Elektricitet starih faraona: Ko je proizvodio struju u piramidama?

Christopher Dunn, rođeni Britanac, koji od 1969. godine živi u Americi gdje je, između ostalog, radio na projektima usavršavanja laserske tehnologije, već 35 godina istražuje i premjerava piramide kod Gize.

Zaključci do kojih je došao bacaju sasvim novo svjetlo ne samo na jedno od sedam svjetskih čuda, nego i naše shvatanje antičkih civilizacija.

Na prvi pogled nevjerovatna i bizarna teorija o visokom tehnološkom znanju i opremljenosti drevnih graditelja sklapanjem mozaika nepobitnih činjenica koje Dunn, a i drugi istraživači, iznose na svjetlo dana, dobija na uvjerljivosti.

Ali, u isto vrijeme postavlja se i niz novih pitanja na koja nema odgovora, pa je shvatljivo da tradicionalni naučnici drže oči zatvorene i ponavljaju u beskraj scenario sa robovima koji vuku kamene blokove preko balvana i u milionima ih slažu da bi svom faraonu napravili vječno počivalište.

Šta je to čime Christopher Dunn najviše intrigira naučnu zajednicu i čitalačku javnost? Čitava zamisao da su drevni Egipćani, ili neki još stariji narod koji je gradio piramide kod Gize, imali nekakvu vrstu električne rasvjete, povezana je sa zagonetkom kako su ljudi duboko u podzemlju mogli oslikavati tavanice bez baklji, jer tragova čađi nema!? Objašnjenje da su koristili zamršeni sistem ogledala, ne ‘drži vodu’. Treće rješenje može da bude samo elektricitet, i naslikano je 600 kilometara južno od Gize, u Hatorinom hramu, a taj prikaz nazivaju ‘Sijalica iz Dendere’.

Geomehanička elektrana

Da starim narodima proizvodnja elektriciteta nije bila toliko nepoznata, svjedoče i posude od pečene gline sa bakarnim cilindrima iz Iračkog Nacionalnog muzeja, poznatije kao ‘Bagdadske baterije’, koje su stare oko 2.000 godina. Arheolozi nagađaju da su možda korištene za galvanizaciju zlata na srebro za ukrasni nakit. Ali, ideja o električnoj centrali ide mnogo dalje u područje misterija i nagađanja, jer, kako kaže poznati istraživač tajni drevnog Egipta Robert Bauval: “Ili se radi o tehnologiji koju ne razumijemo ili, ako je neko sklon mozganju, o spoljnom uticaju”, misleći pri tom na zagovornike teorije o prisustvu tehnologije posjetilaca sa drugih planeta u davnoj prošlosti.

Suština Dunnovog otkrića je u tome da se zemljina kora sastoji od niza pokretnih dijelova, 9 velikih tektonskih ploča i 12 manjih, koje se uvijek sudaraju ili razmiču. Pritisak raste u tektonskim rasjedima, i neprekidno se zbivaju veoma mali potresi, i kada bi se konstruisao uređaj na način da njegova sopstvena rezonantna frekvencija bude ista ili u harmoniji sa frekvencijom Zemlje, mogao bi da postane oscilator koji bi crpio energiju iz zemlje.

Cristopher Dunn vjeruje da je Velika piramida upravo to, i da djeluje kao ‘akustični rog’ za sakupljanje i usmjeravanje Zemljinih vibracija.

Pošto je ispitao njenu unutrašnju strukturu, zaključio je da su prolazi i odaje osmišljeni upravo tako da maksimalno povećaju protok zvuka. Akustičke vibracije u materijalu od kojeg je napravljena, granitu koji sadrži kristale kvarca (Dunn ne isključuje mogućnost da je u pitanju vještački kamen!), određene sprave u piramidi, konvertori kojih danas nema, pretvarale su u – elektricitet.

“Kristal kvarca neobično reaguje kada je izložen vibraciji. Pojava je poznata kao piezoelektrični efekat, a sastoji se od naizmjeničnog pritiska na kristal izazvanog vibriranjem, čime nastaje električna struja. Mikrofoni, na primjer, rade na tom principu. Kristal kvarca ne stvara energiju, samo je pretvara iz jedne vrste u drugu. U stvari, služi kao transformator. Zanimljivo je da je ‘Kraljeva odaja’ izgrađena od asuanskog granita koji sadrži 55 odsto ili više kristala silicijumskog kvarca. Dakle, ona je u određenom smislu, transformator”, kaže Dunn.

Dokaz za to je da se iznad ‘Kraljeve odaje’ nalazi pet redova granitnih greda, ukupno 43, a svaka je teška oko 70 tona! Svaki je sloj granita odrezan pravougaono i paralelno na tri strane, dok je sa gornje ostavljen neravnim, a razdvojen je prostorijama dovoljno velikim da se čovjek može uvući u njih. Svaka bi granitna greda, dakle, mogla da vibrira ako bi bila izložena odgovarajućoj količini energije. Ako su im frekvencije usklađene, i druge grede bi takođe vibrirale u harmoniji sa prvom, i prenos energije bi bio maksimalan! Princip je jednak muzičkoj viljušci.

Graditelji su obradili neravne strane greda prije nego što su ih postavili na mjesto, odstranjujući komade i bušeći rupe. “Usklađivali su ih”, tvrdi Cristopher Dunn. Akustička testiranja potvrdila su da su one zaista rezonantne s temeljnom frekvencijom i da odaja stvara povišenu notu ‘F’, a vjeruje se da je to u harmoniji sa prirodnom vibracijom Zemlje.

Struja iz hemijske reakcije?

Mehanizama kojima je Velika piramida bila opremljena da bi služila svojoj funkciji proizvodnje električne energije danas nema, ali Dunn, kao i pomorski inžinjer John Cadman, koji mu se pridružio u dokazivanju ove teorije, vjeruje da su oni postojali i da su bili veoma sofisticirani. “Postoji mišljenje da je prije egipatske civilizacije na tom prostoru bila jedna koja ja nazvana ‘kemitijanska’, a njen period se datira od 65.000 do 9500 godina prije naše ere.

Kada se razmatra pitanje nedostajućeg oruđa ili mehanizama, mnogo je logičnije smatrati da oni sežu što dublje u prošlost. Tragovi upotrebe sprava na artefaktima su nesumnjivi. Još je sir William Flinders Petrie pisao o njima 1883. godine”, kaže Dunn. Da je Velika piramida bila složena naprava, potencijalno sposobna za stvaranje energije, neki istraživači vjeruju da se tragovi mogu pronaći istraživanjem podzemlja te građevine.

Cadman je 2000. godine ponudio teoriju da su Egipćani crpili vodu iz Nila i dovodili je u malu odaju ispod građevine. Pumpa je tada mogla da stvori snažan hidraulički pritisak koji bi prouzrokovao vibriranje cijele piramide. “U podzemnoj odaji postoje dokazi da je u njoj bila prisutna voda koja je izazvala eroziju na tlu i poviše na tanjim područjima. Tu je i djelovanje hidrauličnog impulsnog generatora. Dakle, imate talas razrjeđivanja s vrlo niskim pritiskom koji je pogađao strop i doslovno ga odlamao. Razlog tome je bilo udaranje komprimiranih talasa u strop. To se vrlo dobro vidi”, kaže Cadman.

Ispitivanjem okana ‘Kraljičine odaje’ pronađeni su tragovi cinka i hlorovodonične kiseline. Pošto je Rudolf Gantenbrink 1993. otkrio ‘ventilacione otvore’, koji nikada nisu služili ventilaciji, Dunn sugeriše da su dvije hemikalije ulivane kroz okna a zatim pomiješane unutar ‘Kraljičine odaje’ pokretale sagorijevanje. “Vjerujem da je hemikalija koja je dolazila kroz sjeverno okno bila hidratizovani cink, a ona koja je dolazila kroz južno okno i ulazila u odaju razrijeđena hlorovodična kiselina. To se jasno vidi na zidovima odaje”, smatra Dunn. On dalje nagađa da je produkt te hemijske reakcije bio vodonik koji je putovao iz Kraljičine u Kraljevu odaju, a zatim bi vibracije iz podzemnog bazena pretvorile atome vodonika u mikrotalasni ‘energetski zrak’.

“Dokaz koji ukazuje na korištenje vodonika može se pronaći u ‘Kraljevoj odaji’. U njoj postoji okno dimenzija 21 x 12 cm koje bi bilo pogodno za provođenje talasa ‘MASER’, ili ‘mikrotalasno širenje kroz pobuđenu emisiju zračenja’. Od te tačke možemo ponuditi razne zamisli šta su radili s tim”, navodi Dunn.

Da li je Velika piramida u Gizi zaista stvarala energiju u dalekoj prošlosti? I, da li je moguće da je ta energija pokretala alate starih graditelja i uređaje poput ‘Sijalice iz Dendere’?

Od obeliska do Teslinih talasa

Krajem XIX vijeka, poznati egiptolog Charles Piazzi Smyth zabilježio je da se u odaji osjećao neugodan miris koji je navodio posjetioce da je što prije napuste. Dunn smatra da miris nije bio posljedica nečistoća, već da su to bili preostali elementi hemijskih procesa koji su se u njoj nekada odvijali. O njima svjedoči i činjenica da su zidovi bili pokriveni solju, kao i horizontalni prolaz u donjem dijelu Velike galerije, a na nekim mjestima sloj soli je bio deblji od jednog centimetra. So je nusproizvod hemijske reakcije u kojoj nastaje vodonik, i istraživači smatraju da je nastala kada je vrući gas koji je nosio vodonik reagovao s kalcijumom iz krečnjačkih zidova.

Ali, ako je u Gizi postojala toliko snažna elektrana, gdje je odlazila dobijena energija? U Hramu sunca u Abu Gorabu, arheolozi su 1898. godine otkrili bazu masivnog obeliska koji je po procjeni bio visok oko 50 metara. Abu Gorab je poznat kao ‘Mjesto bogova’, gdje su faraoni i sveštenici doživljavali uzvišenje svijesti zahvaljujući vibracijama koje je odašiljao obelisk. Monoliti sličnog oblika su pronađeni po čitavom svijetu, što je zagovornike teorije o postojanju tehnološki napredne civilizacije u drevno doba navelo na pretpostavku da su služili za prenos energije koja je stvarana u ovoj i sličnim elektranama!

“Vjerujem da su obelisci nekakva vrsta igala za akupunkturu Zemlje, koji fokusiraju i vjerovatno ‘liječe’ Zemljine energetske meridijane koji nisu u ravnoteži, a drevne kulture su znale kako to da naprave”, kaže doktor Patrick Flanagan, autor poznate knjige ‘Moć piramida’.

Doc Barham, stručni savjetnik na Monroe Institutu, ukazuje da su kristali tokom prošlosti korišteni za razne izume i tehnologije i bili ključni za pretvaranje jedne energije u drugu. Ogroman broj obeliska je napravljen od granita, a slavni naučnik Nikola Tesla je jula 1899. godine tvrdio da je pronašao način za bežični prenos energije – upravo obuzdavanjem prirodne Zemljine provodljivosti, ili kako ih je Tesla zvao ‘stojećih talasa’.

Divovski odašiljači bi, po Nikoli Tesli, mogli da šalju i primaju neograničenu količinu elektriciteta, koji struji poput nevidljive vode. A jedna od ključnih komponenti u tom sistemu, kao što je poznato, bio je kristal kvarca!

Izvor: conopljanews.net