Dvije kuće u jednoj priči (FOTO)

Oduvijek su ljude na ovim našim prostorima povezivali neki nevidljivi konci upornosti, tvrdoglavosti i inata. Kada ovdašnji čovjek nešto naumi on će to i da ostvari, ma kako to teško ili neizvodljivo izgledalo. Eto, ove dvije kućice, svaka na svoj način, imaju tu zajedničku crtu.

Postoji puno poznatih i kultnih fotografija Srbije, ali čini se da nijedna nije u tolikoj mjeri korištena za promociju i prezentaciju srpskih turističkih potencijala kao ova mala drvena kućica smještena na vrhu stijene usred rijeke Drine u neposrednoj blizini gradića Bajine Bašte i veličanstvene planine Tare.

Ova kućica je stara više od 46 godina krije i zanimljivu priču. U ljeto 1968. godine (eh, varljivo ljeto!), skupina dječaka avanturista željna zabave i osvježenja izabrala je baš ovu stijenu za sunčanje, nakon kupanja u hladnoj Drini. Naravno, stijene nisu najudobnija mjesta za sunčanje što je momčiće potaklo da prikupe drvene daske iz obližnje srušene šupe te ih iskoriste kao improvizirane ležaljke.

Međutim, u jesen iste godine, hirovita i brza rijeka Drina je sav njihov trud odnijela bespovratno. Ipak, već slijedeće godine jedan od tih dječaka, 17-godišnji Milija Mandić, zvani Gljiva, uz podršku prijatelja odlučio je otići korak dalje i od običnog mjesta za sunčanje izgraditi malu drvenu kolibu. I tako su mladići u želji da izgrade mjesto za igru i zabavu danima prevozili građevinski materijal u brodovima i kajacima sve dok na stijeni konačno nije “nikla” kućica. Tokom godina više od šest puta je bila uništena jakim poplavama i olujama. Ali uporni Milija nikako nije dizao ruke od nje i svaki put bi je iznova obnavljao.

Napokon, nakon posljednje obnove shvatio je da poplavu ne može zaustaviti, ali zato može dopustiti rijeci da prolazi kroz kuću. Tako je za dva zida kuće osmislio sistem koji ih odvaja od krova poput mosta. Kuća na stijeni već je decenijama glavna atrakcija među mještanima i mnogi su u njoj doživjeli svoje nezaboravne trenutke – kupanje, sunčanje, druženje, ali i svoje prve poljupce.

Kako to obično biva kada se stvori pozitivna energija oko nekog mjesta, tako je i ovdje duh tih mladića i djevojaka nadahnuo jedan događaj koji je započeo još 1980. godine i još se uvijek održava. Riječ je o Drina regati koja je postala najpopularniji ljetni rafting događaj u zapadnoj Srbiji.

Jedna druga kuća i priča o njoj postoje više od 100 godina. Ona je čak prozvana i “Inat kuća” i to sa jako dobrim razlogom.

Kada je Austrougarska monarhija došla na vlast u Bosni i Hercegovini izgradila je mnoge zgrade poput Pošte, Zemaljskog muzeja, Pravnog fakulteta i mnoge druge stambene objekte.

Ali, kada su počeli sa izgradnjom Vijećnice iskusili su inat i tvrdoglavost bosanskog čovjeka.

Lokacija za gradnju Vijećnice je bila na samoj desnoj obali rijeke Miljacke. Vladajuća Monarhija je 1892. htjela da napravi građevinu nikada prije viđenu u Sarajevu kojom bi stanovništvu pokazala svoju moć. Gradnjom su bila predviđena rušenja okolnih kuća uz plaćanje obeštećenja, među kojima i kuća starog Benderije, starosjedioca Sarajeva. On nije dao da mu se ruši kuća iz bilo kojeg razloga jer ta kuća je bila njegov duševni mir. Nakon dugih pregovora tvrdoglavi starac je zatražio od Monarhije da mu isplati kesu dukata i da prebaci njegovu kuću na drugu stranu Miljakce ciglu po ciglu, kamen po kamen.

Nisu imali drugog izbora nego da urade kako je zatražio. Od tada je Benderijina kuća prozvana “Inat kuća” po njegovom inatu. Kuća je i danas dan tu da prkosi svim vladama i simbolizira bosanski inat.

Godine 1997. “Inat kuća” je pretvorena u tradicionalni bosanski restoran.

“Inat kuća” je prvi put izgrađena u 18. vijeku u vrijeme Osmanlija, na desnoj obali Miljacke, uz samo korito reke. S obzirom da je Miljacka često plavila, pravo je čudo kako je vlasnik mogao dobiti dozvolu da je gradi bukvalno uz rijeku, a nije ni dvorišta imala. Kao da je i prvi put bila izgrađena iz inata.

Priča se kako je starac svakog dana sjedio nasred obližnje Šeherćehajine ćuprije, pušio duhan na svoj dugi čibuk i pomno posmatrao kako radnici vrijedno prenose materijale i njegovu kuću podižu na drugoj obali. Neki elementi ipak nisu mogli biti preneseni, poput temelja, prozora, itd.