je, i nazvao ih imenom Adam, na dan kada su stvoreni.” Postanak 5:2.
Stoga se hebrejski izraz Adam ne odnosi na jednog čovjeka, već na prvu grupu ljudskih bića koja se nazivaju Adamiti ili “oni koji su od zemlje”.
Prema Sitchinu, drevni spisi sugerišu da su ovi “bogovi” vodili razvoj sumerske civilizacije i da je ljudska monarhija formirana da služi kao kanal između čovječanstva i Anunnakija.
Nakon rođenja čovjeka, još uvijek je postojao jedan veliki problem. Druga humanoidna bića koja su pobjegla, raspršila su se i širila po većem dijelu svijeta. Rješenje je došlo u obliku velike poplave kao rezultat poremećaja koji su se dešavali u Sunčevom sistemu oko 12.000 godina.
Anunnaki su tada odlučili da napuste planetu i prepuste sve njene stanovnike potopu, ali Enki, uvjeren da je njegova najnovija kreacija previše savršena i jedinstvena, odlučio je pomoći i spasiti ljude tako što je uputio Atrahasisa da izgradi masivnu arku u priči koja je vrlo slična biblijskom Noi.
Nibiruova posljednja posjeta, prema Zecharia Sitchinu, dogodila se 556. godine prije nove ere, a s obzirom na njegovu orbitu dugu 3.600 godina, njen povratak se očekuje u trećem milenijumu. Međutim, vjerovao je da bi Anunnakiji mogli doći ranije, negdje između 2090. i 2370. godine, te da će se njihov dolazak poklopiti s astrološkom promjenom iz doba Riba u doba Vodolije.
Izvor: mysteriesrunsolved.com